DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Terenski dio 1. sjednice Upravnog odbora HŠD-a 2022. godine Oliver Vlainić , dipl. ing. šum. Zapisnik s 1. sjednice Upravnog odbora HŠD-a objavljen je u Šumarskom listu 7-8/2022. U ovom članku opisan je terenski dio sjednice. Nakon održane sjednice 13. svibnja 2022. u prostoru lovačke kuće Spačva krenuli smo u obilazak sastojina hrasta lužnjaka u Šumariji Gunja. Stručni dio vodio je rukovoditelj Odjela za proizvodnju UŠP Vinkovci Darko Posarić, dipl. ing. šum., koji je sam i opisao taj obilazak: Prva točka bila je na području gospodarske jedinice Trizlovi-Rastovo, u 18. odjelu. U tome je odjelu u siječnju 2022. godine napravljena priprema sastojine za naplodnju s pripremnim sijekom. Na području UŠP Vinkovci obnova sastojina radi se metodom koja se pokazala uspješnom na velikim površinama. To je nužno jer sastojine starije od 100 godina zauzimaju više od 40 % površine spačvanskog bazena i u godini uroda redovito se obnavlja više stotina hektara, nerijetko i preko tisuću. U pripremnom sijeku doznačuju se i sijeku sva stabla od kojih neće moći biti proizvedena tehnička oblovina, bilo da nemaju potrebne dimenzije, bilo da nemaju potrebnu kvalitetu. Istodobno s pripremnim sijekom radi se i prva faza pripreme sastojine za naplodnju koja obuhvaća sasijecanje podrasta i grmlja tanjeg od 10 cm (ispod taksacijske granice) i višeg od 3 m. Na ovoj plohi u 18. odjelu radovi su napravljeni strojno harvesterom i feler bančerom. Prednost rada ovih strojeva je brzina rada i djelomično slaganje oborenih stabala. Budući da su se cijela stabla s ove površine izvozila i iverala u drvnu sječku, učinci forvardera koji izvoze stabla bivaju značajno veći nego kad obaranje rade sjekači i kad stabla ostaju na površini oborena u svim smjerovima i jedna preko drugih. Nakon sječe stabala i višega grmlja dvije vegetacije ne rade se radovi, a krajem druge vegetacije površina se tretira herbicidom. Do tada iz svih panjeva potjeraju dovoljno veliki izbojci da se nakon tretmana herbicidom osuše. Tada je površina spremna za primitak žira, kojemu je omogućeno klijanje i kasnije nesmetano nicanje biljaka, jer konkurencija drvenastih korova 2-3 godine nakon tretmana nije velika. U godini uroda površina se naplođuje žirom sa starih stabala (s matične sastojine), a prema potrebi žir se i dodatno unosi. Napravi se kontrola uroda brojenjem žirova u okvirima dimenzija 1 x 1 m dijagonalno kroz odjel i utvrdi prosječni broj žirova u okviru pa preračuna u kilograme uroda po površini. Urod plus unos žira trebaju dati količinu od oko 800 kg/ha da bi se u budućnosti moglo očekivati podizanje dobre hrastove sastojine. U mirovanju vegetacije odmah nakon naplodnje radi se naplodni sijek kojim se posijeku stabla sporednih vrsta u podstojnoj etaži i oko 40-50 % stabala glavne vrste u dominantnoj i u nuzgrednoj etaži, ako je obrast normalan. U prvim godinama rasta mlade sastojine pod krošnjama stare treba provoditi sve potrebne radove njege i zaštite (tretiranje pepelnice, suzbijanje glodavaca, kontrola stanja ograde radi zaštite od divljači itd.). Tri do pet godina nakon naplodnog sijeka preostala stara stabla posijeku se dovršnim sijekom. To je ukratko slijed radova obnove oplodnim sječama. Druga točka bila je hrastova sastojina u fazi mlađega mladika u susjednom odsjeku 21b starosti 11 godina. Mladik je odnjegovan nekoliko mjeseci prije pa su površinom u velikome broju dominirala hrastova stabalca. Sporednih vrsta graba, klena i brijesta ima, ali su njegom njihove krošnje „spuštene“ ispod hrastovih. U odsjeku je napravljena mreža budućih izvoznih putova širine 3 m i uzgojnih staza širine 1,5 m s kojih radnici njegu rade lakše i brže, a u svakom trenutku je moguće provjeriti koji je radnik što radio i omogućena je kvalitetna kontrola. Nakon obilaska ovih hrastovih sastojina sljedeća točka bila je Poučna staza „Stari hrastovi-Trizlovi“ u Šumariji Gunja. Dobrodošlicu, uz okrjepu, izrekao je upravitelj šumarije Željko Stipanović, dipl. ing. šum. Ukratko je opisao šumariju i prostor poučne