+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
1-2/2025
3-4/2025
5-6/2025
7-8/2025
9-10/2025
new


HR  EN   

9-10/2025

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Marilena Idžojtić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo HŠD   409
Nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture      
Tako glasi posljednja od Deset sentenci o šumi koje je 2004. napisao akademik Dušan Klepac (1917. – 2006.). Nezaboravni sveučilišni profesor i jedan od najvećih šumarskih znanstvenika Sentence je napisao u suton života, promišljajući šume i šumarstvo „u dosadi bolničke postelje”.
Danas volimo reći kako se prema Klepčevih Deset sentenci o šumi treba odnositi kao prema deset Božjih zapovijedi. Poseban esej mogao bi se napisati o svakoj od njih. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na posljednju sentencu u kojoj je istaknuo kako „nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture”.
Šumarstvo je po definiciji znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šuma za trajnu dobrobit čovjeka, društva, okoliša i gospodarstva. Šumarska znanost ima svoj začetak u 18. stoljeću kada je postavljeno načelo o potrajnom gospodarenju šumom razdiobom njezine površine na godišnje sječine. Broj sječina odgovara broju godina ophodnje koji se utvrđuje apsolutnom zrelosti odnosno dobi kulminacije prosječnog dobnog volumnog prirasta. U Hrvatskoj je načelo potrajnog gospodarenja šumom već 1769. ugrađeno u prvi zakon o šumama – Šumski red Marije Terezije.
Intenzivan razvoj šumarske znanosti u nas je počeo 1898. osnutkom Šumarske akademije odnosno današnjeg Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Novi zamah šumarska znanost doživjela je 1945. osnutkom Zavoda za praktična šumarska istraživanja odnosno današnjeg Hrvatskog šumarskog instituta.
Zlatno razdoblje u razvoju šumarske znanosti zbilo se između 1990. i 2013. tijekom kojeg je uspostavljen model petogodišnjeg ugovaranja znanstvenoistraživačkih projekata između šumarskih znanstvenoistraživačkih institucija i poduzeća Hrvatske šume. Model se financirao iz sredstava prikupljenih naknadom za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ). Omogućio je temeljna, primijenjena i razvojna istraživanja te objavu vrijednih znanstvenih radova koji su neposredno služili šumarskoj praksi. U tim radovima mogu se pročitati brojne preporuke o gospodarenju šumama u različitim ekološkim, gospodarskim i društvenim prilikama. Hrvatska šumarska znanost i praksa u tom su razdoblju postali pravi primjer međusobnog poticanja i snažnog razvoja koji su doveli do osjetnog poboljšanja stanja šuma i šumarstva Hrvatske.
Danas se financijska potpora struke šumarskoj znanosti odvija kroz malobrojne ciljane istraživačke projekte koji proizilaze iz izabranih praktičnih problema. Od ukupnih godišnje prikupljenih sredstava naknade za OKFŠ tek je 1 % predviđeno za izdvajanje za znanstvene i stručne radove iz područja šumarstva. Taj postotak sve govori. Nedostatak ulaganja u šumarsku znanost osjetit će svaki pažljivi promatrač stanja šuma i šumarstva u Hrvatskoj. Podsjetit ćemo još jednom: nema napretka u šumarstvu bez znanosti i bez kulture.
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo HŠD
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Ida Katičić Bogdan, Rudolf Stipetić, Antonio Vidaković, Marko Bačurin, Saša Bogdan, Zlatko Šatović, Igor Poljak  
https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.1
411
Genetska raznolikost i genotipizacija klonova u klonskoj sjemenskoj plantaži crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold)      
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi raznolikost klonova unutar klonske sjemenske plantaže crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold, Pinaceae) na području Šumarije Krk pomoću morfoloških i molekularnih biljega te provesti genetsku identifikaciju (genotipizaciju) rameta kako bi se provjerila točnost nacrta plantaže. U istraživanje su uključeni uzorci 136 rameta iz pet populacija. Molekularne analize provedene su primjenom mikrosatelitskih DNA-biljega, dok je morfometrijska analiza obuhvatila 10 svojstava iglica i češera. Analiza je pokazala statistički značajne razlike među klonovima i populacijama prema svim istraživanim morfološkim svojstvima. Prosječna dužina iglica iznosila je 89,8 mm, dok su češeri, prosječne dužine 55,7 mm i širine 26,8 mm, sadržavali 106 sjemenih ljusaka. U klonskoj sjemenskoj plantaži utvrđeno je 27,2 % pogrešno označenih jedinki (rameta), od kojih su tri pripadale drugim klonovima, dok su ostale imale nepoznate genotipe. Glavni uzroci pogrešaka uključuju odumiranje plemki i rast stabalaca iz podloge, dok su greške u označavanju također moguće. Nacrt plantaže potrebno je ispraviti kako bi se pogrešno označene ramete pravilno označile, a jedinke nepoznatog porijekla i genotipa trebalo bi ukloniti. Buduće plemke za nadopunjavanje plantaže, u slučaju njenog daljnjeg održavanja, trebaju se uzimati sa sada potvrđenih rameta. Kod primjeraka s niskom rašljom koji su za dvije grane imali različite genotipove od kojih samo jedan pripada klonu po nacrtu treba odstraniti granu s krivim genotipom jer je potjerala iz podloge. U usporedbi s drugim istraživanjima s mikrosatelitskim biljezima na crnom boru, genetska raznolikost u plantaži (HE = 0,646) pokazala je vrijednosti slične prirodnim populacijama. Klonovi u plantaži porijeklom su iz malog broja populacija od kojih su neke vrlo slabo zastupljene pa se u slučaju održanja plantaže preporuča proširiti genetsku bazu novoselekcioniranim klonovima. Multivarijatnim statističkim metodama nije utvrđeno grupiranje klonova temeljem njihove pripadnosti izvornim populacijama. Dobiveni rezultati ovog istraživanja imaju značajnu praktičnu vrijednost za šumarsku struku jer sjemenske plantaže čine prikladnu bazu za ex situ očuvanje genetske raznolikosti vrste te za proizvodnju genetski kvalitetnog sjemena za obnovu sastojina ili potpomaganje prirodne obnove. Ovo istraživanje također ukazuje na važnost točnog označavanja klonova kako bi se izbjegle negativne posljedice u gospodarenju klonskim sjemenskim plantažama.


