DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 32     <-- 32 -->        PDF

razdoblja obuhvaćenih instrumentalnim mjerenjima. Kako bismo poboljšali prostornu i vremensku pokrivenost hrvatskog Sredozemlja deficitarnim klimatskim podacima, potrebne su nam dugoročne serije istih. U tom pogledu kronologije rasta stabala predstavljaju jedan od najpouzdanijih izvora podataka o prošlim klimatskim uvjetima te pružaju mogućnosti za bolje razumijevanje prirodne varijabilnosti klime.
Intenzivna dendroklimatološka istraživanja već su provedena u zapadnom Sredozemlju (npr. Gutiérrez, 1989, Macias i dr., 2006, Esper i dr., 2010), istočnom Mediteranu (D’Arrigo i Cullen, 2001, Touchan i dr., 2005, Akkemik i dr., 2008) i sjevernoj Africi (Esper i dr., 2007), ali nedovoljno i nesustavno na području Republike Hrvatske.
Osim toga u posljednje vrijeme su značajno povećane istraživačke aktivnosti, posebno u razvoju višestoljetnih do tisućljetnih kronologija reliktnih borova (Pinus heldraichii) (Trouet i dr., 2012, Trouet, 2014, Seim i dr., 2012, Panayotov i dr., 2010, Levanič i dr., 2020) međutim pokazalo se da je klimatski signal zabilježen u širini godova ove vrste relativno slab (Seim i dr., 2012, Klippel i dr., 2017, Klesse i dr., 2015 te ovisan o lokalnim stanišnim prilikama (Klippel i dr., 2017. Klimatski signal zabilježen u godovima znatno se povećava pri mjerenju širine kasnog drva (proljetne oborine; Klesse i dr., 2015 ili maksimalne gustoće kasnog drva (ljetna temperatura; Seim i dr., 2012, Klesse i dr., 2015, a posebice uporabom ugljikovih i kisikovih izotopa (Levanič i dr., 2020).
Reliktni borovi kao što su bor munika (Pinus heldreichii) i molika ( Pinus peuce) unatoč svojoj starosti, koja u određenim slučajevima iznosi i više od 1000. godina, pokazuju relativno slab i nedovoljno jak signal u širini godova koji nije dostatan za kvalitetne rekonstrukcije (Levanič i dr., 2020). Iako se klimatski signal kod obje vrste može znatno poboljšati analizama stabilnih izotopa ugljika (13C) i kisika (18O) ili gustoćom kasnog drva (MXD), one zahtijevaju puno više napora u vremenskom i financijskom smislu.
Za razliku od navedenih vrsta borova, crni bor (Pinus nigra Arnold) pokazuje znatno jači klimatski signal kako u širinama godova tako i u širinama kasnog drva. Osim toga, na području prašumskih sastojina na nepristupačnim terenima doseže i do 500. godina starosti, što ga čini pogodnom vrstom za dendroklimatološka istraživanja (Poljanšek i dr., 2019, Poljanšek i dr., 2012). U ekološkom smislu crni bor na području Dinarida osjetljiv na sušni stres (Poljanšek i dr., 2013), visoke temperature zraka (Levanič i dr., 2015), intenzivne ljetne suše (Levanič i dr., 2013 i prirodne požare (Nagel i dr., 2017).
Dendroklimatološka istraživanja u Republici Hrvatskoj do sada nisu sustavno provođena, iako postoji značajan potencijal za kreiranje stoljetnih kronologija stabala. Dosadašnja istraživanja klimatske osjetljivosti crnoga bora na području Dinarida su rijetka i nesustavna, ali ukazuju na golemi potencijal ovog područja za stvaranje dugih, klimatski osjetljivih kronologija za potrebe rekonstrukcije prošlih klimatskih uvjeta te rekonstrukcije dinamike prašumskih sastojina i prirodnih nepogoda čak i do 1000 godina unatrag.
Ciljevi ovoga istraživanja su:
– utvrditi klimatsku osjetljivost crnoga bora
– utvrditi pogodnost i mogućnost uporabe kronologije crnoga bora za rekonstrukcije klime na području hrvatskog Sredozemlja
2. MATERIJAL I METODE RADA
2. MATERIAL AND METHODS
2.1. Područje istraživanja – Research area
Istraživanje je provedeno na lokalitetu Borovi vrh smještenom istočno od Lukova na zapadnim obroncima Velebita (1084 m n. m. ). Ovaj lokalitet predstavlja najrasprostranjeniji kompleks autohtonih sastojina crnog bora (Pinus nigra Arnold) na Sjevernom Velebitu. Istoimena sastojina nalazi se na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i prostire se na oko 150 ha površine. Prema Aniću (1957) kompleks crnog bora na Borovom vrhu je bio mnogo veći u prošlosti o čemu svjedoče soliterna stabla i grupe stabala crnog bora u okolici. Područje Borovog vrha u prošlosti je više puta bilo zahvaćeno požarima (jedan od većih požara zabilježen je 1948. godine). Crni bor je na ovom lokalitetu izložen vrlo jakim udarima bure a razvija se na izraženo skeletoidnim tlima s dosta usitnjenog kamenja izmiješanog s tlom (Slika 1B).
2.2. Klimatske prilike – Climate characteristics
Lokalitet Borovi vrh se u klimatskom smislu nalazi na granici između područja s Cf klimom (tip C, podtip f – umjereno topla vlažna klima) i Cs klimom (tip C, podtip s – sredozemna klima). Samim svojim smjerom pružanja, duljinom i visinom predstavlja jasnu razdjelnicu kontinentalne i mediteranske regije. Uslijed dotoka vlažnih zračnih strujanja s morske strane ovo područje obilježeno je obilnim godišnjim količinama oborina (i do 2500-3000 mm) te niskim godišnjim temperaturnim prosjekom (4 – 6°C). Također, specifične su i temperaturne inverzije u depresijama koje potom uzrokuju dugo zadržavanje snijega (40 – 100 dana trajanje snježnog pokrivača većeg od 30 cm).
2.3. Prikupljanje i obrada uzoraka – Data collection and sample preparation
Uzorci za potrebe istraživanja analize prikupljeni su na mreži trajnih ploha koja se nalazi u Nacionalnoj mreži dendrokronoloških ploha u RH sa dominantnih stabala crnoga bora prsnog promjera na 1.30 m od razine tla u pravilu većeg od 30 cm. Uzorci su prikupljeni prema standardnoj