DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ovako definirao: „uzgajanje šuma je znanost čija je zadaća u svakom šumskom ekosustavu pronaći i izvesti takve šumskouzgojne postupke koji će omogućiti njegovu trajnu i maksimalnu stabilnost, vitalitet, kakvoću, proizvodnju i prirodnu obnovu”. U toj rečenici sadržan je njegov cjelokupni znanstveni opus.
Bio je veliki zagovornik prirodnog uzgajanja šuma i najveći promotor zagrebačke škole uzgajanja šuma. Njegov doprinos razvoju potrajnog i prirodnog gospodarenja šumama u Hrvatskoj je nemjerljiv. Afirmirao je u hrvatskom šumarstvu opredjeljenje za prirodno pomlađivanje i prirodnu strukturu sastojine te prirodne, raznolike i stabilne šume. U skladu s tim učio je uzgajanju šuma generacije studenata šumarstva i objavio brojne znanstvene radove u kojima je, između ostaloga, dokazao ovisnost prirodnog pomlađivanja preborne sastojine o stanišnim i strukturnim prilikama, na izvorni način definirao intenzitet prorjeda i metodu prorjeda za naše prirodne sastojine, sistematizirao i opisao uzgojne postupke u različitim šumskim sastojinama, predložio novi pristup gospodarenju panjačama i ritskim šumama, definirao ulogu pionirskih vrsta drveća kod povratka klimatogenih vrsta drveća na degradirana staništa, istražio prirodno pomlađivanje brojnih šumskih sastojina u Hrvatskoj, posebice sastojina hrasta lužnjaka u različitim stanišnim uvjetima, ustanovio optimalni broj bi­ljaka i količinu sjemena za prirodnu i umjetnu obnovu te za pošumljavanje, dao prijedlog o uzgajanju kontejnerskih sadnica hrastova s posebnim naglaskom na vrstu kontejnera, supstrat i vrijeme sadnje te predstavio rješenje za izlučivanje sjemenskih sastojina i sjemenarsku politiku glavnih vrsta drveća.
Rezultati njegovih istraživanja našli su neposrednu primjenu u šumarskoj praksi. Neki su ugrađeni u zakonske i podzakonske akte o šumama Republike Hrvatske, primjerice, originalna formula za intenzitet prorjeda, metodika njege i obnove šumskih sastojina te broj biljaka i količina sjemena za umjetnu obnovu i pošumljavanje. Svaki program gospodarenja šumama u Republici Hrvatskoj sadrži rečenice iz radova akademika Slavka Matića. Brojnim uzgojnim preporukama neposredno je utjecao na formiranje današnje generacije prirodnih šuma Republike Hrvatske. U našim je šumama ostalo vrlo malo lokaliteta koje nije posjetio i za koje nije dao preporuke o uzgojnom postupanju. Vodio je brojne znanstvene i stručne projekte, uvijek s konačnim ciljem povećanja stabilnosti, raznolikosti, vitaliteta, kakvoće, proizvodnje i sposobnosti sastojine za prirodnu obnovu.
Bio je ponajbolji poznavatelj hrvatskih šuma i šumarstva. Odlikovao se istančanim osjećajem za predviđanje njihova razvoja u različitim ekološkim, društvenim i gospodarskim izazovima. Objavljena izlaganja, znanstveni i stručni radovi koji se odnose na tu problematiku ostaju nam kao putokazi. Neponovljivom uvjerljivošću i jednostavnošću u izlaganju, uvijek snagom argumenata, zastupao je interese šumarstva i šume kao „najsloženijeg ekosustava na svijetu”. Bio je poznat po oštroj i dobronamjernoj kritici, ali i po spremnosti za pomoć uvijek i svugdje. Uporno je zagovarao i promicao jedinstvo šumarske politike, znanosti, obrazovanja i struke. To jedinstvo uspio je u svojoj karijeri ostvariti. Ono obilježava zlatno, Matićevo doba hrvatskog šumarstva.
Razvijao je suradnju s brojnim šumarskim znanstvenim institucijama. Posebice je zaslužan za razvoj prijateljskih veza sa šumarskim fakultetima u Brnu i Zvolenu koje traju do danas, a koje je započeo 60-tih godina prošloga stoljeća kada je kao asistent boravio na tim institucijama. Zbog toga su mu dodijeljena počasna zvanja doktor honoris causa na Mendelovom poljoprivredno-šumarskom Sveučilištu u Brnu (2000.) i na Tehničkom sveučilištu u Zvolenu (2003.).
Bio je član međunarodnog uredništva znanstvene monografije o poplavnim šumama Europe, predstavnik Hrvatske u upravnim odborima međunarodne asocijacije šumarskih znanstvenih institucija (IUFRO) i Europskog šumarskog instituta (EFI). Povjerena mu je organizacija svjetskog IUFRO kongresa o hrastovima 2000. godine u Zagrebu (OAK 2000). Bio je sudionik brojnih znanstvenih skupova. Profesori uzgajanja šuma europskih sveučilišta i danas ga pamte po nezaboravnoj ekskurziji koju je za njih organizirao u šumama Hrvatske 2004. godine.
Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2004. godine. Smrt ga je zatekla kao člana Predsjedništva HAZU, predsjednika Znanstvenog vijeća vijeća za poljoprivredu i šumarstvo HAZU i voditelja Centra za znanstveni rad u Vinkovcima.
Jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Akademije šumarskih znanosti. Od pet znanstvenih monografija u izdanju Akademije, kao glavni urednik vodio je izradu tri monografije: Obična bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj (2003.), Park-šume grada Zagreba (2010.) i Šume hrvatskog Sredozemlja (2011.).
Šumarima Hrvatske ostat će u sjećanju kao nezaboravni predsjednik krovne strukovne udruge, Hrvatskog šumarskog društva (1993. – 2006.). Bio je istinski zaljubljenik u Hrvatsko šumarsko društvo u koje je uvijek rado dolazio i u kojemu je djelovao do posljednjih dana života. Posljednji rođendan, u siječnju 2021. godine, proslavio je u Hrvatskom šumarskom domu. Dugi niz godina bio je član hrvatske reprezentacije u međunarodnim šumarskim skijaškim natjecanjima EFNS i Alpe Adria. U 81. godini života bio najstariji sudionik natjecanja Alpe Adria, u disciplini veleslalom.
Akademik Slavko Matić bio je zaljubljenik u lovstvo, uzor lovac i član lovačke udruge Šumarskog fakulteta Fran Ž. Kesterčanek. Bio je uvaženi član Kluba dekana – udruge dekana hrvatskih sveučilišta i Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova.
Odlukom prvog Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, 1996. je odlikovan Redom Danice Hrvatske