+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
1-2/2013
3-4/2013
5-6/2013
7-8/2013
9-10/2013
11-12/2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
new


HR  EN   

3-4/2013

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Boris Hrašovec


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   133
KUDA NAS JE TO DOVELO STRANAČKO KADROVIRANJE I NETRŽIŠNO GOSPODARENJE        
Stranačko (političko) kadroviranje u resornom Ministarstvu i Hrvatskim šumama d.o.o. išlo je jedno vrijeme donekle prihvatljivo ruku pod ruku sa stručnim stajalištima, a onda je sve više i više skretalo, da bi prešlo gotovo u potpunosti na stranu onoga prvog. Desetljećima proklamirano jedinstvo šumarskoga obrazovanja, znanosti i prakse, negdje se zagubilo. Penjući se po političkoj ljestvici mnogi su postali najpametniji i najbolji stručnjaci, a zapravo su zaboravili na struku i na obećanje koje su dali na promociji primajući diplomu šumarskog inženjera, kako će stečeno znanje časno koristiti. Nije ni čudo što smo tako stigli i do Fimi Medije i Planinske. Lošoj percepciji šumara pripomogli su i šumari dušobrižnici iz oporbenih stranaka, ne razlučujući objedu kolega od objede struke, pa sada imamo što imamo. Nakon promjene vlasti dolazimo do novog kadroviranja, proklamirano, pa i očekivano stručnog. No, strogo stranačko nastavljeno je po načelu ne samo iz moje stranke, nego iz moga sela i moj prijatelj ili susjed, a što je najžalosnije, čak ni struka nije važna. Valjda je sada konačno svima jasno da je krenuo atak na šumarstvo, jer samo naivci mogu vjerovati da je šumarstvo slučajno izostavljeno iz naziva resornog ministarstva. Trenutno je Ministarstvo već gotovo dva mjeseca bez pomoćnika ministra za šumarstvo i nikome ništa. Opravdane sumnje struke u stručnost i nedoraslost zadatku imenovanog, obistinile su se upravo njegovom ostavkom. Sada struka nema svoga zastupnika, jer resorni ministar ne može izaći na kraj s poljoprivredom, a ne da bi mislio o šumarstvu. On se nije pomakao dalje od krava i mlijeka, a već ga opetovano čeka pšenica.
Prije 115 godina pametni su ljudi zaključili kako za vođenje šumskog gospodarstva nisu dovoljni šumarski stručnjaci srednjeg ili višeg obrazovnog profila, već oni visoko stručni. To je ostvareno 1898. god. početkom rada Šumarske akademije (danas Šumarskoga fakulteta) kao 4. visokoškolske ustanove Sveučilišta u Zagrebu. To znači da su već tada tražena iznimna biotehnička znanja. Danas, posebice za čelne pozicije, uz časne iznimke, dovoljna je isključivo politička podobnost, a sve više nas iznenađuje činjenica da se šumarski stručnjaci, zamjenjuju s nazovi menadžerima općeg profila. Šumarstvo je biotehnička znanost i struka, pa mu nisu primjereni rukovodeći kadrovi "opće prakse", posebice ne oni poslani po zadatku i zadojeni isključivo "šuštavim" profitom. Oni, kao politički poslušnici ne poznaju načela potrajnog gospodarenja i nemaju odgovor na pitanje što je s profitom koji daje čisti zrak, čista i uskladištena voda, zaštita od erozije, turistički i zdravstveni benefiti i ostale općekorisne funkcije šume. Važno je ostvariti profit, pa makar i s neobavljanjem i preskakanjem radova na biološkoj reprodukciji šuma, ukidanjem radnih mjesta ili najnovije smanjenjem plaća zaposlenika (recimo ukidanje nekih radnih mjesta, i raspoređivanje zaposlenika na niže rangirana radna mjesta s daleko manjom plaćom, što se upravo čini). Čemu prijevremene mirovine uz otpremnine, i koja je to politika ako se govori da umirovljenika ima gotovo isti broj kao zaposlenih, a podiže se starosna dob za odlazak u mirovinu, dok je onih koji imaju puni radni staž za mirovinu svega oko 17 %. Mladi stručnjaci se pak ne zapošljavaju. Zašto u isti koš trpati firmu koja posluje pozitivno s gubitašima u koje su bez rezultata ulupane puste milijarde. Gdje su najavljivani novi poslovi temeljeni na biomasi, rekreaciji, športu, turizmu i sl., kao što primjerice rade Austrijanci. Već smo se umorili ističući kako je drvo samo klasični šumski nusproizvod potrajnog gospodarenja šumama. Ali neprestano se profit bazira samo na njemu i to na netržišnim načelima, jer ne postoji slobodno formiranje cijena i nadmetanje za sve raspoložive količine šumskih drvnih proizvoda. Finalni proizvod iz drva samo je deklarativno opredjeljenje politike, jer je nespojivo proklamirati ga, a istovremeno i pogodovati prekobrojnim pretendentima iz primarne proizvodnje (pilanarima) na propisane, a time i ograničene količine šumskih drvnih sortimenata. Više puta smo već napomenuli da drvo kao sirovina svega do 20 % sudjeluje u proizvodnji finalnog proizvoda, pa bi bilo logično potražiti određena olakšanja u proizvodnji kod onih s 80 % toga udjela, a ne isključivo u šumarstvu.
Na kraju, šumarstvo je kao gospodarska grana nastalo prije 2,5 stoljeća upravo zbog bojazni od nestručnog gospodarenja i prekomjernog korištenja šumskih drvnih proizvoda. Danas se, imajući u vidu ovdje rečeno, nameće pitanje: neće li nam uskoro trebati Zakon koji će narediti da se vratimo isključivo struci, s time da sada, kao nekada, neće trebati tražiti visoko­školsko šumarsko obrazovanje, jer ga već 115 godina imamo, ali stečena znanja prisilno sve manje koristimo.
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Andrej Rozman, Alen Vajdetič, Jurij Diaci  UDK 630*234
(Abies alba Mill.) (001)
135
A PROTECTED SILVER FIR (Abies alba Mill.) STAND IN SECONDARY SUCCESSION ON A FORMER PASTURE IN POLJANSKA DOLINA, SLOVENIA        
Abstract:
Silver fir (Abies alba Mill.) is regarded as a typical climax species susceptible to environmental change. We analyzed a protected silver fir stand growing in an unusual combination of conditions: The stand is in secondary succession and is located at low elevation on limestone substrate. Stand history was revealed by an old military map and stand structure, the radial growth of dominant trees, and tree regeneration were sampled. In addition, five characteristic relevés were taken according to the standard Braun-Blanquet method.
The results confirmed that the stand originated from secondary succession; however, fir vitality and dominance as well as stand structure, including regeneration, suggested long-lasting stadia of almost pure silver fir (77 % of the growing stock). The growth pattern of dominant trees and large age variability of fir indicated that the stand did not originate from a completely open space. It is likely that fir gradually colonized the pioneer forest from neighboring stands. The stand was characterized by a high volume of live trees (773.6 m3 ha–1) and a low share of dead trees (4.1 %) in the growing stock. The most similar associations in terms of floristic composition are a secondary association Asperulo-Carpinetum betuli M. Wraber 1969 and a hornbeam-fir association (Abio albae-Carpinetum betuli Marinček 1994).
This study shows that fir can form almost pure stands during secondary succession of abandoned pastures on some sites and therefore expands the prevailing view that silver fir decline throughout human history has been due to anthropogenic influences. Due to the complex interactions between silver fir, its competitors, environmental factors, and human-induced disturbances, additional research is needed to support the conservative management of silver fir in decline.

