DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 77     <-- 77 -->        PDF

fizičke zrelosti stabla, a radi osiguranja prirodne obnove šume, takve predviđene površine ograditi na vrijeme od 20 godina, kako bi se onemogućilo divljač uništavati ponik i pomladak.
Analiza vegetacije na trajnoj pokusnoj plohi 56 – Analysis of vegetation on permanent experimental plot 56
Sastojina je panjača, starosti oko 100 godina. U sloju drveća prevladava crnika (Quercus ilex L.) visine 13 – 16 m. Sloja nižeg grmlja (do 5 m) gotovo da nema, tek pokoji lovor (Laurus nobilis L.). Crnika i lovor su izlučeni u nuzgrednoj (B) etaži stabala. Sloja prizemnog rašća gotovo da nema, pokrovnost je manja od 1%, zbog jako velikog utjecaja divljači. Intenzivno niče lovor iz sjemena i žilja, ali ga već u stadiju ponika brsti divljač. Horvatić (1963), opsežno istražujući vegetaciju našeg primorja napravio je 6 fitocenoloških snimaka na Velikom Brijunu. Uspoređujući njegove lokacije s lokacijama ovog istraživanja, zamjetno je da je on sve snimke radio na lokacijama koje su danas pod velikim utjecajem divljači koja mijenja florističku sliku. Njegove snimke pokazuju potpuni floristički razvoj tih sastojina, po čemu se može zaključiti kako tada nije bilo značajnijeg utjecaja unesenih lovnih vrsta na vegetaciju. Najbliže lokaciji Mrtvi vrh je područje Ciprovac (snimka 11). Autor navodi da je to šuma crnike na skoro ravnoj površini. U sloju grmlja ističe se obilnom nazočnošću Laurus nobilis, a u sloju niskog rašća (Oryzopsis virescens nov. Piptatherum virescens) Snimka je napravljena 11.6.1948. godine. Kako je u radu kategorizacija biljaka izvršena u karakteristične vrste asocijacije, sveze, reda i razreda te diferencijalne i ostale pratilice a ne prema slojevima rasta, mi smo na osnovi bioloških svojstava biljaka rasporedili biljke u visinske slojeve u tablici fitocenoloških snimaka na pokusnoj plohi 56 i na temelju toga subjektivno odredili pokrovnost. Vidimo da prevladava velik broj drvenastih vrsta koje rastu o ovoj zajednici pretežito u sloju grmlja. Horvatić (1963) nije dao precizniji opis same istraživane plohe tako da možemo pretpostaviti da u sloju drveća ima osim crnike (Quercus ilex L.) pokoje stablo lovora (Laurus nobilis L.) i crnog jasena (Fraxinus ornus L.). Veći broj vrsta u svim slojevima razlog je što u to vrijeme nije bilo utjecaja kasnije unešene alohtone divljači na vegetaciju.
Nomenklatura dviju vrsta iz fitocenološke snimke Horvatić (1963) (Oryzopsis virescens (Trin.) Beck) Nova:Piptatherum virescens (Trin.) Boiss. i Oryzopsis miliacea (L.) Asch&­Schweinf) Nova: Piptatherum miliaceum (L.) Coss. Korigirana je prema bazi podataka Flora Croatica (Nikolić 2010).
Skeletnost tla je 60 – 65%. Pločasto uslojeni vapnenci, dosta sitni i tanki, rastresiti, ispod sloja listinca koji je debljine tek 1 – 2 cm čine podlogu na kojoj se crnika jako plitko zakorjenjuje. Žilište i dijelovi korijena kod starih stabala vidljivi su iznad tla, zbog čega se stabla lako izvaljuju i lome. Sastojina je prepuna izvaljenih i polomljenih debljih stabala crnike i lovora. Neka deblja stabla su prelomljena pa prostrane grane preuzimaju vršni rast. Primjetno je i lošije zdravstveno stanje, posbice lovora. Razlog su znatna oštećenja, lomovi grana i debla koji su preduvjet za daljnji napad entomofaune i gljiva. Takvo stanje sastojine posljedica je velikog utjecaja vjetra, posebno bure koja izvaljuje stabla i lomi grane u krošnji i vrhove stabala.
Obilježja trajne pokusne plohe 57 – Features of permanent experimental plots 57
Trajna pokusna ploha 57 smještena je u ograđenom prostoru unutar rezidencijalnog parka Bijele vile, korisnik kojega je Ured predsjednika Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske. To je također područje koje je Prostornim planom Nacionalnog parka Brijuni (NN 45/01) predviđeno zaštititi kao rezervat šumske vegetacije. Iako je utjecaj čovjeka prisutan, građevine su dobro uklopljene unutar šumskog kompleksa, staze su uske i zelenilo je maksimalno sačuvano, te je tako utjecaj čovjeka sveden na minimum. S obzirom da je područje ograđeno žicom, nepristupačno je divljači koja ovdje nije imala utjecaja na vegetaciju. Općenito, ploha je unutar područja bez značajnijih degradirajućih elemenata. Štoviše, upravo su ovo reprezentativne šumske sastojine, najljepše šume hrasta crnike i crnog jasena u svom tipičnom sastavu na Brijunima. Plohu odlikuje visok stupanj prirodnosti, razvijena vertikalna slojevitost, tlo je ispunjeno biljkama koje su od krošnje do tla isprepletene gustom zavjesom povijuše tetivke (Smilax aspera L.) koje plohu čine gotovo neprohodnom. Općenito, sastojina djeluje kompaktno, zatvoreno, gusto, jednoliko i homogeno. Osim hrasta crnike (Quercus ilex L.) od pratećih vrsta dolaze još i crni jasen (Fraxinus ornus L.), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.), obična planika (Arbutus unedo L.), lemprika (Viburnum tinus L.) i druge. Markotić (1997) za ovu plohu također navodi znatan broj tipičnih vrsta za ovu zajednicu. Posebno ističe da je drveće od krošnje do tla isprepleteno povijušama tetivikom (Smilax aspeta L.), skorbutom (Clematis flamula L.), sparožinom (Asparagus acutifolius L.), božjim drvcem (Lonicera implexa L.), divljom ružom (Rosa sempervirens L.),bršljanom (Hedera helix L.) te tako sastojinu čini gotovo neprohodnom („zelene zavjese“). Gustim rasporedom, velikim brojem vrsta, dobro razvijenim svim slojevima ova sastojina se prirodno razvija u smjeru konačnog stadija mediteranske vegetacije u svom optimumu. Isto to zaključuje Markotić (1997) ističući da je ova sastojina „konačni stadij mediteranske vegetacije koja se razvija u mikroklimatološkom optimumu“, budući su zastupljeni svi visinski i dobni razredi, od ponika do odraslih stabala. Razlog tomu je što je površina ograđena i nedostupna štetnom djelovanju divljači.