DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2022 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Mr. sc. Andrija Vranković (24.11.1930.-04.7.2022.)
Nikola Pernar
Dana 4. srpnja 2022. u 92. godini života zauvijek nas je napustio naš uvaženi kolega i prijatelj, dugogodišnji nastavnik Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, mr. sc. Andrija Vranković. Oprostili smo se od njega na Mirogoju 7. srpnja 2022. g. Završio je sadržajan i bogat život, obilježen dobrotom i osebujnošću, vrline po kojima ćemo se Andrije uvijek sjećati. Napustio nas je znanstvenik, nastavnik, gospodin i veliki čovjek Andrija Vranković.
Andrija (za prijatelje i obitelj Jandro) rođen je 24. studenoga 1930. godine od majke Stoše i oca Bože u Rtini, jugoistočno od Paškog mosta. Osnovnu školu završio je na otoku Pagu, gimnaziju u Makarskoj, a Srednju šumarsku školu za krš u Splitu. Nakon trogodišnjeg službovanja u šumarijama Zadar, Šibenik i Benkovac upisao se 1954. na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, a po završetku studija Šumarstva, 1960. u zvanju asistenta susreće se s pedologijom (znanošću o tlu) koja je odredila koordinate njegovoga života, posebice u smislu stručnog i znanstvenog formiranja. Te godine izabran je za asistenta u zajedničkom Zavodu za pedologiju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta i upisao je poslijediplomski studij iz Pedologije. U želji da afirmira šumarsku pedologiju kao samostalnu šumarsku disciplinu i da je poveže s ostalim graničnim znanostima, studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na Geološko-paleontološkom odjelu, predmete Geologiju, Petrografiju, Mineralogiju i Paleontologiju. Tako je akademske godine 1963/64. predavao studentima šumarstva predmet Petrografija s geologijom i posebno se angažirao na dogradnji petrološke zbirke i zbirke monolita šumskih tala.
Magistrirao je 1973. godine s temom “Tla na kalcitnim i nekim silikatnim metamorfitima metamorfnog facijesa zelenog škriljavca na Zagrebačkoj gori i Papuku”. Iste godine boravio je na specijalizaciji na Biološko-pedološkom fakultetu u Moskvi. Nakon magistriranja izabran je u zvanje predavača i tako postao prvi šumar kao sveučilišni nastavnik iz pedologije na Sveučilištu u Zagrebu.
Od uspostave Katedre za pedologiju na Šumarskom fakultetu, 1973. god., sve do umirovljenja krajem 1995., predavao je Pedologiju i srodne predmete na dodiplomskom i poslijediplomskim studijima. Kroz to vrijeme obnašao je dužnost predstojnika Katedre za pedologiju, a od 1972. do 1992., bio je i upravitelj Nastavno-pokusnog šumskog objekta “Velika”.
Bio je član Međunarodnog pedološkog društva, Društva za proučavanje tla Hrvatske (današnjeg HTD-a, kojim je predsjedao od 1986. do 1988.), Hrvatskog ekološkog društva, Hrvatskog šumarskog društva te radnih grupa vezanih za motrenje i zaštitu tla.
Mr. sc. Andrija Vranković objavio je samostalno i u suradnji sedamdesetak znanstvenih radova i pedoloških karata. Sudjelovao je u zemlji i inozemstvu na više znanstvenih i stručnih skupova, a bio je na studijskim boravcima u Čehoslovačkoj, Ukrajini, Nizozemskoj, Gruziji i Armeniji.
Znanstvenoistraživački rad mr. sc. A. Vrankovića obuhvaća više tematskih područja unutar tloznanstva - to su: kartiranje, geneza i klasifikacija tala, erozija, zaštita i štetni kemizam tla, ekološka valorizacija i plodnost tla radi podizanja šumskih kultura i rasadnika, promjene vodno-zračnog režima u hidromorfnim tlima, odnos između svojstava tla i šumske mehanizacije te onečišćenje tla aeropolucijom. Većina njegovih radova odnose se na tlo krša, od Istre do srednje Dalmacije. Uz autorske pedološke karte i tumača, to su monografije i radovi objavljeni u časopisima ili prezentirani na skupovima. Tijekom 70-ih i 80-ih godina sudjelovao je u kapitalnom projektu inventarizacije tala Hrvatske, na projektima istraživanja sušenja hrasta, sušenja bukve, oštećenja tla u šumarstvu i u naseljima i na nizu drugih znanstvenih i stručnih projekata, što je rezultiralo njegovim najvažnijim znanstvenim i stručnim radovima.
Raspon tloznanstvenih tema kojima se bavio mr. sc. Andrija Vranković može se ilustrirati s nekoliko naslova radova koje je objavio samostalno ili u suautorstvu:
Pedološki prikaz tala nekih šumsko-gospodarskih jedinica u planinskom masivu Mala Kapela.
Ekološko-uzgojne osobine specijalnih rezervata šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2022 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Oštećenje šumskih tala ledoizvalama na nekim metamorfitima Kalnika.
Subakvalna tla Plitvičkih jezera.
Neke pedološke karakteristike fitoklimatskih područja Velebita.
Klasifikacija pogodnosti tala za višestruku funkciju šume.
Prilog poznavanju ekoloških odnosa u zagrebačkom gradskom raslinstvu.
Oštećenja šumskog tla izvlačenjem drva i njegova regeneracija.
Vrijednosti kritičnih opterećenja šumskog ekosustava sumporom i dušikom na području zapadne Hrvatske.
Promjena stanja humizacije u šumi bukve i jele na kršu zapadne Hrvatske.
Kao član Komisije UNESCO-a 1965. sudjelovao je na uspostavi sustava determinacije i korelacije tala za područje Balkana. Početkom 70-ih, sudjelovao je na izradi projektne dokumentacije za hidrološko i vegetacijsko uređenje područja Bir Ayyad u Libiji, a 1985. na projektu ekološkog uređenja brane Zeralda u Alžiru.
Bio je sudionik NOR-a od 1944. i Hrvatskog proljeća 1971. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima, u povodu 40. godišnjice oslobođenja grada Poveljom Sveučilišta, a za uspješan rad na izradi Osnovne pedološke karte Diplomom RZ za znanstveni rad Republike Hrvatske.
Redajući ovdje činjenice o mr. sc. A. Vrankoviću važno je ne izostaviti i ono bitno, što nije zapisano u danas lako dostupnim izvorima; krasila ga je nesebičnost, jednostavnost, kolegijalnost i susretljivost prema suradnicima i studentima. Bio je izuzetan i kao suprug, otac i djed, kao kolega i prijatelj.
Nakon umirovljenja rado je viđen kao suradnik Fakulteta, a u poznijim godinama kao dragi gost, posebno na prigodnim zavodskim i fakultetskim druženjima.
Odlaskom mr. sc. Andrije Vrankovića osjeća se nenadoknadiv gubitak i praznina, ali ostaje i trag jednog bogatog života, utisnutog u sjećanja svih koji su ga poznavali. Ostaje trag vrijedan poštovanja i zahvalnosti; jednostavno, ostaje lijepo sjećanje na Andriju Vrankovića.
Dragi naš profesore, dragi naš Jandro, neka Ti je vječna slava.
 
 




[1] Istraživanja provedena na četinjačama u Hrvatskoj (Sinković 1991) ukazuju na gustoću drva četinjača od 850 kg/m3.