|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 1-2/2025 3-4/2025 5-6/2025 7-8/2025 9-10/2025 new HR EN |
9-10/2025 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo HŠD | 409 | |
| Nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture |  
|
|
| Tako glasi posljednja od Deset sentenci o šumi koje je 2004. napisao akademik Dušan Klepac (1917. – 2006.). Nezaboravni sveučilišni profesor i jedan od najvećih šumarskih znanstvenika Sentence je napisao u suton života, promišljajući šume i šumarstvo „u dosadi bolničke postelje”.
Danas volimo reći kako se prema Klepčevih Deset sentenci o šumi treba odnositi kao prema deset Božjih zapovijedi. Poseban esej mogao bi se napisati o svakoj od njih. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na posljednju sentencu u kojoj je istaknuo kako „nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture”. Šumarstvo je po definiciji znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šuma za trajnu dobrobit čovjeka, društva, okoliša i gospodarstva. Šumarska znanost ima svoj začetak u 18. stoljeću kada je postavljeno načelo o potrajnom gospodarenju šumom razdiobom njezine površine na godišnje sječine. Broj sječina odgovara broju godina ophodnje koji se utvrđuje apsolutnom zrelosti odnosno dobi kulminacije prosječnog dobnog volumnog prirasta. U Hrvatskoj je načelo potrajnog gospodarenja šumom već 1769. ugrađeno u prvi zakon o šumama – Šumski red Marije Terezije. Intenzivan razvoj šumarske znanosti u nas je počeo 1898. osnutkom Šumarske akademije odnosno današnjeg Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Novi zamah šumarska znanost doživjela je 1945. osnutkom Zavoda za praktična šumarska istraživanja odnosno današnjeg Hrvatskog šumarskog instituta. Zlatno razdoblje u razvoju šumarske znanosti zbilo se između 1990. i 2013. tijekom kojeg je uspostavljen model petogodišnjeg ugovaranja znanstvenoistraživačkih projekata između šumarskih znanstvenoistraživačkih institucija i poduzeća Hrvatske šume. Model se financirao iz sredstava prikupljenih naknadom za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ). Omogućio je temeljna, primijenjena i razvojna istraživanja te objavu vrijednih znanstvenih radova koji su neposredno služili šumarskoj praksi. U tim radovima mogu se pročitati brojne preporuke o gospodarenju šumama u različitim ekološkim, gospodarskim i društvenim prilikama. Hrvatska šumarska znanost i praksa u tom su razdoblju postali pravi primjer međusobnog poticanja i snažnog razvoja koji su doveli do osjetnog poboljšanja stanja šuma i šumarstva Hrvatske. Danas se financijska potpora struke šumarskoj znanosti odvija kroz malobrojne ciljane istraživačke projekte koji proizilaze iz izabranih praktičnih problema. Od ukupnih godišnje prikupljenih sredstava naknade za OKFŠ tek je 1 % predviđeno za izdvajanje za znanstvene i stručne radove iz područja šumarstva. Taj postotak sve govori. Nedostatak ulaganja u šumarsku znanost osjetit će svaki pažljivi promatrač stanja šuma i šumarstva u Hrvatskoj. Podsjetit ćemo još jednom: nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture. Uredništvo |
autori: Uredništvo HŠD | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Ida Katičić Bogdan, Rudolf Stipetić, Antonio Vidaković, Marko Bačurin, Saša Bogdan, Zlatko Šatović, Igor Poljak | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.1 |
411 |
| Genetska raznolikost i genotipizacija klonova u klonskoj sjemenskoj plantaži crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold) |
|
|
| Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi raznolikost klonova unutar klonske sjemenske plantaže crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold, Pinaceae) na području Šumarije Krk pomoću morfoloških i molekularnih biljega te provesti genetsku identifikaciju (genotipizaciju) rameta kako bi se provjerila točnost nacrta plantaže. U istraživanje su uključeni uzorci 136 rameta iz pet populacija. Molekularne analize provedene su primjenom mikrosatelitskih DNA-biljega, dok je morfometrijska analiza obuhvatila 10 svojstava iglica i češera. Analiza je pokazala statistički značajne razlike među klonovima i populacijama prema svim istraživanim morfološkim svojstvima. Prosječna dužina iglica iznosila je 89,8 mm, dok su češeri, prosječne dužine 55,7 mm i širine 26,8 mm, sadržavali 106 sjemenih ljusaka. U klonskoj sjemenskoj plantaži utvrđeno je 27,2 % pogrešno označenih jedinki (rameta), od kojih su tri pripadale drugim klonovima, dok su ostale imale nepoznate genotipe. Glavni uzroci pogrešaka uključuju odumiranje plemki i rast stabalaca iz podloge, dok su greške u označavanju također moguće. Nacrt plantaže potrebno je ispraviti kako bi se pogrešno označene ramete pravilno označile, a jedinke nepoznatog porijekla i genotipa trebalo bi ukloniti. Buduće plemke za nadopunjavanje plantaže, u slučaju njenog daljnjeg održavanja, trebaju se uzimati sa sada potvrđenih rameta. Kod primjeraka s niskom rašljom koji su za dvije grane imali različite genotipove od kojih samo jedan pripada klonu po nacrtu treba odstraniti