+ 2008
+ 2009
1-2/2010
3-4/2010
5-6/2010
7-8/2010
9-10/2010
11-12/2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
new


HR  EN   

9-10/2010

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Branimir Prpić


     
 
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA
 
Branimir Prpić   445
UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA      
Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi ­nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkci­jama uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općeko­risne funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska stru­ka ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu?
Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovolj­stvo nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbor­noj skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasa­da uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput reče­no, nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sada­šnjih naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne.
Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati.Tako ćemo izbjeći pri­mjerice slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekuje­mo, da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe.

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić


    autori:
    PRPIĆ, Branimir    ŠL
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Pandža,M., V.Krpina  UDK 630* 187 + 188 (001) 447
Šumska vegetacija vrgadskih otočića i Vrgade (Dalmacija, Hrvatska)      
Sažetak:U radu su analizirane fitocenološke značajke vegetacije na području otočne skupine Vrgada (otoci zadarskog arhipelaga). S obzirom da otok Vrgada u svom najvišem dijelu vrh Strabinovac doseže visinu od 112 m, na njoj možemo razlikovati samo mediteransko-litoralni vegetacijski pojas. Taj je pojas zastupljen u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, a najznačajnija zajednica je Myrto-Quercetum ilicis, a na zaštićenim položajima Vrgade, te na južnoj i jugozapadnoj ekspoziciji otoka i na otočićima zastupljena je stenome­diteranska asocijacija Pistacio-Juniperetum phoeniceae. Ukupno je naprav­ljena 31 fitocenološka snimka. Snimke su rađene i analizirane po metodi Braun-Blanquet-a. Na svim snimkama provedene su dvije metode numeričke analize - klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati su pri­kazani u tablicama 1–5 klasičnim prikazom fitocenoloških snimaka, a numeri­čkom analizom dobiven je grafički prikaz (sl. 3 i 4). Sintaksonomskom analizom utvrđene su šumske zajednice gariga –Erico-Cistetum creticiH-ić 1958 i makije: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, Fraxino orno–Quercetum ilicisH-ić (1956) 1958,Pistacio-Juniperetum phoe­niceaeTrinajstić 1987 i Querco ilici-Pinetum halepensisLoisel 1971.
Osim ovih zajednica koje se jasno uočavaju na terenu, dio otoka Vrgade i otočića Arntina obraštaju sastojine alepskog bora koji se spontano širi, a na otočiću Murvenjaku sastojine mirte i tršlje –Myrto-Pistacietum lentisciMoli­nier (1936, 1954) Rivas Martinez 1975.

Ključne riječi: Dalmacija; Hrvatska; istacio-Juniperetum phoeniceae; Myrto-Quercetum ilicis; numerička analiza; otok Vrgada i vrgadski otočići

    autori:
    Pandža, Marija    
    KRPINA, Vesna    ŠL
 
Pejnović,D., K.Krapinec, M.Slamar  UDK 630* 156 (001) 461
Lovci u Hrvatskoj kao socijalno-geografska skupina i njihove demosocijalne karakteristike      
Sažetak:U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi ­ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni ­jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. go-di ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demograf­skim i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u re­centnom razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Virovi­ti čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska župa­nija. Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-de­mografskog potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lo­vaca (r = 0,66; p <0,05). Najveća povezanost dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r = 0,93; p <0,05), odnosno pro-sječnom broju stanovnika po naselju (r = 0,90; p <0,05). Ovo nedvojbeno poka­zuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikantno pada, što je koncentracija stanovnika po jedinici površine veća. Tako je 2001. godine odnos lovaca prema ukupnom stanovništvu bio 1:117, da bi 2007. ovaj odnos bio 1:73 stanovnika, od­nosno prema tome se nalazimo na sredini ljestvice europskih zemalja.

Ključne riječi: demografske karakteristike; Hrvatska; koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala; lovac; lovište; lovno-demografski intenzitet; lovno-geografski intenzitet; so­cijalne karakteristike; socijalno-geografska skupina; županije

    autori:
    Pejnović, Dane    
    KRAPINEC, Krešimir      ŠL
    Slamar, Maja    
 
Šerić Jelaska, L., A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić  UDK 630* 114.6 + 411 (001) 475
Variations of Carabid Beetle and Ant Assemblages, and their Morpho-ecological Traits within Natural Temperate Forests in Medvednica Nature Park      
Summary:The aim of this study was to investigate responses of ant and carabid assemblages and their morpho-ecological traits to habitat differences within natural temperate forests in Medvednica Nature Park. Toquantify ha­bitat differences in examined areas, both structural heterogeneity of the vege­tation and taxonomic diversity of plants were measured on six plots.
Habitat complexity was quantified using four habitat characteristics wit­hin the site: tree canopy cover; shrub canopy cover; ground herbs and leaf lit­ter cover. Ants and carabids were sampled using pitfall traps.
Ant species richness and abundance, unlike carabid species richness were positively correlated with habitat complexity, especially with leaf litter cover on plots. The responses of insects morpho-ecological traits to habitat were recor­ded, with more large bodied carabids present in more complex site and higher abundance of opportunist ant species in more open sites with low complexity of vegetation. Higher dominance of certain carabid species at the lower plots then those on the top of the mountain, suggest competitive exclusion, confirming lower areas as more stable. Species adapted to colder climate, that inhabit hig­her elevations such as flightless forest specialist Cychrus caraboidesandCara-bus irregularis, and boreo-montane ant species Camponotus herculeanus, are less competent to colonize lower areas. Furthermore, they may not survive se­vere instability of their habitats, especially in a changing climate. Overall re­sults suggest that conservation issues need to be focused on preserving stability and structural complexity of forest habitat in summit areas of the mountain.

