DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2023 str. 43 <-- 43 --> PDF |
koje će se pošumljavati (Maurer i Fernández-López 2001). Osim toga, moguće je utvrditi karakteristike rasta stabala značajne u šumarstvu (razgranatost, brzina rasta, preživljenje), kao i poboljšati nastojanja u očuvanju genske raznolikosti. Iz ovih su razloga ujesen 2020. godine osnovane dvije pokusne plohe pitomog kestena u kontinentalnom i submediteranskom području Hrvatske u sklopu istraživačkog projekta: “Od terena do nasada: karakteristike i prilagodljivost na stres prirodnih populacija pitomoga kestena i maruna”. Projekt je financirala Hrvatska zaklada za znanost, od 2018. do 2022. godine. Sjemenski materijal za proizvodnju sadnica za podizanje pokusnih ploha sakupljen je sa 120 stabala iz 12 hrvatskih populacija (10 stabala po populaciji) iz dva divergentna staništa (submediteranska i kontinentalna regija). Pokusna ploha u kontinentalnom dijelu Hrvatske osnovana je na području UŠP Karlovac, Šumarije Ozalj, u GJ Stražnji Vrh, a pokusna ploha u submediteranskom dijelu Hrvatske na području UŠP Buzet, Šumarije Buje, u GJ Oprtalj. Ukupno je posađeno 720 sadnica, odnosno 360 na svakoj od ploha, s razmakom sadnje od 4 m. Na svakoj plohi biljke su raspoređene u slučajnom blok rasporedu s tri bloka (ponavljanja). Svaki blok ima po jednu sadnicu iz svake od familija polusrodnika, iz svih populacija. Osim sadnica u pokusu zasađen je i zaštitni pojas sa sadnicama pitomog kestena. Korištenje šumskog reprodukcijskog materijala svojti šumskog drveća od gospodarskog značaja, uključujući i pitomi kesten, u šumarstvu je dopušteno samo u skladu sa smjernicama propisanim Pravilnikom o provenijencijama svojti šumskog drveća (NN 147/2011). U gospodarenju šumama, ova činjenica dovodi do podjele šumskog sjemenskog materijala na sjemenske zone, odnosno uvjetuje odabir sjemenskog materijala s obzirom na provenijenciju. Prema gore navedenom pravilniku, provenijencije svojti šumskog drveća od značaja dijele se na sjemenske oblasti te dalje na sjemenske zone i sjemenske regije. Sve gospodarske jedinice prema pripadnosti podijeljene su između sjemenskih regija, čime se uvjetuje korištenje šumskog reprodukcijskog materijala (sjeme, sadnice uzgojene iz sjemena) unutar jedne sjemenske oblasti. U oblasti submediteranskih šuma, dozvoljeno je korištenje reprodukcijskog materijala samo unutar sjemenske regije. Drugim riječima, trenutna je praksa u Hrvatskoj da se prilikom obnove šuma naših autohtonih vrsta koristi sjeme lokalnih populacija, što je u slučaju pitomog kestena i opravdano, jer su populacije prilagođene na lokalne uvjete okoliša (Poljak 2014; Poljak i sur. 2017). Najveća genska raznolikost pitomog kestena utvrđena je za populaciju koja se nalazi unutar Parka prirode Medvednica. Prema Strategiji i akcijskome planu zaštite prirode Republike Hrvatske (NN 72/217), parkovi prirode, kao i ostali zakonom zaštićeni predjeli, predstavljaju izvore bioraznolikosti koje je potrebno zaštititi te očuvati. Ovime je zajamčena in situ zaštita svih populacija vrsta koje obitavaju na područjima parkova prirode, odnosno zaštićena je postojeća genska varijabilnost i adaptabilnost na procese prirodne evolucije (Kajba i sur. 2006). Alternativno, ove se populacije mogu koristiti kao izvor šumskog reprodukcijskog materijala, odnosno izvor sjemena za pošumljavanje, uključivanjem u buduće planove očuvanja, gospodarenja i prometovanja šumskim reprodukcijskim materijalom. Ipak, s obzirom na to da su između populacija pitomog kestena utvrđene značajne razlike u genskoj raznolikost prilikom podizanja novih sastojina, potrebno je koristi sjeme lokalnih populacija, jer su one prilagođene lokalnim okolišnim uvjetima. Najmanja varijabilnost na području Hrvatske utvrđena je u populacijama pitomog kestena na području Petrove i Zrinske gore, koje se nalaze na rubu areala (Poljak 2014; Poljak i sur. 2017). Iako je uobičajeno da se in situ metodama očuva raznolikost onih populacija gdje je najveća genetička raznolikost, koje se u pravilu nalaze u sredini areala, sa stajališta očuvanja genofonda ove rubne populacije su posebno zanimljive. Iako su obilježene manjom genetičkom raznolikošću (De Kort i sur. 2021), često kao posljedica genetičkih uskih grla i fragmentacije na mikrostaništa (Vakkari i sur. 2020), zbog ekstremnih uvjeta na rubovima areala pokazuju najveću plastičnost, odnosno sposobnost prilagodbe uvjetima. Ovime su rubne populacije izvor rijetkih alela kojih u središtu areala nema, odnosno upravo su one genetički jedinstvene te značajno doprinose ukupnom adaptivnom potencijalu vrste (de Vries i sur. 2015). Njihov značaj prepoznat je i u Hrvatskoj te su upravo na tim rubnim dijelovima areala pitomog kestena u Hrvatskoj selekcionirane četiri sjemenske sastojine pitomog kestena, a koje se koriste za sakupljanje šumskog reprodukcijskog materijala. MARUNI – OČUVANJE GENOFONDA MARRONS – GENE CONSERVATION Pitomi kesten od davnina je privlačio pozornost ljudi, posebice u planinskim područjima. Tijekom nekih razdoblja povijesti, posebice u Srednjemu vijeku, bio je nezamjenjiva namirnica te je neke civilizacije moguće okarakterizirati kao „civilizacije kestena“ (Gobbin i sur. 2007; Pereira-Lorenzo i sur. 2020). Rezultat ove važnosti u prehrani očituje se u nastanku kultiviranih sorti (kultivara) kestena, poznatih pod nazivom maruni. Maruni se, u usporedbi s divljim stablima, ponajprije ističu krupnoćom i kvalitetom plodova (Idžojtić i sur. 2012; Poljak i sur. 2016). Pritom je selekcijom stvoren veći broj kultivara specifične namjene, kao što su kultivari prikladni izradi kestenova brašna, kandiranju ili za izradu pirea od kestena (Bounous 2002). Prema |