    autori:
    Ida Katičić Bogdan    ŠL
    Rudolf Stipetić
    Antonio Vidaković
    Marko Bačurin
    Saša Bogdan    ŠL
    Zlatko Šatović
    Igor Poljak
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Zoran Šikić, Morana Bačić  
https://doi.org/10.31298/sl.149.9-10.6
467
Prostorna pokrivenost Natura 2000 šumskih ciljnih stanišnih tipova u Zadarskoj županiji      
U Zadarskoj županiji nalazimo tri šumska ciljna stanišna tipa (CST) u tri biogeografske regije od kojih je jedan prioritetni stanišni tip. Prostorne analize obavezno su polazište i sastavni dio pripremnih radova za kvalitetno planiranje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000 te su stoga odabrane kao svrha ovoga istraživanja. Pomoću metode „Geoprocessing” u ArcGIS-u kreirane su nove vrijednosti s ciljem izračuna površina šumskih CST u područjima ekološke mreže u Zadarskoj županiji. Korištenjem alata GIS (Geografskog informacijskog sustava) prikupljeni su podaci koji pokazuju da se šumski CST u Zadarskoj županiji nalaze na 6.849,56 ha, što čini 5,55 % kopnenog dijela Natura 2000 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (POVS), odnosno 1,88 % kopnenog dijela županije. Opće stanje šumskih ciljnih stanišnih tipova na području Zadarske županije ocijenjeno je kao dobro, vrlo dobro i izvrsno. Rizik od požara je visok, a značajnu ugrozu predstavljaju i klimatske promjene. Nužna je uspostava sustavnog praćenja stanja šumskih ciljnih stanišnih tipova. Rezultati ovog istraživanja mogu se koristiti kao polazište za daljnje studije i planiranje očuvanja prirodnih staništa unutar ekološke mreže Natura 2000 u Zadarskoj županiji.


    autori:
    Zoran Šikić    ŠL
    Morana Bačić