Key words: altitude; biodiversity; forest habitat; litter; nature conservation; vegetation structure

    autori:
    Šerić Jelaska, Lucija    
    Ješovnik, Ana  
    Jelaska, Sven D.  
    Pirnat, Aljoša  
    Kučinić, Mladen  
    Durbešić, Paula  
 
Čas, Miran  UDK 630* 156 (001) 487
Disturbances and Predation on Capercaillie at Leks in Alps and Dinaric Mountains      
Abstract:Capercaillie (Tetrao urogallusL.) populations in central and south-east Europe cover fragmented edge habitats and are recorded to decline since 1960ies. Capercaillie leks in Slovenia are present at the south-eastern edge of the Alpine metapopulation and at north-western edge of Dinaric. These populations were monitored at leks in two periods in 1980 (466 monito­red leks) and 2000 (599). All leks were monitored by local specialists (hunters and/or foresters) and main causes of observed lek populations decline were addressed to each endangered lek. Special emphasis was given to predation at leks, as suggested by D. Jenkins (2008). The six named reasons in 1980ies af­fected 39 leks with logging of old-growth forests (at 71.8% of leks) and con­struction of forest roads (7.7%) as most pronounced. In 2000 nine reasons affected 92 leks: (i) mountain tourism (26.1%), (ii) cutting of old-growth fo­rests (19.60%), (iii) predators attacks (18.5%), (iv) forest management in spring time (9.8%), (v) pastures of livestock with wire fences in forests (6.5%), (vi and vii) berries picking and overgrowing the last pastures in forest-land­scape, (viii) constructions of forest roads and (ix) infrastructure. The most profound change in reasons between 1980 and 2000 mapping data were: pre­dation at leks, mountain tourism development, increasing of forest manage­ment in spring time, wild pasturage of cattle and sheep in forests, overgrowing the last pastures in forest-landscape. A comparison of the increasing percen­tage of leks endangered by predators since 1980 has shown positive correla­tions with increasing of the main predator populations’ densities. Population density of martens (Martessp.) and wild boar (Sus scrofa) increased for 150% since 1980, while red fox (Vulpes vulpes) density increased only after 1990. Our results confirmed the assessment of reasons for threats to leks based on descriptions and experiences of observers as a suitable approach for caper­caillie habitat risk assessment. Results for past decline and differences regar­ding to the negative impacts on lek habitats are important guidelines for foresters and wildlife managers concerning sustainable forest management and maintenance of capercaillie populations.

Key words: Capercaillie (Tetrao urogallus); causes of leks endanger­ment; forest and wildlife management; mountain tourisms; predation; rare species population’s conservation

    autori:
    Čas, Miran    
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Matošević, D., M. Pernek, B. Hrašovec  UDK 630* 453 497
Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Drycosmus kuriphilus) u Hrvatskoj      
Sažetak:U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i sma­njuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama.

Ključne riječi: karantenski štetnik; pitomi kesten; šiške; štetnost

    autori:
    MATOŠEVIĆ, Dinka      ŠL
    PERNEK, Milan      ŠL
    HRAŠOVEC, Boris      ŠL
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Tomićević, J., M. A. Shannon, D. Vuletić  UDK 630* 903 + 907.1 503
Developing Local Capacity for Participatory Management of Protected Areas: The Case of Tara National Park      
Summary:In this study the focus is on the role of local communities in the management of protected areas with the expectation that without the coo­peration and assistance of local communities achieving biodiversity conser­vation in places where the land and resources are fundamental to supporting people’s livelihoods will be less successful than if the local people actively support this goal.
Management capacity in protected areas depends upon the system of go­vernance, the level of resources and local community support. The key que­stion of interest at the global level are whether the responsible authorities have the capacity to manage their protected areas effectively, and whether de­sired outcomes are achieved on the ground. Measuring these dimensions is contextual; what is effective in one country or locale may be inappropriate in another. Thus, assessing management capacity is context specific.
The potential declaration of Tara National Park located in Serbia as a Biosphere Reserve necessitated research to characterize the institutional con­text, the social and demographic situation of the communities within the Park boundaries. There is a growing recognition that the sustainable management of protected areas ultimately depends on the cooperation and support of the local people. In order to achieve sustainable conservation, state legislators and environmental planners should involve local people in the management of protected areas and need to identify and promote social processes that enable local communities to conserve and enhance biodiversity as a part of their live­lihood system.
Drawing upon research in Tara National Park, this paper analyzes the po­tential capacity of people living within Tara National Park to effectively parti­cipate in the management of the protected area by incorporating activities that promote biodiversity within their everyday livelihood strategies. The re­sults demonstrate that sustaining or providing alternative livelihood strate­gies is necessary in order to halt the exploitation of protected areas by local people striving to survive.

Key words: Participatory management; protected areas; local community; livelihoods; communicative action

    autori:
    Tomićević, Jelena    
    Shannon, Margaret A.    
    VULETIĆ, Dijana      ŠL