1-2/2008
3-4/2008
5-6/2008
7-8/2008
9-10/2008
11-12/2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
new


HR  EN   

7-8/2008

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Branimir Prpić


     
 
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA
 
Branimir Prpić   322
Certifikacija Šuma, odumrla stabla i bioloŠka raznolikost      
Skup o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. godine predstavlja značajnu prekretnicu u očuvanju svjetskoga okoliša i prirode. Skup je završio s tri značajne skupine smjernica i dogovora: Konvencijom o biološkoj raznolikosti, Konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i nama vrlo značajnim Načelima o šumama. Od tada do danas, dakle, u proteklih 26 godina, obavljeno je puno skupova i dogovora. Mislim da je najvažniji skup u Kiotu o smanjenju stakleničkih plinova.
Svjetskom skupu u Riu naša struka je, nepriznato, dala model za održivi razvoj (više od 200 godina staro potrajno gospodarenje šumama), a Načela o šumama zasigurno su bila poticaj za puno međunarodnih šumarskih sastanaka i dogovora o očuvanju šuma, te i za pojavu certifikacije šuma.
S obzirom na dobro stanje naših šuma i njihovu gotovo 100 % prirodnost, u nas je ugovor o certifikaciji sklopljen za sve državne šume, što zapravo predstavlja korak za njihovo još bolje očuvanje, kao i poboljšanje biološke raznolikosti u jednoj komponenti koja se izrazito pojavljuje u razvojnoj fazi starenja i raspadanja izvorne prirodne šume, odnosno prašume.
U službenom pravilniku certifikacije šuma kroz čitav život šume, od obnove pa do nove obnove uzgojnim postupkom, u kontinuitetu obnove mlade sastojine i daljnjem razvoju, potrebno ostaviti stojeća stara stabla s dupljama i nekoliko stabala za koja pretpostavljamo da će se osušiti i srušiti i uskoro predstavljati mrtvo drvo. Prva zbog ornitofaune i nekih šumskih sisavaca, a druga radi gljiva i insekata. Uz današnje, još uvijek aktualno propadanje šuma, takva stabla nije teško pronaći.
Znamo kako su naše šume prirodnoga sastava jer se prirodno pomlađuju, a uzgojnim postupcima održava se njihov prirodni sastav. Sanitarnim sječama mi međutim “čistimo”, uklanjajući u potpunosti ekološke niše za spomenutu faunu i svijet gljiva.
Želimo li, dakle, održati što veću biološku raznolikost, u šumi je potrebno na kraju ophodnje “žrtvovati” nekoliko stabala. U takvoj šumi postižemo optimalno vezivanje ugljika, zbog postizanja sklopa stabala (mladik) do obnove s velikim fotosintetskim učinkom, ali i s povećanom biološkom raznolikošću zahvaljujući mrtvom drvu. Tako se kroz čitav život prirodne gospodarske šume postižu dvije, danas zasigurno najvažnije općekorisne funkcije, vezivanje ugljika i velika biološka raznolikost koju prašuma ima samo u razvojnim fazama starenja i raspadanja (mrtvo drvo).
Veliku korisnost mrtvog drva za biološku raznolikost potvrdila su znanstvena istraživanja. Hans-Juergen Otto (1994) u svojoj knjizi Ekologija šuma (Waldoekologie) navodi kako je u mrtvom drvu pronađeno 1500 vrsta gljiva i 1300 vrsta kukaca. Prema istome autoru krupno mrtvo drvo je u svojoj unutrašnjosti dobro izolirano od vanjskih klimatskih promjena pa osigurava sigurnu ekološku nišu.
Certifikacija šuma svojim odredbama o mrtvom drvu dobro osigurava biološku raznolikost svijeta šume koji nam je donedavno bio gotovo nepoznat. Certifikaciju treba striktno provoditi i zaboraviti na savršeno “očišćenu” šumu koju smo nekada podržavali. Moramo, međutim, imati na umu kako je potrebno podržati istraživanja u tome području.

