DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2023 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Šumske čistine (C.5.2.). U nastavku, V. razina sadrži zajednicu velebilja i uskolisnog kipreja (C.5.2.1.1.) i Zajednicu velikog žutog kolotoča (C.5.2.1.4). C.5.2.1. Šumske čistine velebilja i uskolisnog kipreja – C.5.2.1. Belladona and blooming sally forest clearings Stanišni tip C.5.2.1. pripada razredu Epilobietea angustifolii i reda Galeopsio-Senecionetalia sylvatici Passarge 1981 nom. conserv. propos. (syn. Atropetalia Vlieger 1937). Razvija se na vapnenačkoj podlozi sječina i paljevina koja, ukoliko je spriječena ispaša, u nekoliko razvojnih faza prelazi u šumu. U njihovom širem opisu, uz glavne (dijagnostičke) vrste: Atropa bella-donna, Epilobium angustifolium i Telekia speciosa, istaknute su i vrste Rubus idaeus, Calamagrostis villosa, Eupatorium cannabinum, Senecio nemorensis i Gentiana asclepiadea (NN 27/2021). C.5.2.1.1. Zajednica velebilja i uskolisnog kipreja – C.5.2.1.1. Belladona and blooming sally community Zajednica velebilja i uskolisnog kipreja (As. Atropetum bella-donnae Br.-Bl. 1930), razvija se na šumskim čistinama i uz rubove šumskih cesta. U florističkom sastavu ističu se Atropa bella-donna, Epilobium angustifolium, Rubus idaeus, Calamagrostis villosa, Senecio nemorensis, Eupatorium cannabinum, Gentiana asclepiadea i druge vrste. Ovoj zajednici pripadaju i Šumske čistine uskolisnog kipreja (Sveza Epilobion angustifolii (Rübel 1933) Soó 1933) koje su u prethodnoj verziji NKS-a bile opisane kao C.5.2.1.2. Šumske čistine uskolisnog kipreja (Sveza Epilobion angustifolii (Rübel 1933) Soó 1933). To je središnja asocijacija sveze Atropion koja raste na umjereno vlažnim, humusom i hranjivima bogatim vapnenastim tlima. Stanišni tip C.5.2.1.1. obuhvaća i drugu zajednicu, odnosno, zajednicu uskolisnog kipreja (As. Epilobietum angustifolii), u prošlim verzijama NKS-a označenu kodom C.5.2.1.2. Sastojine uskolisnog kipreja razvijaju se na slabo kiselim, prozračnim, skeletnim i slabije do umjereno humusnim tlima te heliofilnim uvjetima, od donjih montanskih do subalpskih položaja. U Hrvatskoj najčešće rastu iznad 900 m na devastiranim površinama, šumskim rubovima i čistinama u području bukovih, bukovo-jelovih i smrekovih šuma. U Europi uskolisni kiprej razvija se u više flornih kombinacija: na acidofilnim tlima s vrstama: Populus tremula, Deschampsia flexuosa, Calluna vulgaris, Calamagrostis arundinacea, Vaccinium myrtillus, na sječinama na siromašnim tlima povrh silikata s vrstama: Senecio sylvaticus, Luzula luzuloides i Agrostis capillaris te u sastojinama sa: Salix caprea, Betula pendula, Sambucus racemosa, Senecio nemorensis, Urtica dioica itd. C.5.2.1.4. Zajednica velikog žutog kolotoča – C.5.2.1.4. Telekia speciosa community Kolotoč (Telekia speciosa) je razmjerno raširena južnoeuropska vrsta koja dominira u sjenovitijim, slabije kiselim, vlažnijim staništima uz vodotoke, ponikve, šumske ceste i slične lokalitete. Česta je u sastavu ostalih dijagnostičkih vrsta tipa C.5.2.1., ali i drugih vrsta sličnih socio-ekoloških značajki. U Europi su do sada opisane različite zajednice s vrstama Petasites hybridus, Aruncus dioicus i Filipendula ulmaria. C.5.2.2. Šumske čistine, rubovi šumskih putova (NKS 1-4: C.5.2.1.3.) – C.5.2.2. Forest clearings and forest roads edges (NKS 1-4: C.5.2.1.3.) Stanišni je tip C.5.2.2. Šumske čistine, rubovi šumskih putova u verziji I-IV Nacionalne klasifikacije staništa postavljen na petoj razini s kodom C.5.2.1.3., no u novom NKS-u (IV. dopunjena verzija) od 17.03.2021. godine prebačen je na četvrtu, širu razinu. Njegovi tipovi pripadaju svezi Sambuco-Salicion Tx. 1950., odnosno, redu Prunetalia spinosae Tx. 1952. i razredu Crataego-Prunetea Tx. 1962 nom. conserv. propos. Na petoj razini stanišni tip nije razrađen i u tekstu važećeg NKS-a dijagnostičke vrste čine drvenasti grmovi vrsta Sambucus racemosa, Sambucus nigra, Salix caprea. U europskoj literaturi se navodi da su u sastojinama, uz vrstu Salix caprea, uobičajene još Larix decidua, Pinus sylvestris u sloju drveća, vrste roda Rubus te crna i crvena bazga u sloju grmlja. Vrste prizmenog sloja čine Calamagrostis epigejos, Juncus effusus, Epilobium angustifolium, Fragaria vesca, Urtica dioica i Tussilago farfara, prave ruderalne vrste poput: Artemisia vulgaris i Cirsium vulgare te uvezeni ruderalni elementi: Conyza canadensis, Lupinus polyphyllus i druge. Nedovoljna istraženost navedenih stanišnih tipova, uzrok je česte promjene njihove kategorizacijske pripadnosti. Također, nedostatak istraženosti vegetacijskih cjelina šumskih čistina unutar teritorija Republike Hrvatske, također doprinosi nedovoljnom poznavanju ovakvih oblika staništa (Čarni i dr. 2002). Očuvanje šumskih čistina – Conservation of forest clearings Važnost očuvanja šumskih čistina proizlazi iz njihove strukturne i mikroklimatske jedinstvenosti u uvjetima otvorenog sklopa, usko povezanih s povoljnim utjecajem na raznolikost biljnih i životinjskih te, nerijetko, ugroženih vrsta (Anderson i Leopold 2002, Lanta i dr. 2019, Spies i Franklin 1989). Prema Prilogu III., Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te Pravilniku o Mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/2006), u okviru Mjera očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova prilikom gospodarenja šumama, šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) uključene su u program gospodarenja šumama unutar europske Natura 2000 mreže. Odabrane mjere aktivnosti ovakvih područja uključuju održavanje postojećeg stanja stanišnog tipa (sječa, košnja), |