staze. Staza je završena krajem 2020. godine, duga je 500 m, prolazi zaštićenim područjem šume hrasta lužnjaka i običnog graba koja je dio ekološke mreže Natura 2000 i na njoj se nalaze spomenici prirode, 12 hrastova starijih od 300 godina. Stabla imaju drvnu zalihu u prosjeku oko 20 m3, visine su 30-33 m i promjera oko 150 cm. Poučna staza je uređena sredstvima europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj 2014. – 2020. iz operacije 8.5.2. „Uspostava i uređenje poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastrukture“. U sklopu uređenja postavljene su poučne ploče, klupe, nadstrešnica s klupama i stolovima te izgrađen vidikovac za promatranje ptica. Bilo je dojmljivo proći stazom koja povezuje hrastove starce i sa zadovoljstvom se fotografirati uz njih. Program je dalje vodio do Šumarskog muzeja Bošnjaci gdje je spremno čekao voditelj muzeja Antun Tunja Leaković, dipl. ing. šum., ujedno i jedan od osnivača muzeja. To je |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 87 <-- 87 --> PDF |
pored šumarskog muzeja u Krasnu jedini takav tematski muzej u Hrvatskoj. Muzej je smješten u centru Bošnjaka, u zgradi nekadašnje škole sagrađene 1869. godine. Inicijativa za osnivanje muzeja pokrenuta je još šezdesetih godina prošloga stoljeća od strane Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije (DITŠDI) Vinkovci zaposlenih u tadašnjem Šumskom gospodarstvu „Hrast“ Vinkovci. I prije nego se pronašao odgovarajući prostor za muzej započelo se s prikupljanjem eksponata. Mjesna zajednica Bošnjaci 1988. godine poklonila je zgradu svoje nekadašnje osmogodišnje škole Šumskom gospodarstvu „Hrast“ Vinkovci. Radovi na obnovi zgrade počeli su 1989. godine, ali su prekinuti zbog Domovinskog rata. Nastavak uređenja i daljnjeg prikupljanja eksponata datira u 2004. godinu. Muzej je otvoren u studenom 2007. godine i ove godine je obilježio 15 godina djelovanja. Prostire se na 500 m2 površine. Zanimljivom i poučnom pričom voditelj muzeja Antun Leaković proveo je sve posjetitelje od dvorišta do potkrovlja muzeja. Muzej predstavlja bližu i daljnju povijest šumarstva vinkovačkog kraja, a poglavito Spačvanskog bazena poznatog po šumi hrasta lužnjaka, odnosno svjetski poznatoga slavonskog hrasta. Muzejska zbirka je podijeljena u cjeline kojima se prikazuju radovi u šumi od sadnje sjemena, preko sječe i izrade drvnih sortimenata, izvoza trupaca, pa sve do zaštite šume te biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju na tom području. Dio eksponata, uglavnom tradicijske alate za izradu drvenih predmeta i alate za rad u šumi i izvoz drva iz šume, darovali su mještani Bošnjaka. Najveći dio predmeta prikupljen je sa šumarija UŠP Vinkovci. Dio postava je etno zbirka šokačke graničarske obitelji i bogata zbirka slika Josipa Babogreca. U dvorištu muzeja se nalazi abonos star šest tisuća godina i hrastov trupac star 350 godina. Posljednjih godina muzej je jako posjećen tijekom Noći muzeja kada ga zna obići preko tisuću ljudi. Opuštenu atmosferu u muzeju zamijenili smo također opuštenom zajedničkom večerom i druženjem s domaćinima iz UŠP i Ogranka Vinkovci u lovačkom domu Kunjevci. U prosincu 2007. godine, nakon otvorenja novouređenog doma, u njemu je održana sjednica Upravnog odbora HŠD-a nakon čega je također posjećen tada novo otvoreni Šumarski muzej u Bošnjacima. Svojim dolaskom i druženjem počastili su nas donedavni voditelj UŠP Vinkovci, danas župan Vukovarsko-srijemske županije Damir Dekanić, dipl. ing. šum., potom voditelj UŠP Vinkovci, ujedno i predsjednik Ogranka Vinkovci, Krasnodar Sabljić, dipl. ing. šum. te više članova Ogranka Vinkovci. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Sljedeći dan 14. svibnja 2022. krenuli smo u Vinkovce, grad s vjerojatno najduljim kontinuitetom naseljenosti u Europi od čak 8.200 godina. To je grad obilježen šumama i šumarstvom koji i danas značajno djeluju na život grada. Prvo smo obišli upravnu zgradu UŠP Vinkovci u samom središtu grada. Spreman za obilazak čekao nas je kolega Darko Posarić. S ponosom nas je uveo u palaču nekadašnje dične Brodske imovne općine koja se naziva i vinkovačkom ljepoticom. Čest je motiv na starim i novim razglednicama Vinkovaca. Dugo godina nakon Domovinskog rata zgrada je bila u zapuštenom stanju, ali nakon obnove 2007. godine zablistala je u punom sjaju izvana i iznutra. Sagrađena je krajem 18. stoljeća kao samostojeća jednokatnica u baroknom stilu. U njoj je bilo zapovjedništvo Konjičke brigade pa je zgrada bila poznatija pod nazivom Generalija. Osnutkom Brodske imovne općine 1873. godine zgrada prelazi u njeno vlasništvo te su u njoj uredi imovne općine. Dogradnjama zgrada dobiva kompleksnost stilova. Za to je zaslužan čuveni arhitekt Herman Bollé, koji je desetljećima surađivao s Brodskom imovnom općinom, a spadao je u red najvažnijih predstavnika historicizma (neogotike, neorenesanse i neobizanta) u Hrvatskoj. Najstariji dio zgrade do parka, uredovnica, preuređen je i dorađen 1908. – 1909. godine s elementima neobaroka i neorenesanse. Nova zgrada za stambeno-poslovnu namjenu, s ciljem iznajmljivanja stanova i lokala, u dužini od 80 m izgrađena je u neogotičkom stilu 1909. – 1910. godine s krovištem ukrašenim s tri visoka piramidalna krova iznad ulaza te je zgrada zadržala oblik uglovnice kakav je imala prije rušenja starog dijela Generalije i susjednih prizemnica. Ta zgrada, izgrađena na početku Ulice kralja Zvonimira (tadašnje |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 90 <-- 90 --> PDF |
zajedništva budući je obnovljen i uređen za posjećivanje donacijama hrvatskih građana, tvrtki i institucija. To je najmlađa vukovarska znamenitost budući je otvoren za posjetitelje 30. listopada 2020. Vodotoranj je od 10. ožujka 2021. član Međunarodnog saveza velikih tornjeva (World Federation of Great Towers) u kojemu se nalaze svjetski poznati tornjevi poput Eiffelovog tornja u Parizu, Empire State Buildinga u New Yorku i Burj Khalife u Dubaiju. Vrh tornja krasi hrvatski stijeg koji se vijorio na njemu tijekom čitave bitke za Vukovar. Hrvatski branitelji Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto brinuli su se tijekom opsade grada da na vodotornju stalno bude hrvatska zastava i za to su riskirali živote i pod granatama. Gradnja vodotornja seže u 1962. godinu, a kao vodospremnik koristio se od 1968. do 1991. godine. Visok je 50 m, a kapacitet spremnika za vodu bio je 2.200 m3. Tijekom Domovinskog rata pogođen je 640 puta, ali nije srušen. Rupe od projektila su ostavljene kao trajni spomen na razaranja i vidljive su iza staklenih stijena. S vrha vodotornja pruža se divan pogled na Dunav, Vukovar i širu okolicu grada, a okruglo stepenište pogodno je za snimanje lijepih skupnih fotografija ispod vijorećega hrvatskog barjaka. Do posljednje točke druženja valjalo se ukrcati na dunavske čamce i nakon kraće vožnje iskrcati se na Sotinskoj adi, području kojim gospodari Šumarija Vukovar unutar gospodarske jedinice Vukovarske dunavske ade, a koji je zaštićen kao posebni rezervat šumske vegetacije. Sotinska ada danas je spojena s kopnom dok je nekada bila odvojena rukavcem Dunava. Na adi je šumarija uredila Poučnu stazu „Sotinska ada“ u dužini od 650 m. Staza prolazi kroz šume bijele vrbe, crne i bijele topole, a u sklopu nje su postavljene poučne ploče i klupe na odmorištima. Sve je financirano sredstvima europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Znatiželjni dio sudionika mogao se još provozati nizvodno i obići sastojine poljskog jasena. Domaćini iz Šumarije Vukovar na čelu s upraviteljem šumarije Ivanom Prebanićem, dipl. ing. šum., potrudili su se i pripremili pravi dunavski ručak s ribljim fišem. Nakon ugodnog druženja uslijedio je pozdrav i zahvala domaćinu na prekrasna dva dana provedena na području UŠP Vinkovci. Još završna vožnja čamcima do parkiranih automobila, međusobni pozdrav članova Upravnog odbora i uslijedio je povratak kućama diljem Hrvatske. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Njemačke ulice), bila je najveća nesakralna neogotička građevina izvedena na području tadašnje Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Dva dijela palače dobila su i elemente secesije, a međusobno su povezani erkerom (istakom – vrsta višekutnog ili ovalnoga, zatvorenog balkona s prozorima na svim stranama) s kupolom na kutu zgrade. Taj kutni dio zgrade u donjem dijelu krasi spomen-ploča skladatelju hrvatske himne Josipu Runjaninu rođenom u Vinkovcima. Nad ulaznim vratima nalaze se ploča s povijesnim nazivom zgrade Šumsko-gospodarstveni ured Brodske imovne obćine i ukrašeni trodijelni prozorski otvor. Iznad njih u središnjem dijelu polukružne atike (nizak zid u krovnom dijelu) nalaze se reljefni ukrasi koji simboliziraju značenje šuma i šumarstva u ovom kraju. U obilasku prvoga kata, dijela zgrade okrenute prema središnjem gradskom parku na Trgu bana Josipa Šokčevića nastalom na prostoru središta nekadašnjega rimskog naselja Cibalae, vidjeli smo veliku sliku s prikazom prosvjetitelja Matije Antuna Relkovića i slavonskih seljaka iz 18. stoljeća, krasno uređenu dvoranu za sastanke s okruglim stolom, zbirku darovanih lovačkih trofeja Marka Fehtiga te ukusno i bogato uređene urede rukovoditelja Odjela za proizvodnju (s neobičnom obloženim dijelom zida s oblicama vrsta drveća koje rastu u Spačvanskom bazenu i posebno dijelom hrastovog trupca s oznakom odjela i odsjeka te klupom i zidnom daskom izrađenima od nizinskog brijesta) i voditelja Podružnice. Također smo prošli kroz urede na prvom katu zgrade koja se proteže na početku Ulice kralja Zvonimira, najduže vinkovačke ulice s 2.617 metara. Po izlasku iz upravne zgrade prošli smo parkom ispred crkve Sv. Euzebija i Poliona i pješačkom zonom Zvonimirove ulice s podno ugrađenim sadržajem najstarijeg kalendara u Europi – Orionom – koji je pripadao vučedolskoj kulturi (eneolitička kultura III. tisućljeća pr. Kr.), te stigli do Trga Oriona gdje se nalazi zgrada u vlasništvu Hrvatskih šuma, a koja je nekada bila zgrada PIK-a Vinkovci sagrađena 1976. godine. Na mjestu zgrade pronađeni su grobovi i rimska žitnica, a pretpostavlja se kako su u blizini bili i hramovi rimskih božanstava Jupitera, Junone i Minerve. Zgrada je stradala u Domovinskom ratu, a UŠP Vinkovci otkupila ju je 2007. godine i djelomično obnovila skupa s okolnim trgom te će zgrada predvidivo za dvije godine biti spremna za useljenje i korištenje kao poslovni prostor. Na putu do tamo prošli smo i pokraj kuće sa spomen-pločom znamenitom šumaru i književniku Josipu Kozarcu koji je u njoj živio i pisao od 1895. do 1906. godine. Ploča je postavljena 1920. godine i najstarija je spomen-ploča u javnom prostoru Vinkovaca. Posljednje mjesto obilaska, a domaćinima jako drago, bila je zgrada Šumarskog doma, nekada sjedište Šumarije Vinkovci, obnovljena 2005. godine, koja je sjedište HŠD-a ogranka Vinkovci na adresi Gundulićeva 10a. Zgradu s ulične strane krasi spomen-ploča nadšumaru Mati Medvedoviću, kolekcionaru i začetniku osnivanja vinkovačkoga gradskog muzeja te autoru grba grada Vinkovaca. Unutar zgrade su prostorije za sastanke i druženja članova vinkovačkog ogranka, ali i probe KUD-a Šumari koji također ima svoje sjedište u Šumarskom domu još od 1985. godine. Uređen je i podrumski prostor te dvorište zgrade. Nakon kraće okrjepe u Šumarskom domu krenuli smo prema gradu heroju Vukovaru. Glavni domaćin i vodič bio je voditelj UŠP Vinkovci Krasnodar Sabljić koji je donedavno bio i upravitelj Šumarije Vukovar. Tako je uz priču o zbivanjima u Domovinskom ratu obiđen središnji dio grada koji je završio fotografiranjem ispred Spomen-križa na ušću Vuke u Dunav. Tok Vuke ujedno je i granica Slavonije i Srijema. Križ je podignut u čast poginulima za slobodu Hrvatske. Postavljen je u listopadu 1998. godine. Postolje križa izrađeno je od pazinskog kamena, a sam križ od bijeloga bračkog kamena. Planirani obilazak Memorijalnog groblja hrvatskih branitelja i Muzeja vučedolske kulture izostavljen je radi nedostatka vremena, a ta mjesta su sudionici sjednice posjetili u nekim prijašnjim obilascima. Nije izostavljen posjet Vukovarskom vodotornju, simbolu stradanja i otpora grada Vukovara tijekom Domovinskog rata, ali i simbolu hrvatskog |