DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2022 str. 10 <-- 10 --> PDF |
UVOD INTRODUCTION Za normalan rast i razvoj biljke zahtijevaju 17 neophodnih ili biogenih elemenata koje usvajaju u ionskom obliku i oni pretežno potječu iz minerala tla, a to su anorganski ioni, soli ili molekule, što obično nazivamo mineralnim hranivima. Nadalje, biogeni elementi ili mineralna hraniva dijele se na makroelemete ili makrohraniva kamo spadaju: ugljik (C), kisik (O), vodik (H), dušik (N), fosfor (P), kalij (K), sumpor (S), kalcij (Ca) i magnezij (Mg), te mikroelemete ili mikrohraniva kamo spadaju: željezo (Fe), bor (B), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo), klor (Cl) i nikal (Ni). Prefikse elemenata ishrane (makro i mikro) treba shvatiti u smislu potrebne količine nekog elementa za normalan rast biljke, odnosno njihove koncentracije u biljnom tkivu, a nikako u smislu njihova značaja, jer je za život biljaka svaki od 17 navedenih elemenata jednako neophodan. Koncentracija makroelemenata u suhoj tvari biljke obično iznosi više od 0,1 %, a koncentracija mikroelemenata iznosi tek između 0,001 i 0,0001 %. Unutar grupe makroelemenata, ishrana bilja obično ne proučava C, O i H koji se nazivaju i organogenim elementima, iz razloga jer grade više od 90 % žive tvari (Vukadinović i Vukadinović 2011). Uloga mineralnih hraniva u biljci ogleda se u regulaciji svih biokemijskih procesa koji definiraju njezin rast, uključujući asimilaciju CO2 u procesu fotosinteze, premještanje asimilata tj. ugljikohidrata prema mjestima intenzivna rasta tj. meristemima stabljike i korijena te disanje tj. razgradnju ugljikohidrata i oslobađanje energije neophodne za sintezu organskih tvari i njihovu ugradnju u biljni organizam (Taiz i Zeiger 2010, Brondley i dr. 2012, Hawkesford i dr. 2012). Stoga se normalan rast i razvoj biljaka u cjelini, kao i rast njihovih nadzemnih (stabljika i lišće) i podzemnih (krupno i sitno korijenje) organa može se odvijati samo pod utjecajem optimalne ishrane s mineralnim hranivima (Mengel i Kirkby 2001). Iz tog razloga, prihrana sadnica s mineralnim gnojivima prilikom njihova uzgoja u šumskim rasadnicima predstavlja neizostavan pomotehnički zahvat koji se poduzima s ciljem podizanja njihove kvalitete (Haase i dr. 2006, Seletković 2006, Schmal i dr. 2011, Uscola i dr. 2015). Visoku kvalitetu sadnica uzgojenih u šumskim rasadnicima uz dobro razvijenu stabljiku (odgovarajućeg promjera i visine) i dobro razvijen korijen (odgovarajuće dužine i volumena) definira i zadovoljavajuća koncentracija mineralnih hraniva u suhoj tvari lišća, stabljike i korijena (Haese 2007, Drvodelić i Oršanić 2019). Prema dosadašnjim iskustvima i spoznajama visoko kvalitetne u odnosu na manje kvalitetne sadnice tijekom prvih godina rasta u prirodnim staništima (nakon presadnje iz šumskih rasadnika) imaju veće preživljenje i bolji rast (Walters i Reich 2000; Villar-Salvador i dr. 2005, 2010 i 2013; Haase i dr. 2006, Seletković i dr. 2009, Shi i dr. 2019). Prethodno nevedeno ukazuje na važnost problematike kojom se bavi ishrana bilja u kontekstu osnivanja novih i/ili umjetne obnove postojećih šumskih sastojina. Uvidom u domaću literaturu moguće je zaključiti da se velika većina dosadašnjih spoznaja o utjecaju mineralnih hraniva na rast sadnica šumskoga drveća temelji na istraživanju utjecaja njihove gnojidbe s različitim dozama kompleksnih mineralnih gnojiva (Komlenović i Rastovski 1982, Komlenović 1984, 1992 i 1995, Potočić i Seletković 2001, Seletković 2006, Potočić i dr. 2009, Seleković i dr. 2009). Neka od tih istraživanja rezultirala su utvrđivanjem optimalnih doza gnojidbe koje pozitivno utječu na kvalitetu sadnica (Komlenović 1992 i 1995, Potočić i Seletković 2001, Seletković 2006). Međutim, takav pristup i dalje ostavlja cijeli niz otvorenih pitanja o pojedinačnom utjecaju mineralnih hraniva na rast sadnica u kontekstu podizanja njihove kvalitete. S obzirom na široku rasprostranjenost obične bukve diljem Europe i njezin velik ekološki značaj u stranoj literaturi sve je više istraživanja u kojima se obrađuje njezina ishrana s mineralnim hranivima (Gessler i dr. 2004, Peuke i Rennenberg 2004, Kreuzwieser i Gessler 2010, Peuke i Rnnenberg 2011, Theil i dr. 2014, Talkner i dr. 2015, Zavišić i Polle 2017, Yang i dr. 2016, Magh i dr. 2018, Meller i dr. 2020). Posebno u kontekstu njezina opstanka pod utjecajem klimatskih promjena, kao jedne od najosjetljivijih vrsta šumskoga drveća na sušu (Gessler i dr. 2004, Kreuzwieser i Gessler 2010, Peuke i Rnnenberg 2011, Magh i dr. 2018). Slijedeći trendove stranih istraživanja i ovaj rad također obrađuje problematiku ishranjenosti obične bukve s mineralnim hranivima iz razloga što je obična bukva na području Republike Hrvatske također najrasprostranjenija vrsta šumskoga drveća (Trinajstić 2003), kao i iz razloga jer su istraživanja njezine ishrane s mineralnim hranivima u domaćoj literaturi prilično slabo zastupljena (Potočić i dr. 2009, Seleković i dr. 2009, Sever i dr. 2021). S obzirom na prethodno navedeno ovaj rad ima dva cilja. Prvi cilj je ispitati utjecaj suboptimalne ishranjenosti bukovih sadnica s dušikom (N), fosforom (P), magnezijem (Mg) ili željezom (Fe) na njihov rast i morfološke značajke. Drugi cilj je raspraviti dobivene rezultate u kontekstu dosadašnjih spoznaja o utjecaju suboptimalne ishranjenosti bilja s N, P, Mg i Fe na fiziološke procese koji definiraju njihov rast, kako bi se ova problematika dodatno približila šumarskoj praksi. MATERIJALI I METODE MATERIAL AND METHODS Biljni materijal i dizajn pokusa – Plant material and experimental design Ovo istraživanje provedeno je na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, Sveučilišta u Zagrebu, u laboratoriju |