DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 76     <-- 76 -->        PDF

vrsta materijala. Tehnički oblici zaštite od vjetra imaju prednost zbog brzine ugradnje i velike gustoće koja u potpunosti ili velikim dijelom zaustavlja udare vjetra i smanjuje štetno djelovanje vjetra. Nedostaci uporabe tehničkog oblika zaštite su ponajprije cijena i estetika. Biološki oblik zaštite i podizanje zaštitnih pojasa s različitim vrstama drveća i grmlja nije nimalo jednostavan zadatak, potrebno je uzeti u obzir prirodne zakonitosti, ekološke i klimatske zahtjeve. Nadalje, voditi računa o konfiguraciji terena, geografskim, geološkim i pedološkim obilježjima lokaliteta na kojemu se podiže vjetrozaštitni pojas. Podizanje vjetrozaštitnih pojaseva ne smije se raditi bez dugoročnog promišljanja i razrade mogućih utjecaja, stoga taj posao treba prepustiti stručnim osobama različitih struka poput šumarske, agronomske, prometne i ostalih struka koje se prepoznaju u poslovima podizanja vjetrozaštitnih pojasa i nasada (Kisić, 2013).
Podignuti vjetrozaštitni pojasi i nasadi ne mogu odmah u potpunosti ispunjavati sve očekivane funkcije, već se provođenjem njege, zaštite i ostalih metoda usmjerava rast i razvoj takvih pojasa, kako bi što svrsishodnije ispunjavali sve funkcije i opravdali očekivanja. Uz navedeno, potrebno je uključiti mjere održavanja i praćenja stanja radi pravovremenog djelovanja u slučaju potrebe. Dimenzioniranje zaštitinih pojasa ovisi o konkretnoj situaciji na terenu, a glavni elementi su visina, širina, dužina i gustoća pojasa. Ti elementi su u korelaciji s kutom upada vjetra, brzinom vjetra, intenzitetu vjetra, konfiguraciji terena, izloženosti, tipu tla i pedomorfološkim karakteristikama, te položaju već izgrađenih objekata ako se radi o zaštiti prometnica. Kod vjetrozaštitnih pojasa razlikujemo glavni pojas i sporedni pojas. Glavni pojas postavlja se okomito na pravac najjačeg vjetra, a sporedni okomito na glavni pojas. Na taj način sprječavamo turbulenciju sa strane i negativno djelovanje vjetrova koji se javljaju iz drugih smjerova (Tomašević, 1996). Za učinkovitost pojasa u uvjetima mediteranskog krša uvažavajući bioklimatski i edafski gradijent korisna bi bila primjena navodnjavanja, dovoženja zemlje, prignojavanja i uključenje elemenata zaštite bilja i zaštite od požara.
Zaključak
Conclusion
Uspostava vjetrozaštitnih pojasa ponajprije smanjuje snagu vjetra i reducira njegovu brzinu. Na taj način ublažavaju se klimatski ekstremi povezani s olujnim vjetrom (na kršu se ponajprije radi o buri) i utječe na mikroklimatske uvjete, što u konačnici može osigurati zaštitu poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Stoga se mogu navesti sljedeće prednosti: zaštita i ublažavanje eolske erozije, zaštita od posolice, povoljan utjecaj na zračnu vlagu i akumulaciju vlage u tlu, smanjuje se isušivanje i evapotranspiracija, zaštita prometnica i naselja. Nedostaci mogu biti više izraženi na poljoprivrednim površinama radi smanjenja proizvodne površine, postavljanje pojasa u blizini sustava za navodnjavanje i odvodnju može utjecati na oštećenja kanalske mreže i drenažnih cijevi, zatim povećani troškovi uspostave pojasa u slučaju kada dođe do pogrešnog odabira vrsta. Zasigurno bi izgled i kompozicija pojasa trebala biti usklađena s elementima krajobraza. U razradi i projektnoj dokumentaciji potrebno je uzeti u obzir primjenu tehnologija koje u uvjetima mediteranskog krša osiguravaju učinkovita rješenja.
Literatura
References
Alemu, M.M. 2016: Ecological Benefits of Trees as Windbreaks and Shelterbelts. International Journal of Ecosystem 6 (1): 10-13. doi: 10.5923/j.ije.20160601.02
Aussenac, G., 2000: Interactions between forest stands and microclimate: Ecophysiological aspects and consequences for silviculture. Ann. For. Sci. (57) 287–301. doi:10.1051/forest:2000119
Bajić, A., 2003: Očekivani režim strujanja vjetra na autocesti Sv. Rok (jug)– Maslenica. Građevinar 55 (3), 149-158.
Beltram, V., 1949: Šumski zaštitni pojas i pošumljavanje na pruge. Šumarski list br. 1-2, LXXIII, 3-15. Zagreb.
Berbigier, P., J.M. Bonnefond, 1995: Measurement and modelling of radiation transmission within a stand of maritime pine (Pinus pinaster Ait), Ann. Sci. For. (52), 23-42.
Brandle, J.R., L. Hodges, X.H. Zhou, 2004: Windbreaks in North American agricultural systems. Agroforestry Systems (61–62): 65–78.
Brandle, J.R, L. Hodges, J, R.A. Tyndall Sudmeyer, 2009: Windbreak practices. American Society of Agronomy. 104 str.
Campi P., A.D. Palumbo, M. Mastrorilli, 2009: Effects of tree windbreak on microclimate and wheat productivity in a Mediterranean environment. European Journal of Agronomy, (30): 220–227.
Cannell, M.G.R., J. Grace, 1993: Competition for light: detections forestiers : mesure, variabilité et rôle fonctionnel Rev.For. Fr. measurement and quantification, Can. J. For. Res. (23), 1973-1979.
Dostálek, J., M. Weber, T. Frantík, 2014: Establishing windbreaks: how rapidly do the smaller tree transplants reach the height of the larger ones? Journal of Forest Science, 60, (1): 12–17.
FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations) 1989: Arid Zone Forestry: A Guide for Field Technicians. ISBN 92-5-102809-5, Delle Terme di Caracalla, Rome, Italy.
Farris E., G. Filibeck, M. Marignani L. Rosati, 2010: The power of potential natural vegetation (and of spatial-temporal scale): a response to Carrión & Fernández. Journal of Biogeography, 37: 2211–2213.
Habjanec, V., 2020: Analiza podizanja vjetrozaštitnih pojasa i nasada u Hrvatskoj. Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 40 str.
Hassika, P., P. Berbigier, J.M. Bonnefons, 1997: Measurement and modelling of the phothosynthethically active radiation transmitted in a canopy of maritime pine, Ann. Sci.For. (54), 715-730.