DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Unutar prikazanih tipova jelovih šuma Hrvatske (Tablica 1) objedinjene su gospodarske šume na kvalitetnijim staništima, ali i visokogorske bukovo-jelove šume zaštitnoga karaktera u kojima su gospodarski zahvati svedeni na minimum. Značajne površine bukovo-jelovih šuma u nekom su obliku zaštite, počevši od nacionalnog parka, preko parkova prirode do zaštitnih šuma, što ukazuje na njihovu općekorisnu vrijednost u osjetljivom i zahtjevnom staništu gorskih šuma hrvatskog dijela Dinarida. Na teške stanišne uvjete određene plitkim i kamenitim tlom te kratkim vegetacijskim periodom, ukazuje i relativno mala drvna zaliha te prosječno III bonitet staništa (MP 2016.). Unatoč tomu, gotovo dvije trećine površine bukovo-jelovih šuma ima dominantnu funkciju proizvodnje drvnih sortimenata za koje je u Hrvatskoj uvriježen naziv gospodarske šume. Uglavnom su to sve jelove šume na silikatnoj geološkoj podlozi te dio jelovo bukovih šuma produktivnijeg staništa na vapneno-dolomitnoj podlozi. U takvim šumama veći je i udio jele u strukturi sastojina, a povijesno gledano sustavnije gospodarenje njima započinje osnivanjem šumarije u Krasnu 1765. godine, te se razvija kroz 19. stoljeće, prometnim otvaranjem Gorskog kotara i Like, ali i razvojem metoda uređivanja šuma posebno razvoja metoda prebornog gospodarenja šumama. Još od kraja 19 stoljeća za šume Karlovačkog generalata uvedeno je preborno gospodarenje, pa takav model ima dugu tradiciju u šumarstvu Hrvatske, kao posljedica povijesne integriranosti u austro-ugarsko šumarstvo (Frančišković 1927.). U početku pod utjecajem njemačkog šumarstva podržava se razvoj četinjača, a iskorjenjuje se obična bukva (Kern 1898, 1909.). Strani privatni vlasnici često izostavljaju potpunu provedbu prebornog gospodarenja te šume održavaju kao neaktivni (mrtvi) kapital, a što je izraženije u dijelovima Gorskog kotara. Značajan dio šuma cijelog područja u državnom vlasništvu također nije bio intenzivno gospodaren zbog nepristupačnosti (Božić 2001.). Navedene okolnosti i pristup oblikuju šume strukturom slične jednodnodobnim čistim sastojinama četinjača. Slični negativni trendovi razvoja strukture jelovih šuma zabilježeni su istraživanjima u Hrvatskoj (Klepac 1995, Čavlović i Mraović 1997, Čavlović i dr. 2006.), ali i u drugim državama srednje Europe (Schütz 1975, 1992, Korpel 1982, Bončina i dr. 2002, 2011, Diaci 2006, Ficko i dr. 2011.). Najznačajnije strukturne promjene ogledaju se u povećanju udjela obične jele u drvnoj zalihi (na štetu svih ostalih vrsta), nagomilavanje drvne zalihe koju čine pretežno prestara i slabo vitalna stabla jele, te izostanak prirodne regeneracije jele. Pretpostavka je da su nedostaci u načinu gospodarenja vodeći uzrok negativnih promjena u strukturi sastojina (Matić i dr. 2006.), iako su slične promjene uočene i u negospodarenim šumama (Roženbergar et al. 2007, Diaci et al. 2011.). Slabointenzivno gospodarenje očekivano formira i trajno podržava strukturu sastojine istovjetnu jednodobnoj fazi prašume. Posebice zabrinjavajući problem je slaba obnova jele, što je obuhvaćeno brojnim istraživanjima (Korpel 1985, Roženbergar i dr. 2007, Teslak i dr. 2020.), ali i sušenje jele (Larsen 1986, Elli i Luhmann 1996, Linares i Camarero 2012, Ugarković i dr. 2021a.). Za uzroke sušenja navode se klimatske promjene i zagađenost zraka, no teško je razlučiti koliko je proteklo gospodarenje, odnosno postojeća starosna struktura stabala i povezano vitalnost stabala (Ugarković i dr. 2011.) doprinijela sušenju. Novija istraživanja |