DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2022 str. 44     <-- 44 -->        PDF

šume d.o.o.), a samim time učestalije su i ozljede na radu (Bošnjak 2021). Fizički vrlo zahtjevan rad, neadekvatna tehnika i metoda rada u kombinaciji s neodgovarajuće održavanim radnim sredstvom, rezultira velikom prevalencijom ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i umora, kao i niskom stopom produktivnosti kod radova sječe i izrade drva.
Provedena istraživanja inozemnih autora (Thelina 2002, Salminen i sur. 1999, Peters 1991) ističu kao jedan od glavnih uzroka nesreća s motornim pilama nepoznavanje odgovarajuće radne tehnike.
Kod prikazanih istraživanja ocjene radne tehnike sjekača u šumariji Krapina valja uvažiti određena ograničenja prilikom tumačenja rezultata. Temeljni nedostatak istraživanja je u činjenici malog uzorka snimljenih radnika i obuhvat samo jedne šumarije, čime je isključeno donošenje snažnih generalnih zaključaka. Drugo ograničenje odnosi se na ozbiljnost pristupa studenata tj. snimatelja-ocjenjivača predmetnom zadatku ocjenjivanja radne tehnike i samo inicijalne spremnosti na jednoobrazno i objektivno ocjenjivanje.
U provedenoj studiji slučaja na razini šumarije Krapina ukupna prosječna ocjena svih radnih elemenata za petogodišnje razdoblje iznosila je 2,81, što čini 93,67 % od najveće moguće ocjene. Vrijednost dobivenog pokazatelja za razdoblje 2014. - 2018. godina može se okarakterizirati kao “vrlo zadovoljavajuće” s obzirom na rezultate Martinića i Matijevića (1999) kada je razina radne tehnike ispitne skupine izražena apsolutnom srednjom ocjenom bila 2,29, što čini 76,33 % najveće moguće ocjene (Martinić i ) te rezultate Landekića i suradnika (2010) gdje se realizirani potencijali (Pmax) kod sjekača za razdoblje 2000. – 2010. kreće u rasponu 79,00 % - 88,00 % u odnosu na maksimalnu moguću ocjenu. Od ukupnog broja ocjena dodijeljenih u uzorkovanom petogodišnjem razdoblju (N = 10 253), udio ocjene „1“ iznosi 1,79 %, udio ocjene „2“ iznosi 14,34 % te udio ocjene „3“ iznosi 83,87 %. Uspoređujući dobivene rezultate s istraživanjem Martinića i Matijevića (1999), gdje je udio ocjene „1“ iznosi 17,80 %, udio ocjene „2“ 31,60 % te udio ocjene „3“ iznosi 50,60 %, vidljivo je izrazito poboljšanje udjela ocjene „3“ te drastično smanjenje udjela ocjene „1“. Unutar petogodišnjeg razdoblja uočeni trend najveće prosječne ocjene pripada C skupini postupaka gdje se nalazi element uporabe ostalog alata i element uporabe osobne zaštitne opreme. Druge dvije skupine radnih postupaka A i B su u godinama 2015. i 2017. vrlo slične, dok u ostalim godinama B skupina postupaka ostvaruje više vrijednosti. Budući da su elementi iz skupine A tehnički najzahtjevniji, te ovise o terenu, osposobljenosti i iskustvu sjekača, poziciji stabla i vrsti stabla, očekivano su prosječne ocjene nešto niže nego u preostale dvije skupine postupaka. Sukladno postavljenim ciljevima istraživanja kod ocjene radne tehnike donose se sljedeći zaključci:
• ukupna prosječna ocjena svih radnih elemenata za petogodišnje razdoblje iznosi 2,81, što čini 93,67 % realiziranog radnog potencijala tj. 6,33 % nerealiziranog radnog potencijala čini mogući prostor za poboljšanje radne tehnike kod predmetnog studija slučaja;
• ukupna prosječna ocjena u petogodišnjem razdoblju za A skupinu postupaka (aktivnosti rušenja stabla) iznosi 2,76 ili 92,00 % realiziranog radnog potencijala, za B skupinu postupaka (aktivnosti obrade stabla) iznosi 2,83 ili 94,33 % realiziranog radnog potencijala, a za C skupinu postupaka (ostale aktivnosti) iznosi 2,88 ili 96,00 % realiziranog radnog potencijala;
• unutar analiziranog razdoblja najmanja postotna razlika (≤ 5,00 %) između najbolje i najlošije ostvarene ocjene evidentirana je kod radnog elementa 3 (visina potpiljivanja), radnog elementa 8 (kvaliteta kresanja) i radnog elementa 11 (uporaba OZO), a najveća postotna razlika (≥ 10,00 %) između najbolje i najlošije ostvarene ocjene evidentirana je kod radnog elementa 1 (utvrđivanje i provjera smjera rušenja) i radnog elementa 5 (pridržavanje smjera rušenja);
Analiza pokazatelja sigurnosti pri radu na razini poduzeća Hrvatske šume d.o.o. pokazuje da se broj ozljeda godišnje u promatranom razdoblju kreće se od 210 do 255, a najveća vrijednost zabilježena je 2018. godine. Vrijednosti predmetnog pokazatelja ukazuje na pozitivan učinak primjene mjera zaštite na radu s obzirom na rezultate istraživanja Šporčića i Sabe (2002) od 600 ozljeda godišnje zabilježen u razdoblje od 1991. do 2000. za Hrvatske šume d.o.o. Unutar analiziranog razdoblja najveći broj ozljeda na radu (51,35 % svih zabilježenih nesreća na radnom mjestu) dogodio se kod radnog procesa sječe i izrade drva tj. tijekom ručno-strojnog rada. S druge strane, godišnji broj priznatih ozljeda u poduzeću Hrvatske šume d.o.o. čini 1/3 do 1/5 ukupnog broja priznatih ozljeda u djelatnosti Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo. Drugi pokazatelj, broj ozljeda na 1000 zaposlenih kreće se od 27 do 34 u poduzeću Hrvatske šume d.o.o., što čini razlika od sedam ozljeda na 1000 zaposlenika između najboljeg i najlošijeg godišnjeg rezultata. Kada usporedimo prosječnu vrijednost predmetnog pokazatelja na razini poduzeća Hrvatske šume d.o.o. s rezultatima Grzywinskog i suradnika (2020), gdje je u Poljskoj prosječna stopa nesreća u šumarstvu u razdoblju od 2003. do 2017. iznosila 8,19 na 1000 zaposlenika, navedeno ukazuje na nedostatnu inicijativu u implementaciji i provođenju mjera prevencije u sektoru šumarstva Republike Hrvatske. Prethodno navedenom dodatno u prilog ne ide u prosjeku duplo veći broj ozljeda na 1000 zaposlenih u poduzeću Hrvatske šume d.o.o. spram razine države (12,36 ozljeda na 1000 zaposlenih) i matične djelatnosti A (14,30 ozljeda na 1000 zaposlenih), što potvrđuje hipotezu Landekića (2010) gdje konstantno prisutan visok radni rizik te frekventnost pojave ozljeda i profesionalnih bolesti ne odražava pravo