Key words: total forest reserve; secondary succession; Abies alba; Picea abies; stem exclusion phase; silver fir decline and expansion

    autori:
    Rozman, Andrej
    Vajdetič, Alen
    Diaci, Jurij
 
Drago BRUMEC, Črtomir ROZMAN, Marjan JANŽEKOVIČ, Jernej TURK, Štefan ČELAN  UDK 630*10+156 (001) 147
AN ASSESSMENT OF DIFFERENT SCENARIOS FOR AGROFORESTRY ENVIRONMENT REGULATION OF DEGRADED LAND USING INTEGRATED SIMULATION AND A MULTI-CRITERIA DECISION MODEL – A CASE STUDY        
Abstract
In this paper, we examine different scenarios for appropriate environment regulation of degraded areas with silvopastoral system establishment using integrated computer-based deterministic simulation and a multi-criteria decision model. We test the possibility for the wild game farming of red deer (Cervus elaphus) and fallow deer (Dama dama) in the game enclosure. The simulation model can simulate different scenarios for periods of 30 years and 50 years. Scenarios are further assessed with a multi-criteria decision model using the analytical hierarchy process (AHP) (supported by the software tool Expert Choice (EC) 2000TM). With the multi-criteria assessment, EC = 0.054 scenario for a period of 50 years is considered most appropriate for environment regulation. The scenario includes organic farming of red deer in a silvopastoral system, settlement of all four areas in the first year, and hinds intended for sale. The silvopastoral system includes the tree species Acer pseudoplatanus, Fraxinus excelsior, Prunus avium, and Alnus glutinosa, with a tree density of 248 tree/ha (62 of each tree species/ha) intended for logging after 50 years. The net present value (NPV) of this scenario at an 8.0 % annual discount rate is 280.685 €, while the internal rate of return (IRR) slightly exceeds 10 %.

Key words: Simulation model; Multi-criteria decision analysis; Analytical hierarchy process (AHP); Silvopasture; Wild game; Game enclosure

    autori:
    BRUMEC, Drago
    ROZMAN, Črtomir
    JANŽEKOVIČ, Marjan
    TURK, Jernej
    ČELAN, Štefan
 
Athanasios STAMPOULIDIS, Elias MILIOS*, Kyriaki KITIKIDOU  UDK 630*23
(Juniperus excelsea M. Bieb.) (001)
163
THE REGENERATION OF PURE Juniperus excelsa M. Bieb. STANDS IN PRESPA NATIONAL PARK IN GREECE        
Abstract:
Juniperus excelsa M. Bieb is a species with growth plasticity that is capable of growing in harsh abiotic environments as well as in severe biotic conditions. In order to analyze the regeneration of J. excelsa pure stands in Prespa National Park of Greece and to determine whether regeneration in gaps or under facilitation of nurse plants dominates, ninety sample plots were established in two site types and six structural types. In each plot, all J. excelsa regeneration plants were graded in 2 categories. The first category represents the seedlings that have been established and grew under the facilitation of other plants, while the second category refers to seedlings that are found in canopy gaps without significant side shade. Facilitation does not dominate in the regeneration process of J. excelsa in Prespa National Park. On the other hand, this does not mean that regeneration in gaps predominates. Even though facilitation is not the dominant process in the regeneration of J. excelsa in Prespa National Park, a significant number of regeneration plants have been established under the facilitation. Site productivity seems to affect the process of facilitation. It seems that the process of grazing through trampling and animal tread determines the regeneration process of the species that can be established and grow either in light or under shade. J. excelsa can be a very interesting candidate species for restoration of degraded lands.

