DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 94 <-- 94 --> PDF |
In memoriam Mr. sc. Ivan Mrzljak, dipl. ing. šum. (Levkušje, 8. 11. 1929. – Karlovac, 26. 1. 2021.) Oliver Vlainić Na karlovačkom katoličkom groblju Dubovac, koje je ove godine napunilo dva stoljeća postojanja, 28. siječnja 2021. obavljen je posljednji ispraćaj Ivana Mrzljaka. Unatoč važećim epidemiološkim mjerama u Republici Hrvatskoj, radi sprječavanja prijenosa bolesti COVIDA-19, dobar dio prijatelja i znanaca nije mogao propustiti uputiti posljednje zbogom uvaženom kolegi Mrzljaku. U ime Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnice Karlovac i Hrvatskoga šumarskog društva od pokojnika se oprostio Oliver Vlainić: „U hladno zimsko jutro 26. siječnja 2021. u 92. godini zauvijek je prestalo kucati srce dragoga kolege Ivana Mrzljaka, diplomiranog inženjera šumarstva i magistra šumarskih znanosti, doajena karlovačkoga i hrvatskog šumarstva. Znali smo da je nedavno prebolio COVID-19, novu bolest koja je paralizirala i promijenila život na čitavoj planeti, ali nismo očekivali da će nas ubrzo nakon toga napustiti. Vjerovali smo da će još poživjeti, jer je već i ranije svladao teža bolesnička stanja. Sudbina je htjela da je poživio samo pet mjeseci nakon što se oprostio od svoje voljene supruge Anice, također diplomirane inženjerke šumarstva, s kojom je svoj sklad našao i u obiteljskom i profesionalnom smislu. Ivan Mrzljak rodio se 8. studenoga 1929. u mjestu Levkušje, smještenom na polovici puta između Ozlja i Karlovca. Roditelji su mu bili otac Ladislav i majka Katarina, rođ. Štrucelj. Školovanje je započeo u nedalekom Malom Erjavcu, gdje je završio osnovnu, tada pučku školu, 1940. godine. Slijedilo je pohađanje osam godina karlovačke Gimnazije na kojoj je maturirao 1948. godine. Nakon toga upisao je Šumsko-uzgojni odsjek Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je 1953. godine, a u siječnju 1954. godine zaposlio se kao pripravnik u Šumariji Karlovac I. u kojoj je postao i pomoćnik upravitelja. To je bilo razdoblje kada su šumarije djelovale kao ustanove sa samostalnim financiranjem. Osnutkom Šumskog gospodarstva Karlovac, početkom 1960. godine, postao je referent u Odjelu za uzgajanje šuma. Do kraja 1990. godine napredovao je kroz službu, prvo kao rukovoditelj Odjela za uzgajanje šuma, a zatim kao rukovoditelj Proizvodne službe i rukovoditelj Razvojne službe. Poslijediplomski studij iz silvikulture završio je 1977. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, obranivši magistarski rad pod nazivom: „Uspijevanje običnog bora (Pinus sylvestris, L.), crnog bora (Pinus nigra, Arn.) i američkog bora (Pinus strobus, L.) na bujadnicama i vrištinama Korduna“. Tijekom svog radnog vijeka, posebice u Šumskom gospodarstvu Karlovac, ponajprije se bavio uzgajanjem šuma (podizanjem kultura četinjača i gospodarenjem prirodnim sastojinama). Za učenike Srednje šumarske škole u Karlovcu, buduće šumarske tehničare, izradio je skriptu iz uzgajanja šuma i uvijek se zalagao da pronađu svoje mjesto u struci. Svestrano je podržavao suradnju sa znanstvenim i obrazovnim šumarskim institucijama, Hrvatskim šumarskim institutom i Šumarskim fakultetom. Više godina bio je član Uređivačkog odbora Šumarskog lista za znanstveno-stručno područje: njega šuma, šumske kulture i plantaže, sjemenarstvo i rasadničarstvo te pošumljavanje. Početkom 1991. godine formiranjem Hrvatskih šuma, jedinstvenog poduzeća za gospodarenje državnim šumama, imenovan je za opunomoćenika direktora novoosnovane Uprave šuma Karlovac, sljednice Šumskog gospodarstva Karlovac u novom poduzeću. Sljedeće godine postao je prvi upravitelj Uprave šuma Karlovac. U tadašnjim teškim ratnim godinama u Republici Hrvatskoj uložio je velik trud u cilju što boljeg funkcioniranja uprave šuma, koju su ratna djelovanja prepolovila te se zalagao za stvaranje novih generacija koje će preuzeti breme upravljanja i gospodarenja u budućnosti. Velika čast i obveza ukazana mu je 16. prosinca 1992. kada je postavljen za pomoćnika direktora Hrvatskih šuma. Sljedeće tri godine proveo je na toj zahtjevnoj dužnosti koju je s uspjehom obavljao, a s 1. siječnja 1996., nakon 42 godine radnog staža, otišao je u zasluženu mirovinu. Iako u mirovini, svo vrijeme bio je rado pozivan i viđen gost na šumarskim skupovima, a s puno žara je pratio |