DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Marčić, J., 1956: Unapređenje oblasti krša – zakonske odredbe, Šumarski list, 80(7-8): 212-216.
Matić, S., 2012: Značenje šuma za poljoprivrednu proizvodnju. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru 6: 47-68.
Meštrović, Š., S. Matić, V. Topić, 2011: Zakoni, propisi, uredbe i karte u povijesti šuma hrvatskoga Sredozemlja, u: S. Matić (ur.), Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znansti: 25-40, Zagreb.
Novak, G., 1960: Poljoprivreda Dalmacije u drugoj polovini XVIII stoljeća. Starine (JAZU), 50: 461-518.
Novak, G., 1962: Poljoprivreda na dalmatinskom primorju i otocima u XVIII stoljeću. Starine (JAZU), 51: 61-111.
Novak, G., 1966: Trgovina i pomorstvo Dalmacije u drugoj polovini XVIII stoljeća. Starine (JAZU), 53: 5-49.
Obad, S., 1976: Ekonomski, socijalni i politički razvoj Šibenika od 1814. do 1859. Godine, u: S. Grubišić (ur.), Šibenik- spomen zbornik o 900. obljetnici, Muzej grada Šibenika, Šibenik.
Oršolić, T., 2007: Seoske straže i poljsko redarstvo u kopnenoj Dalmaciji (od 1814. do druge polovine XIX. stoljeća), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, 49: 467–481.
Petrović, S., 1910: Zakon o pošumljenju krasa, Šumarski list, 34(4): 121-144.
Raccolta delle Leggi ed Ordinanze dell’anno 1819 per la Dalmazia, 1830: Proclama del governo 8. Dicembre 1815, N. 14728, Coi tipi di Antonio-Luigi Battara, Zara.
Raccolta delle Leggi ed Ordinanze dell’anno 1821 per la Dalmazia, 1834: Circolare del Governo 18 gennajo 1821, N.720-196, Coi tipi di Antonio-Luigi Battara, Zara.
Raccolta delle Leggi ed Ordinanze dell’anno 1837 per la Dalmazia, 1845: Istruzioni di servizio per gli appostamenti militari della Dalmazia, N. 16737-5267, Tipografia dei Fratelli Battara, Zara.
Skoko, M., 1997: Fran Žaver Kesterčanek, velikan hrvatskog šumarstva, Šumarski list, 121(7-8): 391-404.  
Šumarski list, 1882: Iz Dalmacije, 6(1): 49.
Šumarski list, 1905: Iz povijesti austrijskog šumarstva, 29(6): 260-276.
Vajda, Z., 1954: Prilog poznavanju historije postanka našeg golog krša, Šumarski list, 79(4): 166-174.
Watkins, C., 2018: Trees in Art, Reaktion, London.
Wessely, J., 1878: Kras hrvatske krajine i kako da se spasi, za tiem kraško pitanje uploške, Šumarski list, 2(1): 1-24.
Sažetak
Za razliku od kontinentalnih šuma s dugom poviješću šumarstva, prošlost dalmatinskih šuma je do danas ostala uglavnom slabo istražena tema. U malobrojnim radovima na ovu temu francuska uprava na čelu s Vicenzom Dandolom je posebno hvaljena zbog brige o šumama, a kao Dandolov najveći doprinos se spominje osnivanje tzv. sacri boschi, odnosno svetih gajeva. Cilj ovoga rada je na temelju arhivskih spisa i drugih podataka iz 19. stoljeća, i na primjeru šireg prostora Šibenika, istražiti nastanak i nestanak svetih gajeva s ciljem doprinošenja boljem poznavanja prošlosti dalmatinskih šuma. Dandolo je 1806. zbog nestašice šuma naredio da svako selo mora ograditi dio zemljišta za podizanje šume i u potpunosti zaustaviti njeno iskorištavanje. Godine 1807. već 360 dalmatinskih sela je ogradilo takvo zemljište. Takvi šumarci nazivali su se sacro bosco, s obzirom da je talijanski jezik tada bio službeni, a Kesterčanek je prvi šumar koji je sacro bosco preveo kao sveti gaj, čime se taj pojam do danas uvriježio u šumarskoj literaturi. Arhivski spisi pokazuju kako se vegetacija u svetim gajevima sastojala od autohtonih vrsta karakterističnih za našu obalu, a bilo je prisutno i pošumljavanje egzotičnijim vrstama. Austrijska uprava je nakon preuzimanja vlasti 1814. godine ponovila sve propise vezane za svete gajeve, čime se, suprotno pisanju šumara kroz 20. stoljeće, nastavila tradicija njihovog osnivanja. Zapisi o podizanju svetih gajeva sežu sve do polovice 19. stoljeća. Dvojezični proglas o osnivanju svetih gajeva iz 1821. pokazuje da je termin sacro bosco s talijanskog na starohrvatski preveden kao zabranjeni gaj, dok raniji prijevodi od Kesterčanekovog ukazuju kako termin nema nikakvu sakralnu poveznicu. Sacri boschi su predstavljali dijelove postojećih šumaraka koji su propisima bili zabranjeni za iskorištavanje zbog obnove vegetacije te bi pravilan prijevod termina bio zabranjen gaj. Isti princip zaštite šuma od eksploatacije primjenjivali su i Mlečani, stoga se sacro bosco može smatrati oblikom upravljanja dalmatinskim šumama s vrlo dugom tradicijom. Nestankom talijanskog jezika kao službenog, termin sacro bosco izlazi iz upotrebe te se zamjenjuje hrvatskim terminom branjevina.
Ključne riječi: sacro bosco, sveti gaj, zabranjeni gaj, povijest šuma, Dalmacija