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

    autori:
    PRPIĆ, Branimir    ŠL
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Tomić, F., T. Krička, S. Matić  UDK 630* 331 + 88 (001) 323
Raspoložive poljoprivredne površine i mogućnosti šuma za proizvodnju biogoriva u Hrvatskoj      
Sažetak: Zbog ekonomskih i ekoloških razloga nastavlja se unapređivanje proizvodnje i širenje korištenja biogoriva u svijetu i Europskoj uniji (EU). Zbog ograničene površine za proizvodnju biomase, biogoriva bi mogla zamijeniti fosilna goriva samo u jednom dijelu. Po EU do 2030. godine, uz razvoj ostalih obnovljivih izvora energije, biogoriva bi u Hrvatskoj zamijenila naftu u prometu za 25 %, što iznosi 452.325 t. Danas poljoprivredne površine zauzimaju 2,955.728 ha. Od toga su 1,074.159 ha pogodne, 1,074.510 ha ograničene, a 806,328 ha trajno nepogodne površine za poljoprivrednu proizvodnju. Potencijali obradivih površina iznose 2,150.000 ha, a obrađuje se svega 1,092.000 ha. Danas je moguće u poljoprivredi iz biomase (organskih ostataka i otpadaka) dobivati 673.530 t/godišnje biogoriva, a da se ne ugrozi stalnost prirodnog obnavljanja organske tvari u tlu. Hrvatska raspolaže s 2,688.687 ha šuma i šumskog zemljišta, gdje godišnje prirašćuje 10,526.000 m3, a sječivi etat je 6,564.000 m3. Od toga se za industrijsko drvo i ogrjev iskoristi 60 % ili 3,938.400 m3, a ostatak od 40 % ili 2,625.000 m3 ostaje kao otpad u šumi. Ako bi se otpad sveo na normalnu količinu od 15 % ili 984.600 m3 onda bi za bioenergiju ostalo 45 % ili 2,953.800 m3. Ta količina drva za bioenergiju dovoljna je za proizvodnju 600.000 t biogoriva u ekvivalentnim količinama nafte. Koristeći postojeće zalihe u poljoprivrtedi i šumarstvu danas se može proizvesti 1,273.530 t/godišnje biogoriva. Taj iznos premašuje za 2,8 puta potrebnu količinu, koju će Hrvatska, trebati koristiti 2030. umjesto fosilnih goriva. Hrvatska raspolaže s potrebnim površinama u poljoprivredi, kao i s kvalitetnim šumama u svrhu proizvodnje hrane i biogoriva po postojećim direktivima EU.
Ključne riječi: biodizel; bioetanol; biogorivo; bioplin; poljoprivredne površine; šuma. poljoprivreda; šumarstvo.

    autori:
    Tomić, Franjo
    Krička, Tatjana
    MATIĆ, Slavko      ŠL
 
Sučić, I.  UDK 630* 156 (001) 331
Brojno stanje jarebice kamenjarke (Alectoris graeca Meisner) od 2000. do 2007. godine na planini Tušnici      
Sažetak: U radu su prikazani rezultati prebrojavanja jarebica kamenjarki metodom pokusnih ploha na planini Tušnici u Bosni i Hercegovini od 2000. do 2007. godine. Svrha istraživanja bila je utvrditi brojno stanje ove karakteristične pernate divljači krškog područja, jer je posljednjih nekoliko desetljeća uočeno opadanje brojnosti. Prvim prebrojavanjem 2000. g., potvrđena je ugroženost opstanka ove ptice, zabilježena je njenina prisutnost na samo dvije od šest postavljenih pokusnih ploha. Te je godine utvrđeno da na 100 ha lovnoproduktivne površine (LPP) obitavaju prosječno samo 2 kamenjarke, što je daleko manje od propisanog lovnogospodarskog kapaciteta, koji za istraživano područje iznosi 8 kamenjarki na 100 ha LPP. Prebrojavanjem sljedećih godina zabilježen je sličan rezultat uz manja odstupanja sve do 2004. g., a od 2005. g. brojno stanje jarebice kamenjarke je u porastu, tako da je u 2007. evidentirano prosječno 5 kljunova na 100 ha LPP što je povećanje od 250 % u odnosu na 2000. g.
Ključne riječi: jarebica kamenjarka – grivna; metoda pokusnih ploha; planina Tušnica; populacija

