DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2022 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Na osnovi arhivske građe, pisanih izvora, katastarskih karata i dostupnih fotografija te današnje inventarizacije i analize parka te skromnih ostataka strukture parka i vrtno-arhitektonskih elemenata koji nam ukazuju na nekadašnji kultivirani osjećaj sklada i ljepote u suživotu čovjeka s umjetnošću i prirodom, moguće je donijeti zaključak i o vrijednosti i važnosti gradskog parka Hober koja je interpretirana kroz Obad-Šćitarocijevu (1992) kategorizaciju vrijednosti. Propadanje kultiviranog (poljoprivrednog) krajobraza rezultat je procesa napuštanje tradicionalne poljoprivredne proizvodnje i okretanju primarno turizmu. Međutim upravo novi turistički trendovi preferiranja ruralnog (ekološkog, etnološkog, gastro-enološkog) daje veliku šansu revitalizaciju ovih prostora. Napose mogućnošću povlačenja značajnih sredstava iz Mjera ruralnog razvoja EU fondova, kako za revitalizaciju poljoprivrednog prostora, tako i za uređenje parkovnog dijela Hobera. Tako prostornu vrijednost prepoznajemo iz osobite kvalitete smještaja u gotovo izvornom prirodnom krajobrazu, iz kojeg proizlaze i iznimne vizualne kvalitete. Prirodne, krajobrazne i skromne graditeljske vrijednosti međusobno se isprepliću i međusobno uvjetuju, iz čega proizlazi činjenica da kulturno i prirodno nasljeđe predstavljaju harmoničnu cjelinu, čiji su elementi nedjeljivi i koje kao takve treba održavati. Iz toga proizlazi kulturno-povijesna vrijednost koja, iako je prostor gradskog parka danas zapušten, ipak postoji kroz skromne ostatke elemenata koji su preostali i koji ukazuju i na stilsku vrijednost, umjetničku vrijednost te vrijednost rijetkosti. Postojeći biljni materijal, kao i one vrste koje danas ne zatičemo, ali su poznate iz povijesne analize drugih parkova nastalih u isto vrijeme, predstavljaju polazište za izbor biljnih vrsta kao genetskog materijala pri njegovoj obnovi, što nam ukazuje i na dendrološku i uzgojnu vrijednost parka. Naposljetku, kroz funkciju botaničkih i dendroloških vrtova, kao i kroz funkciju upoznavanja nacionalne i regionalne povijesti i kulture, park ukazuje i na svoju odgojno-obrazovnu, etnološku i gospodarsku važnost kao turistička atraktivnost.
Na temelju provedenih istraživanja određena su područja prirodnog i kulturnog krajobraza na istraživanom području. Odabrani su kriteriji koji najcjelovitije prezentiraju istraživano područje. Krajobrazni tipovi i područja krajobraznih obilježja (klasifikacija krajobraza) rade se obično na prostorno većim razinama (općina, županija, država) ali se može analiza raditi za jedno manje područje ako pokazuje heterogenost, a time i posebnost krajobraznih vrijednosti kako je to upravo na primjeru Hobera. Definiranjem zajedničkih mjerila za određivanje krajobraznih vrijednosti za oba tipa krajobraza, njihova usporedba daje potpuni pregled vrijednosti i mogućeg vrednovanja svakog posebno i njihovu biološko-ekološku i socio-gospodarsku cjelovitost. Ocjene mjerila krajobraznih vrijednosti ujedno predstavljaju na određeni način njihovu osjetljivost na promjene i negativne utjecaje. Svrha dane klasifikacije i vrednovanja istraživanih krajobraza trebaju biti preporuke pomoću kojih se donose dugoročne strategije razvoja i korištenja. Dobiveni rezultati daju doprinos postizanja ravnoteže između zaštite i razvoja.
Uređenjem i obnovom parka treba težiti naglašavanju svih njegovih vrijednosti koje se trebaju valorizirati u širem kontekstu Hobera i izvan samih granica parka sagledavajući ovaj prostor kao jednu nedjeljivu cjelinu, čiji se elementi isprepliću i međusobno nadopunjavaju. Revitalizacija (Obad-Šćitaroci 1992.) kao metoda obnove koja podrazumijeva vraćanje života u napuštene ili zapuštene objekte i njihove perivoje, time što im se vraća prvobitna ili pridaje neka druga primjerena funkcija, čime se ne smije dovesti u pitanje osnovni karakter i kvaliteta povijesne parkovne arhitekture, može i u ovom slučaju biti misao vodilja. Na arhitektonskim i skulpturalnim elementima upotrebljava se replika (Obad-Šćitaroci 1992.) kao metoda faksimilske rekonstrukcije pri kojoj se, zbog muzeoloških, odgojno obrazovnih, često i zaštitnih razloga, kopiraju izvorna djela koja se zatim postavljaju na sigurnom i zaštićenom mjestu, dok ih na izvornim lokacijama zamjenjuju replike. Metoda je sasvim opravdana u slučaju izuzetnih primjera Foretićevih klupa na pjaceti. Učinkovitijim djelovanjem službe zaštite i djelotvornijim provođenjem neophodnih mjera održavanja i zaštite od strane za to nadležnih institucija,a uz pomoć domaćeg stanovništva, s naglaskom na one najmlađe koji tek uče voljeti i cijeniti ono što im pripada, te lokalnih udruga i akcija, svakako bi se doprinijelo očuvanju izvornih vrijednosti i identiteta prostora.
U smislu stilskih obilježja i vrtno-arhitektonskih sadržaja područje Hobera posjeduje značajne vrijednosti. On ima sve što je temelj ovom prethodnom. Od uzvišenog prostornog položaja u zaleđu starog grada, gotovo na samim obalama mora s izuzetnim panoramskim točkama i estetskom biološkom osnovom, raznolikom prirodnom šumskom vegetacijom koja će u svojoj igri svjetlom i sjenom svakom prolazniku, domaćem ili stranom, pružiti osjećaj nečeg iskonskog i lijepog.
Zbog specifičnosti cjelokupnog prostora Hobera koji je i kroz povijest sagledavan kao jedna cjelina koja se ističe krajobraznom raznolikošću uslijed interakcije prirodnih i od čovjeka stvorenih krajobraznih elemenata, a u cilju njegovog očuvanja, predlažemo zaštitu i preostalog dijela Hobera. Kao moguća kategorija zaštite predlaže se kategorija značajni krajobraz ili proširenje zaštite u kategoriji park-šuma kako je predviđeno Izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Grada Korčule (2011). Temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/2013,15/18,14/19) „Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, a koja je namijenjena i odmoru i rekreaciji. U park-šumi dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena.“ Sukladno tome zaštitom se ne bi ograničila ljudska djelatnost, već bi se doprinijelo temeljnim načelima zaštite i očuvanja prirode i održivog korištenja na svestranu korist. „Značajni krajobraz