Key words: Juniperus excelsa; regeneration; facilitation; nurse plants; gap

    autori:
    STAMPOULIDIS, Athanasios
    MILIOS, Elias
    KITIKIDOU, Kyriaki
 
Miloš Koprivica, Bratislav Matović, Snežana Stajić, Vlado Čokeša, Đorđe Jović  UDK 630*814+524+537 (001) 173
DEAD WOOD IN MANAGED BEECH FORESTS IN SERBIA        
Abstract:
Dead wood in forests of Serbia hasn`t been studied so far, although it is an important component of forest ecosystems. This paper presents results of investigating volume, biomass, and carbon stock bound in the dead wood of beech high forests. The sample includes eleven pure beech stands selected in six forest regions. They are all uneven-aged stands that have been managed for the last several decades, mostly under selection or group-selection. Their site class is I/II–III/IV. The altitude ranges from 400 to 1380 m. One stand belongs to submontane (Fagetum moesiacae submontanum B. Jov. 1967) and ten to montane (Fagetum moesiacae montanum B. Jov. 1953) beech forests. A systematic sample was used to determine the presence, quantity, diameter structure of volume, and state of dead wood considering its degree of decomposition both in standing and lying position. Sample plots of 500 m2, at a distance of 100 x 100 m were used as elements of the sample. Altogether 242 sample plots were established. The volume of aboveground dead wood was determined by applying familiar dendrometric methods, while the dry biomass was calculated on the basis of its volume and wood density at different degrees of decomposition. The biomass of belowground dead wood i.e. roots of stumps and snags was obtained directly using the relevant regression equations. The quantity of the carbon bound in dead wood was calculated by multiplying dry biomass of dead wood by 0.5 coefficient. A simple and a stratified sample were used for the purposes of estimating the average and total volume, biomass, and carbon stock of dead wood. It was concluded that the average aboveground deadwood volume in all studied stands amounted to 19.24 m3 ha–1. The aboveground biomass of dead wood was 6.06 t ha–1 and belowground 17.34 t ha–1, or 23.40 t ha–1 in total. The carbon-bound stock in the total estimated dry biomass of dead wood was 11.70 t C ha–1.

Key words: dead wood; managed beech forests; stand; volume; biomass; carbon; sample

    autori:
    Koprivica, Miloš
    Matović, Bratislav
    Stajić, Snežana
    Čokeša, Vlado
    Jović, Đorđe
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Kristijan Tomljanović, Marijan Grubešić, Dean Konjević, Zlatko Tomašić  UDK 630*156 (Perdix perdix L.) 185
USPJEH ISPUŠTANJA I PODIVLJAVANJA TRČKE (Perdix perdix L.) IZ UMJETNOG UZGOJA U OTVORENIM LOVIŠTIMA SREDIŠNJE HRVATSKE        
Sažetak:
Mogućnosti ispuštanja i podivljavanja trčke iz umjetnog uzgoja istraživalo se tijekom dvije godine i na području dva otvorena lovišta. Tražio se način, mjesto i vrijeme kojim bi se postigao najveći uspjeh preživljavanja ptica ispuštenih iz umjetnog uzgoja. Tijekom dvije godine ukupno je ispušteno 34 jedinke, od čega je 17 obilježeno telemetrijskom ogrlicom. Trčke iz umjetnog uzgoja ispuštane su u tri različite godišnje periode. Prvo ispuštanje poluiznešenog matičnog jata izvršeno je u lovištu "Ježdovec–Stupnik" (lokalitet 1, 45°45´20,41" N; 15°49´59,36" E) gdje je ukupno ispušteno pet parova trčki. Drugo ispuštanje matičnog jata (8 kljunova) izvršeno je u jesenskom razdoblju na području lovišta "Crnovščak" (lokalitet 2, 45°45´20,41" N; 16°20´30,10" E). Treće ukupno i drugo po redu ispuštanje na području istog lokaliteta izvršeno je u rano proljeće te je tom prilikom ispušteno 16 i obilježeno 8 jedinki. Na ispuštenim lokacijama nije se radila nikakva priprema staništa. Za obilježavanje su korištene telemetrijske ogrlice koje emitiraju signal svake 2 sec. Radijskom antenom svakodnevno su praćene i bilježene lokacije zadržavanja ispuštenih jedinki. Od ukupno 17 obilježenih i ispuštenih jedinki njih 13 je nakon duljeg ili kraćeg razdoblja pronađeno usmrćeno. Utvrđeno je da se duljina preživljavanja ispuštenih jedinki signifikantno razlikuje s obzirom na vrijeme ispuštanja. Najdulje preživljavanje imale su jedinke ispuštene u ljetnom periodu, dok su najkraće preživljavale jedinke ispuštene u rano proljeće. Nakon provedenog istraživanja može se zaključiti da je ispuštanje trčki iz umjetnog uzgoja u svrhu formiranja matičnog fonda upitno i ima svoju opravdanost tek kada su zadovoljeni svi potrebni uvjeti, odnosno uz pogodno stanište kod one brojnosti predatora koja neće ugrožavati opstanak ispuštenih jedinki. Najbolje vrijeme ispuštanja je definirano kao rani ljetni period kada jedinke u staništu pronalaze dovoljno hrane i zaklona, klimatske prilike uz osiguranje vode su također povoljne, međutim ostaje problem preživljavanja tih jedinki nakon uklanjanja poljoprivrednih kultura kada postaju lak plijen za dlakave, a posebice pernate predatore na čiju se brojnost prema važećoj zakonskoj regulativi ne može izravno utjecati.