    autori:
    SUČIĆ, Ivica    ŠL
 
Hukić, E., A. Dounavi, D. Ballian  UDK 630* 165 (001) 337
Analiza dna hibridnih platana (Platanus acerifolia /Aiton/ Willd.) drvoreda grada Sarajeva      
Sažetak: U ovom članku prikazano je istraživanje tri skupine stabala hibridne platane (Platanus acerifolia /Aiton/ Willd.) iz aleja sa Sarajevskog područja, točnije s lokalitetima: Ilidža, Nedžarići, Dobrinja. Platane su zasađenu u različitim razdobljima, početkom 20 stoljeća, potom osamdesetih godina pred Olimpijske igre u Sarajevu, te neposredno nakon domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Kao kontrola u ovom istraživanju uporabljena je istočnjačka platana (Platanus orientalis L.) podrijetlom sa Cipra.
Uspoređene su četiri mikrosatelitne (ccmp3, ccmp6, ccmp7, ccmp10) i jedna nekodirajuća hloroplastna DNA regija (trnT-trnL) te jedna jezgrena (5S) regija. Na temelju dobivenih rezultata nije bilo moguće razlikovati istraživane jedinke.
Ključne riječi: DNA; Hibridna platana (Patanus x acerifolia); mikrosateliti

    autori:
    Hukić, Emira
    Dounavi, Aikaterini
    Ballian, Dalibor    
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Pintarić, B.  UDK 630* 165 343
Mikropropagacija bijele topole (Populus alba L.)      
Sažetak: Kultura je multiplicirana iz nodalnih segmenata i vrhova sterilnih izbojaka bijele topole (Populus alba L.) na osnovnoj podlozi: modificiranoj podlozi Woody Plant Medium (WPM; MS /Murashige i Skoog/ – makroelementi, WPM – mikroelementi i vitamini) uz dodatak 0,25 ili 0,5 mg/l BA (6-benziladenin). Stopa multiplikacije izbojaka na ovim podlogama bila je različita i iznosila je 5,36 po eksplantatu za M1 podlogu, tj. 5,86 za M2 podlogu u toku prvih pet pasaža. Međutim, u idućim pasažama došlo je do jasnog odvajanja linija, te se broj novih izbojaka po eksplantatu na podlozi M1 smanjio na prosječnih 1,8; dok se na podlozi M2 povećao na 13,45 po eksplantatu.
Stopa rasta biljnog materijala bijele topole, u uvjetima in vitro, bila je proporcionalna stopi multiplikacije na oba tipa podloga za multiplikaciju. Međutim, na podlozi M1 je u prvih pet pasaža stopa biljnog rasta bila izraženija u odnosu na podlogu M2, gdje se taj odnos vrlo brzo i jasno u iduće tri pasaže promijenio, tako da se za dugotrajniju uporabu ovih eksplantata u uvjetima kulture in vitro podloga M2 pokazala kao bolja.
Izolirani izbojci, veličine oko 3–4 cm, u uvjetima su se in vitro 100 % zakorjenili pri tretmanu zasađivanja na podlogu za zakorjenjivanje (Z) uz dodatak 0,1 mg/l IBA (indolbuterna kiselina) u trajanju od sedam dana i njihovog presađivanja na osnovnu podlogu bez hormona (BH) iduća tri tjedna. Ovako zakorijenjene individue uspješno su preživjele prijenos u sterilni zemljišni supstrat (zemlja i pijesak u omjeru3:1) i aklimatizaciju u uvjetima in vivo.
Ključne riječi: Populus alba L. i mikropropagacija