granu s krivim genotipom jer je potjerala iz podloge. U usporedbi s drugim istraživanjima s mikrosatelitskim biljezima na crnom boru, genetska raznolikost u plantaži (HE = 0,646) pokazala je vrijednosti slične prirodnim populacijama. Klonovi u plantaži porijeklom su iz malog broja populacija od kojih su neke vrlo slabo zastupljene pa se u slučaju održanja plantaže preporuča proširiti genetsku bazu novoselekcioniranim klonovima. Multivarijatnim statističkim metodama nije utvrđeno grupiranje klonova temeljem njihove pripadnosti izvornim populacijama. Dobiveni rezultati ovog istraživanja imaju značajnu praktičnu vrijednost za šumarsku struku jer sjemenske plantaže čine prikladnu bazu za ex situ očuvanje genetske raznolikosti vrste te za proizvodnju genetski kvalitetnog sjemena za obnovu sastojina ili potpomaganje prirodne obnove. Ovo istraživanje također ukazuje na važnost točnog označavanja klonova kako bi se izbjegle negativne posljedice u gospodarenju klonskim sjemenskim plantažama. |
autori: Ida Katičić Bogdan ŠL Rudolf Stipetić Antonio Vidaković Marko Bačurin Saša Bogdan ŠL Zlatko Šatović Igor Poljak | |
| Jelena Kranjec Orlović, Fran Bono Cindrić, Darwin Damijanić, Damir Drvodelić, Mario Šango, Sanja Bogunović, Danko Diminić | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.2 |
423 |
| First report of Diaporthe eres associated with stem and branch canker on Quercus robur L. in Croatia |
|
|
| In June 2020, stem and branch cankers were observed on young Quercus robur trees growing in a floodplain forest near the Sava River in the eastern part of Croatia. Samples of affected stems and branches were randomly collected, and fungi present in the symptomatic tissue were isolated on agar media. The molecular and morphological identification of the obtained cultures revealed 29 fungal isolates belonging to 12 different taxa. The most frequently isolated species was Diaporthe eres, found in 77% of sampled trees. The ability of D. eres to cause cankers was tested in a pathogenicity trial on 3-year-old Q. robur saplings. Bark and wood necroses developed on all inoculated saplings, and D. eres was successfully re-isolated and identified using molecular tools. None of the control saplings revealed any symptoms during the trial. Therefore, Koch’s postulates were fulfilled, and D. eres was verified as a causative agent of cankers on Q. robur. |
autori: Jelena Kranjec Orlović Fran Bono Cindrić Darwin Damijanić Damir Drvodelić ŠL Mario Šango ŠL Sanja Bogunović Danko Diminić ŠL | |
| Viktorija Brndevska Stipanović, Vlatko Andonovski, Saša Orlović | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.3 |
431 |
| Diversity of woody plants in urban parks of Skopje, North Macedonia |
|
|
| Urban parks are crucial components of a city’s green infrastructure, offering significant benefits from both social and environmental perspectives. They provide many ecosystem services and play a key role in maintaining, preserving, and enhancing urban biodiversity. This paper analyses the woody plant diversity in three urban parks in Skopje, North Macedonia. The research identified 90 different woody plant taxa in the analyzed parks, belonging to 42 genera and 23 families. The parks have a significantly higher number of non-native taxa compared to the native ones, as well as a significantly higher number of deciduous taxa compared to evergreen taxa. Although non-native species dominate to a great extent over the native ones, there is no threat from invasive plant species in the researched parks. Furthermore, the analyses included the calculation of biodiversity indices (alpha indices: Shannon, Simpson, and Berger-Parker, and also Sorensen beta index). The results showed that none of the parks are highly significant from a biodiversity perspective. The alpha indices indicate a low to moderate biodiversity in the studied North Macedonian urban parks. On the other hand, the Sorensen beta index indicated a more positive view, emphasizing the lack of significant similarity among the studied urban parks. Nevertheless, there is a clear need to enhance the biodiversity of woody plants in urban parks in Skopje. Integrating biodiversity considerations into the process of planning, landscape design of urban parks, and their maintenance is crucial. Establishing biodiversity monitoring as a standard practice will be essential for understanding the real situation in urban parks and enabling timely interventions. |
autori: Viktorija Brndevska Stipanović Vlatko Andonovski Saša Orlović | |
| Igor Poljak, Marijan Vuković, Ana Vuković, Matija Magdić, Antonio Vidaković, Ivana Zegnal, Doris Marjanović, Irena Šapić | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.4 |
443 |
| Leaf morphological variation in Ribes alpinum L. across elevation gradients in the north-western Dinaric Alps: evidence of phenotypic plasticity and habitat influence |
|
|
