DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2022 str. 70     <-- 70 -->        PDF

i međuodnosi sastavnica krajolika, njihovo povezivanje, utjecaji i uzročno posljedično djelovanje. Istraživanje krajolika zahtijeva holistički pristup (Obad Šćitaroci i dr. 2014).
Obrazloženje prijedloga krajobrazne valorizacije prostora Hobera – Explanation of the proposal of landscape valorization of Hober space
O vrijednosti krajobraza možemo govoriti s mnogo aspekata i predmetom su mnogih razrada i analiza (Koščak i dr. 1999a). Najkraće možemo definirati da vrijednosti krajobraza proizlaze iz njegove raznolikosti, kulturnog identiteta i prepoznatljivosti, biološko-ekološke vrijednosti, znanstvene vrijednosti, ekonomske vrijednosti. Sve to rezultira kvalitetom života i korištenja krajobraza za čovjeka. Vrednovanje krajobraza je uz identifikaciju (prepoznavanje), ocjenu osjetljivosti ili ugroženosti i preporuka namjene jedna od sastavnica krajobrazne osnove. Integralnim vrednovanjem krajobraza trebali bi uzeti u obzir ljudsku percepciju, ekološke funkcije i održivo korištenje. Vrednovanje krajobraza uključuje veći stupanj subjektivnosti (mišljenja, prosudbi i ocjena) (Koščak i dr. 1999a) ili kako navode Marić i Grgurević (2007) da je biofizička komponenta osnovna baza putem koje se procjenjuje krajobraz, dok su ostale „nevidljive komponente“ subjektivne prirode. Cifrić i Trako (2008) posebno naglašavaju na važnost subjektivne percepcije različitih tipova krajobraza i njenih dimenzija , posebno radi planera i konzervatora krajobraza kako bi mogli donositi prihvatljive i principijelne odluke uzimajući u obzir ljude koji na tom prostoru svakodnevno žive i djeluju.
U kontekstu prostornog planiranja vrednovanje krajobraza je postupak određivanja povoljnosti krajobraza, a odnosi se na vrednovanju obilježja i vrijednosti krajobraza s gledišta naših želja i interesa (Koščak i dr. 1999b). Vrlo važan zaključak daju navedeni autori kada ustvrđuju da utvrđivanje krajobraznih vrijednosti u vidu procjene krajobraza čini dio procesa krajobraznog planiranja, kojemu je cilj kvalitativna i kvantitativna procjena prostora za potrebe zoniranja. Bralić (1999) navodi kako najosnovnije kriterije vrednovanja krajolika: raznolikost-raznolikost; posebnost-rijetkost-jedinstvenost; atraktivnost-slikovitost; tipičnost-karakterističnost.
Vrednovanjem krajobraza određujemo važnost određenog krajobraza, tipa krajobraza ili krajobrazne pojmove prema određenim kriterijima. Ono ispunjava dva osnovna cilja, a to su zaštita i razvoj. Vrednovanje znači sustavno utvrđivanje sposobnosti, vrijednosti i značaja nečeg, sustavnom, strogom i preciznom primjenom znanstvenih metoda prema jasno utvrđenim kriterijima i na temelju podataka koji su prikupljeni i analizirani posebno u tu svrhu (Rosi i dr. 2004 u: Dumbović Bilušić 2015). Problem jedinstvenosti metode ocjene vrijednosti krajobraza leži u njihovoj različitosti (kategoriji), veličini, različitim tipovima vrijednosti (estetskim, biološko-ekološkim,povijesnim, socio-antropološkim,gospodarskih i dr.). Ponekad su te vrijednosti u koliziji, suprostavljene. Tako da se pribjegava usklađivanju mjerila ovisno o istraživanom području (krajoliku).
Na temelju svega možemo zaključiti da predmet vrednovanja nekog tipa krajobraza ili njegove krajobrazne jedinice može biti njegova prirodnost, kultrna vrijednost i/ili prepoznatljivost (vizualna prepoznatljivost). Tu je i potencijalna iskoristivost biološko-ekološkh i krajobraznih vrijednosti i obilježja u socio-gospodarskom korištenju.
Vrednovanje ispunjava dva osnovna cilja, a to su zaštita i razvoj. Ono je uz identifikaciju (prepoznavanje), ocjenu osjetljivosti ili ugroženosti i preporuka namjene jedna od sastavnica krajobrazne osnove. Integralnim vrednovanjem krajolikom trebali bi uzeti u obzir ljudsku percepciju, ekološke funkcije i održivo korištenje.
S obzirom na ograničeni, manji prostor (krajobraz u mikrolokaciji), ali značajne krajobrazne a time i biološko-ekološke, sociološko-gospodarske raznolikosti i moguće valorizacije, analizom najznačajnijih krajobraznih mjerila za određivanje krajobrazne vrijednosti želimo dati na važnosti i vrijednost pojedinog krajobrznog prostora i njegove namjene.
Iako se tu radi o dva kulturna, antropogenizirana krajobraza, ipak smo radi njihove različite biološko-ekološke osnove te antropološkog i kulturološkog nastanka te socio-gospodarskog korištenja šumski dio (park-šuma i njen okoliš) definirali kao Prirodni krajobraz-djelomično kultiviziran, a poljoprivredne površine kao tipični kulturni krajobraz-poljoprivredni krajobraz. Radi što vjerodostojnije i znanstveno uporedive analize za oba tipa krajobraza definirali smo istovjetne mjere za određivanje krajobraznih vrijednosti, iako to iziskuje i neke terminološke prilagodbe i kompromise.
Šumski prostor je većim dijelom zaštićen sukladno Zakonu o zaštiti prirode (park-šuma) i samim time mu je njegova namjensko-razvojna funkcija ograničena i time ciljano usmjerena (rekreacija, edukacija), dok prostor nekadašnjeg intenzivog poljoprivrednog korištenja ima mogućnost šireg spektra revitalizacije i valorizacije.
Pri klasifikaciji se, dakle, uzimaju u obzir ne samo vidljive komponente krajobraza već i povijesne i kulturološke asocijacije, cjelokupno iskustvo (doživljaja) krajobraza putem svih osjetila i putem osobne spoznaje i stupnja znanja, preko kojeg se onda razumijeva karakter krajobraza. Osnovni aspekati krajobraza prema (*** 2006. u: Marić i Grgurević 2007) su elementi, obilježja i karakter.
Krajobrazi su prema kriterijima ocijenjeni uobičajenom metodom, ocjenom 1 do 5 kako je obrazloženo u poglavlju Materijali i metode.