Ključne riječi: trčka Perdix perdix L.; otvoreno lovište; preživljavanje; telemetrijsko praćenje

    autori:
    TOMLJANOVIĆ, Kristijan    ŠL
    GRUBEŠIĆ, Marijan      ŠL
    Konjević, Dean
    Tomašić, Zlatko
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Dinka Matošević, Ivana Pajač Živković  UDK 630*453+145.7 191
STRANE FITOFAGNE VRSTE KUKACA I GRINJA NA DRVENASTOM BILJU U HRVATSKOJ        
Sažetak
Cilj ovog preglednog rada je napraviti aktualni cjeloviti popis prisutnih stranih vrsta fitofagnih kukaca i grinja na drvenastom bilju u Hrvatskoj s hrvatskim referencama. Strane vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti nakon uništavanja staništa i čine ogromne štete ekosustavima i ekonomiji te ih se opisuje kao izuzetan globalni problem. Brojne strane vrste kukaca unesene u zadnjih 200 godina uspješno su se udomaćile u različitim ekosustavima, i u Europi i u Hrvatskoj. Osnovna znanja o porijeklu, biologiji, načinu i vremenu unosa izuzetno su bitna kako bi se mogle procijeniti opasnosti od stranih vrsta. Prvi korak kod procjena štetnog utjecaja stranih vrsta na ekosustave je popis prisutnih stranih vrsta na nekom području ili u nekoj zemlji. U Hrvatskoj do sada nije napravljen jedinstveni popis stranih vrsta fitofagnih kukaca na drvenastom bilju. Ovim pregledom ukupno je utvrđena 101 strana vrsta fitofagnih kukaca i grinja (98 vrsta kukaca iz 6 redova i 3 vrste grinja iz podrazreda Acarina) na drvenastom bilju koji su udomaćeni u hrvatskoj entomofauni. Najzastupljeniji su redovi Hemiptera (56,4 %), Lepidoptera (14,9 %), Hymenoptera (12,9 %), a slijede ih Diptera (5,9 %), Coleoptera (5,9 %), Acarina (3 %) i Thysanoptera (1 %). Jedna trećina (33,7 %) stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj potječe iz Azije, 26,7 % iz sjeverne Amerike, dok je 12,9 % tropskog porijekla. Značajan porast broja unosa novih stranih vrsta kukaca godišnje u Hrvatskoj vidljiv je od 2007. do 2012. godine (6,4 vrste/godini) u usporedbi s razdobljem od 2002. do 2007. (1,8 vrsta/godini). Poljoprivredne površine su staništa na kojima se najčešće udomaćuju strane fitofagne vrste kukaca u Hrvatskoj (56,4 %), nakon njih su to parkovi i vrtovi (28,7 %) i šume (14,9 %). Ovaj pregled je pokazao da su opasni štetnici koji mogu uzrokovati ekonomske gubitke već uneseni i šire se Hrvatskom. Sljedećih godina može se očekivati daljnji porast broja stranih vrsta fitofagnih kukaca u Hrvatskoj, a među onima koji se već nalaze nedaleko od granica Hrvatske nalaze se potencijalno opasni šumski štetnici. Globalizacija će sigurno i utjecati na rastući trend unosa i širenja novih stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj što će se negativno odraziti na ekonomiju i ekosustave.

Ključne riječi: invazivne vrste; popis stranih vrsta; taksonomija; geografsko porijeklo; brzina unosa; stanište; štetnost

    autori:
    MATOŠEVIĆ, Dinka      ŠL
    Pajač Živković, Ivana