| Mountain ecosystems are shaped by steep environmental gradients that influence plant morphology and adaptation. Ribes alpinum L., a deciduous shrub with a wide European distribution, remains poorly studied in terms of its intraspecific variability. This study aimed to investigate leaf morphological variation across five natural populations from the Dinaric Alps, focusing on differences in leaf size and shape in relation to elevation and habitat conditions. Leaves were sampled from four populations and photographed in situ at a fifth site located within a strict nature reserve. Ten morphometric traits were measured – five related to leaf size (e.g., area, length, petiole length) and five describing leaf shape and lobe configuration. Statistical analyses revealed significant differences among populations in seven traits, with leaf size parameters showing the greatest divergence. Populations from contrasting elevations were consistently identified as morphologically distinct. The low-elevation population showed the greatest degree of within-population morphological diversity, likely reflecting the influence of heterogeneous terrain and fine-scale microhabitat variation. Multivariate analyses (PCA and clustering) confirmed population-level structuring, while Redundancy Analysis (RDA) showed that geographic coordinates had no significant influence on trait variation. Instead, elevation-related environmental gradients emerged as the dominant drivers of morphological differentiation. These findings suggest that leaf traits in Ribes alpinum are shaped primarily by local ecological pressures, reflecting phenotypic plasticity rather than broad spatial separation. The study highlights the adaptive flexibility of Ribes alpinum and underscores the ecological importance of the Dinaric Alps as a valuable setting for investigating plant responses to environmental heterogeneity. |
autori: Igor Poljak Marijan Vuković Ana Vuković Matija Magdić Antonio Vidaković Ivana Zegnal Doris Marjanović Irena Šapić | |
| Neşe Gülci, John Sessions, Preston Green | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.5 |
457 |
| Assessment of tethered harvester productivity: a case study in western Oregon, USA |
|
|
| The use of winch-assisted (tethered) mechanized harvesting systems has recently increased on steep terrain in the Pacific Northwest, USA. Tethered systems are used to support and stabilize the operation of production machines such as harvesters, feller bunchers, forwarders, and grapple skidders on steep slopes. Studies on the environmental impacts, productivity, and costs of these systems should be in focus due to the rapid use of winch-assisted systems in forestry. In this study, a tethered harvester operation working was evaluated using time and motion study analysis. The study was conducted in a clear-cutting area within a Douglas-fir stand in the Oregon Coast Range near Corvallis, Oregon, United States. The production activities were evaluated in stages, including the tethered harvester moving to the tree, preparing for cutting, cutting, and processing. The most time-consuming work stage in the study was determined to be the processing time of the tree. The average delay-free efficiency of the tethered harvester was determined as 40.16 m3/h, while the minimum efficiency was 16 m3/h and the maximum efficiency was 75.02 m3/h. Production efficiency was mostly affected by tree size, with productivity increasing as tree size increased. Statistical analysis showed that there was a significant relationship between tree height, tree diameter, tree volume, and productivity. |
autori: Neşe Gülci John Sessions Preston Green | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Zoran Šikić, Morana Bačić | https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.6 |
467 |
| Prostorna pokrivenost Natura 2000 šumskih ciljnih stanišnih tipova u Zadarskoj županiji |
|
|
| U Zadarskoj županiji nalazimo tri šumska ciljna stanišna tipa (CST) u tri biogeografske regije od kojih je jedan prioritetni stanišni tip. Prostorne analize obavezno su polazište i sastavni dio pripremnih radova za kvalitetno planiranje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000 te su stoga odabrane kao svrha ovoga istraživanja. Pomoću metode „Geoprocessing” u ArcGIS-u kreirane su nove vrijednosti s ciljem izračuna površina šumskih CST u područjima ekološke mreže u Zadarskoj županiji. Korištenjem alata GIS (Geografskog informacijskog sustava) prikupljeni su podaci koji pokazuju da se šumski CST u Zadarskoj županiji nalaze na 6.849,56 ha, što čini 5,55 % kopnenog dijela Natura 2000 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (POVS), odnosno 1,88 % kopnenog dijela županije. Opće stanje šumskih ciljnih stanišnih tipova na području Zadarske županije ocijenjeno je kao dobro, vrlo dobro i izvrsno. Rizik od požara je visok, a značajnu ugrozu predstavljaju i klimatske promjene. Nužna je uspostava sustavnog praćenja stanja šumskih ciljnih stanišnih tipova. Rezultati ovog istraživanja mogu se koristiti kao polazište za daljnje studije i planiranje očuvanja prirodnih staništa unutar ekološke mreže Natura 2000 u Zadarskoj županiji. |
autori: Zoran Šikić ŠL Morana Bačić | |