DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Musićki brijestovi – rijetki stari primjerci nizinskoga brijesta (Ulmus minor Mill., Ulmaceae Mirb.) u Hrvatskoj
Jozo Franjić
(= U. campestris auct. non L., U. campestris var. suberosa /Moench/ Walenb., U. carpinifolia G. Suckow, U. carpinifolia Gled., U. foliacea Gilib., U. foliacea Gilile var. suberosa /Mch./ C. K. Schneid, U. foliaceae sensu Hayek, U. germanica R. Hartig, U. glabra Huds. var. suberosa /Moench/ Gürke, U. glabra Mill., U. minor var. suberosa /Moench/ Rehder, U. nitens Moench, U. suberosa Moench, U. carpinifolia Ruppius ex Suckow., U. procera Salisb.)
(= euroazijski brijest, poljski brijest, brist, bristovina, bries, briest, brest, brijest)
(= engl. Common Elm, Field Elm, European Field Elm; njem. Feld-Ulme, Feldulme, Gewöhnliche Ulme; fr. Orme Champêtre, Orme Rouge, Ormeau; tal. Olmo comune, Olmo campestre, Olmo gentile)
Nizinski je brijest rasprostranjen na području zapadne, srednje i južne Europe, Kavkaza, Male Azije sve do Irana. Najčešće se javlja na aluvijalnim staništima, gdje raste zajedno s vezom, poljskim jasenom, hrastom lužnjakom, klenom i dr. Čest je i u šumama kitnjaka i graba, a penje se i do brdskoga bukovog pojasa. Rasprostranjen je i u Sredozemlju, i to od vlažnih staništa uz rijeke, do vrlo suhih staništa u području šuma hrasta medunca. U nizinskome području stavlja velike zahtjeve u pogledu kvalitete tla, te najčešće raste na svježim, humusnim i dubljim tlima. Pripada euroazijskome flornom elementu.
Raste kao stablo do 40 m visine, ravnoga debla sa širokom i gustom krošnjom. Kora je pretežno uzdužno, duboko ispucala u četvrtaste i višeuglaste ljuske, do 3 cm debela, tamnocrvene boje. Korijenov sustav je izrazito razvijen, u mladosti, do 15-te godine ima žilu srčanicu koja kasnije odumire, a zamjenjuje je brojno bočno korijenje. Pupovi su pokriveni tamnosmeđim, jednolično obojenim i oko 3 mm dugim ljuskama. Plojke su smještene na 6-15 mm dugoj peteljci. Na bazi su asimetrične, 5-10(-13) cm duge i s (8-)12(-15) parova bočnih žila, od kojih se neke od njih viličasto dijele uz rub lista. Cvjetovi su dvospolni, brojni, u gustim čupercima na prošlogodišnjim izbojcima. Plod je bjelkastožuti, okriljeni, jednosjemeni oraščić, smješten ekscentrično u krilcu tj. u njegovom gornjem dijelu te dodiruje urez krilca na vrhu. Samo krilce je jajasto ili srcasto, 1,3–2,5 cm dugo i do 2 cm široko. Odmah nakon sazrijevanja otpadne sa stabla.
Nizinski je brijest fanerofit, listopadna, jednodomna, higromorfno-mezomorfna, ljekovita, medonosna, blastoautohorno-hidroepizoohorno-anemohorna, anemofilno-entomofilna, higrofilno-mezofilna i poluskiofilna vrsta. Doživi i preko 500 godina. Cvjeta u III. i IV. mjesecu, prije listanja. Sjemenka sazrijeva već u V. i VI. mjesecu. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno, a klije epigeično. Nizinski brijest često strada od ”nizozemske bolesti brijestova” koju izazivaju gljivice Ophiostomma ulmi (Buism.) Nanf. i O. novo-ulmi Brasier, te je on najugroženiji od svih brijestova.
Izuzetno je varijabilna vrsta s često puta široko shvaćenim nazivom vrste U. minor Mill. sensu latissimo. U istraživanjima Zebeca (2010) utvrđeno je, na osnovi nekih svojstava lista, da se često puta jasno razdvajaju kontinentalne od primorskih populacija, što bi mogao biti smjer za daljnja taksonomska istraživanja s uključivanjem većega broja drugih morfoloških svojstava. Ako bi i ta svojstva ukazivala na takvo razdvajanje, onda bi to navodilo na prisutnost dva jasno odvojena taksona (svojte, npr. podvrste). Naravno istraživanja bi trebalo proširiti na čitavo područje rasprostranjenosti. U literaturi se navodi var. suberosa (Moench) Rehder, koji ima na izbojcima uzdužna, krilata i plutasta rebra. Taj takson je vrlo sporan, jer se pluto javlja samo na oštećenim biljkama, i s obzirom na to ne može imati određeni taksonomski status. Također je iz li­terature u našoj flori zastupljena jedna kserofilna vrsta brijesta, čiji se areal proteže južnom i zapadnom Europom. To je U. procera Salisb. (= U. campestris Mill.). Plojke su joj asimetrične, ovalne ili široko eliptične, kožaste, oko 5-8 cm duge i 3,5-5 cm široke, s 12 pari bočnih žila. Peteljka je vrlo kratka, 4-6 mm duga i sitno dlakava. Taj je takson također vrlo upitan, a posebice na području Hrvatske. Također je i naziv U. minor Mill. upitan, jer ga neki autori osporavaju činjenicom da je Miller pod tim nazivom opisao brijest koji je bio napadnut nizozemskom bolešću, pa je zbog toga imao izrazito sitno lišće (naziv!), a što nije osobina nizinskoga brijesta. U hrvatskoj se flori navode još gorski brijest