DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2023 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Očuvanje i upravljanje genofondom pitomog kestena Conservation and management of sweet chestnut genetic resources Igor Poljak, Katarina Tumpa, Antonio Vidaković, Mirna Ćurković-Perica, Marin Ježić, Zlatko Šatović, Zlatko Liber, Marilena Idžojtić Sažetak Europski pitomi kesten plemenita je listača od koje imamo višestruku gospodarsku korist. Osim jestivih plodova i kvalitetnog drva, kestenove šume su još od davnina predstavljale važan izvor različitih sirovina. Međutim, intenzivnim korištenjem kestenovih šuma i nasada te pojavom raka kestenove kore, sredinom prošloga stoljeća došlo je do njihovog propadanja i sušenja. Iz tih je razloga u mnogim europskim zemljama pokrenut niz multidisciplinarnih projekta kojima je svrha očuvanje genskih resursa pitomog kestena i njegovog povrataka na nekadašnje značajno mjesto u ruralnim područjima i šumskim ekosustavima. U ovom radu dan je pregled najznačajnijih dugoročnih strategija usmjerenih na očuvanje genofonda ove plemenite listače na europskoj razini, kao i prijedlog smjernica za očuvanje genofonda ove vrste in situ i ex situ metodama na području Hrvatske. Ključne riječi: očuvanje genofonda, konzervacijske jedinice, provenijencije, genetička raznolikost, šumskireprodukcijski materijal UVOD INTRODUCTION Šumski ekosustavi, sa šumskim drvećem kao najvažnijim sastavnim dijelom, su među biološki najraznolikijim ekosustavima na Zemlji. Pritom genska raznolikost svake vrste predstavlja jedinstven i nezamjenjiv resurs za stabilnost ekosustava. Veliki poremećaji, posebice izazvani klimatskim promjenama (učestalost suša, požari, porast temperature zraka i tla), kao i promjena uporabe zemljišta i oblika gospodarenja, već utječu ili će u bliskoj budućnosti utjecati na gensku raznolikost i sastav vrsta (Flores i sur. 2019), čineći očuvanje genofonda šumskih vrsta drveća sve bitnijom stavkom gospodarenja. Za razliku od ratarskih i poljoprivrednih kultura, čije se sjeme čuva u bankama sjemena, šumske vrste drveća mogu se trajno očuvati jedino kao žive biljake na terenu. Naime, krupno sjeme šumskih vrsta drveća ne može se dugo čuvati te stoga nije pogodno za dugotrajno čuvanje u bankama sjemena. Za potrebe očuvanja genofonda šumskih vrsta drveća, razlikujemo in situ i ex situ metode očuvanja (Ballian i Kajba 2011). In situ podrazumijeva očuvanje cijelih šumskih ekosustava, odnosno očuvanje prirodne populacije u njezinom |