    autori:
    Pintarić, Bojana
 
Frković, A.  UDK 630* 902.1 + 648 + 156 355
Josip Ettinger – prvi hrvatski zoolog      
Sažetak: Prigodom 100. obljetnice smrti, u članku je dan prikaz života i rada šumarskog stručnjaka i publicista Josipa Ettingera (Nova Gradiška, 20. 11. 1801. – Zagreb, 4. 2. 1908.), jednog od naših prvih zoologa, dendrologa i ornitologa. Završivši šumarske nauke u Mariabrunnu, veći dio svoga radnog vijeka proveo je službujući u Srijemu i bjelovarsko-križevačkom kraju, izučavajući izvornu floru i faunu, skupljajući muzejski materijal za Zemaljski zoološki muzej u Zagrebu i dendrološku zbirku Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva. Posebno izučavajući ptičji svijet Obedske bare, svojim radom “Der Syrmische Sumpf Obedska bara und seine Vogelwelt” (Beč 1857) pobudio je interes stranih i domaćih ornitologa za ovaj ptičji rezervat. Svojom prvom knjigom iz oblasti lovstva “Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje životinje, zvieri i ptice” (Zemun 1857) prvi je opisanim životinjama, uz latinsko i njemačko ime, nadijelio i hrvatsko ime, postavivši tako temelje našega narodnog nazivlja životinja. U suradnji s Ljudevitom Vukotinovićem (JAZU) objavljuje njihov zajednički rad o formama roda Quercus. Njegovo djelovanje na stručnom publicističkom radu dolazi posebice do izražaja u Zagrebu nakon umirovljenja, kada potporom Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva objavljuje više knjiga i poučnika iz oblasti šumarstva i lovstva, od kojih se u radu posebno ističu: Hrvatski lovdžija, Registar pisaca i članaka Šumarskog lista i Hrvatski-šumarski leksikon.
Ključne riječi: hrastovi županije bjelovarske; Josip Ettinger; narodna imena životinja.; Obedska bara; ornitologija

    autori:
    FRKOVIĆ, Alojzije      ŠL
 
Prebježić, P.  UDK 630* 907 363
Prostorni prikaz niza debljinskih razreda prve izmjere trajne plohe u prašumi “Čorkova uvala” 1957. godine      
Sažetak:U “Šumarskom listu” broj 7–8/2007. prikazani su vertikalni profili i pregledna slika pokusne plohe u sastojini prašume “Čorkova uvala” u području Nacionalnoga parka “Plitvička jezera” i to grafičkom konstrukcijom iz ptičje perspektive. Budući da je cilj objavljenih grafičkih prikaza predočiti što zorniju sliku sastojine na pokusnoj plohi, otišli smo u prikazivanju korak dalje.
Kako je promjer stabla glavni čimbenik u izračunu temeljnice i drvnoga volumena, odlučili smo distribuirati stabla u sastojini po debljinskim razredima (tab. 1.) i prikazati grafički. Strukturu sastojina uzeli smo iz Prpić (1979). Iz navedenoga rada koristili smo strukturu broja stabala po debljinskim razredima (N) i projicirali u prostorni prikaz iz ptičje perspektive.
Utvrdili smo pet debljinskih razreda i to:
1. debljinski razred do 10 cm prsnoga promjera stabalca,
2. od 11 cm do 30 cm prsnoga promjera stabla,
3. od 31 cm do 50 cm prsnoga promjera stabla,
4. od 51 cm do 80 cm prsnoga promjera stabla,
5. preko 81 cm prsnoga promjera stabla
Projekciju slike strukture sastojine izradili smo zasebno za svaki debljinski razred (vidi slike od 1. do 5.).
O distribuciji stabala po debljinskim razredima možemo sada govoriti u svezi s prostorom: o strukturi stabala, kategoriji tla s obzirom na kamenitost i krške fenomene (škrape, vrtače, stijene), konfiguraciju terena, ekspoziciju, inklinaciju, nizovima stabala izraslih u redovima na trulim ležećim stablima i dr.
Prikazana interpretacija sastojina pruža mogućnost kompleksnog razmatranja njezinih strukturnih odnosa i zasigurno o ulozi trajanja života vrsta drveća koja tvore prašumu.

    autori:
    PREBJEŽIĆ, Petar    ŠL