+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
+ 2025
1-2/2026
3-4/2026
5-6/2026
7-8/2026
new


HR  EN   

1-2/2026

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Marilena Idžojtić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo HŠD   5
180 godina Hrvatskoga šumarskog društva i 150 godina Šumarskog lista      
Poziv na šumare hrvatske i slavonske! Pozivaju se time uljudno sva p. n. gospoda šumari horvatske i slavonske zemlje na skupštinu, koja će biti na 26. prosinca (Dec.) ove godine u varmedji križevačkoj na Prečecu, da se ustanovi družtvo šumarsko kao podružnica družtva gospodarskoga horvatsko-slavonskoga. Sednica počima u 9 urah prie podne. Ovo je poziv objavljen u dva broja Novina hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih (današnje Narodne novine) br. 99 od 12. prosinca 1846. i br. 100 od 16. prosinca 1846. na osnivačku skupštinu Družtva gospodarskoga horv.-slav. odsěka za šumarstvo što se smatra početkom rada današnjega Hrvatskog šumarskog društva. Na Štefanje 26. prosinca 1846. u biskupskom dobru Prečec, mjestu između Dugog Sela i Ivanić Grada, okupili su se šumari kojima dugujemo tako dugo postojanje Društva: Na učinjeni u tu sverhu javni poziv izkupilo se je u perkos najnepriatnioj dobi godišta, zločestom vremenu i mestnim povodnjam, ipak 17 šumarah u gradu Prečecu. Time je započeo 180 godina dug put trećega najstarijeg šumarskog društva u Europi, poslije njemačkog i švicarskog društva, koje danas ima više od 2 800 članova. Dok je Društvo opstajalo mijenjali su se državni okviri (šest država) i njezini nazivi (10 naziva država) u kojima je djelovalo, a i samo Društvo mijenjalo je svoje nazive 13 puta. Tijekom 180 godina djelovanja na čelu Društva su najprije zaslužnici koji su razvijali hrvatsko šumarstvo, a potom i osnovali Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo 1876. godine. Slijedili su ih plemenitaši, šumovlasnici, veleposjednici, šumarski dužnosnici na raznim razinama državne vlasti, a ponekad i smjerni činovnici. Najčešće su za predsjednika Društva birani ugledni sveučilišni profesori Šumarskog fakulteta i uvaženi šumari praktičari. Danas društvo vodi 41. predsjednik, ugledni znanstvenik akademik Igor Anić. U operativnom smislu Društvom su upravljali tajnici, njih 44 do sada, također ljudi iz struke vrlo širokog profila, od činovnika do vrhunskih znanstvenika. U jubilarnu godinu društvo uvodi tajnik Oliver Vlainić, ugledni šumar praktičar, također i bivši predsjednik Društva u dva mandata. Od samog nastanka Društvo se svojim djelovanjem nastojalo izboriti za probitak šumarstva i predlagalo donositeljima političkih odluka ono što je u određenom vremenu smatralo najbitnijim za šume i šumarstvo. To su bili zakonski i podzakonski propisi vezani za šumarstvo, osnutak obrazovnih, znanstvenih i profesionalnih šumarskih i drvno-tehnoloških ustanova, organizacija šumarske uprave te šumskogospodarski zahvati u redovnim i izvanrednim situacijama. Članstvo Društva uvijek su činili svi slojevi struke od operativnog preko znanstvenog do upravljačkog i nadzornog sektora. Danas je Hrvatsko šumarsko društvo strukovna i staleška udruga šumarskih stručnjaka te stručnjaka iz područja lovstva, prerade i uporabe drva, biotehnike, kao i drugih stručnjaka s najmanje srednjom stručnom spremom koji rade na poslovima iz svih navedenih područja. Sadašnja i buduća vremena prilika su Hrvatskom šumarskom društvu da nastavi okupljati šumarsku i drvno-tehnološku struku i znanost te svojim glasom i djelom doprinijeti prilagodbi svim izazovima koji se javljaju na državnoj i globalnoj razini. Šumarski list ove godine diči se svojim 150. godištem neprekinutog izlaženja te je najstariji hrvatski znanstveni časopis bez prekida u stvaranju i tiskanju. U svjetskim razmjerima pripada skupini deset najstarijih šumarskih časopisa. Jedan je i od starijih ekoloških časopisa. Šumarski list od svoga prvog dana, a izašao je s nadnevkom 1. siječnja 1877., bio je kronika zbivanja u hrvatskom šumarstvu, ali i šire. Zahvaljujući plejadi vrsnih urednika časopisa, koji su nekada dolazili iz operativnog šumarstva, a kasnije uglavnom iz znanstvenog segmenta šumarstva, stvoreno je cijenjeno i prepoznatljivo glasilo. Među urednicima posebno treba spomenuti prof. emer. Branimira Prpića koji je čak 41 godinu bio glavni urednik časopisa. Impozantna je statistika koja u 149 dosadašnjih godišta iznosi 1 128 izdanih svezaka i 86 900 stranica. Ne smije se zaboraviti ni kompletnu digitaliziranu arhivu časopisa kao i njegov otvoreni pristup s objavljivanjem na Hrčku – Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa od 2006. godine. U obljetničkoj godini Šumarski list počinje sa svojom preobrazbom. Nakon 32 godine prepoznatljivih zelenih korica A4 formata časopis dobiva novo ruho s bijelom podlogom. Novi urednički tim, glavna urednica prof. dr. sc. Marilena Idžojtić te tehnički i grafički urednik Branko Meštrić, dipl. ing. šum., nakon polugodišnjeg uigravanja tijekom 2025. godine pred čitatelje i javnost izlaze s modernijim izgledom ne samo korica nego i cijeloga knjižnog bloka. Krajem prošle godine pokrenuta je nova rubrika o iznimnim stablima naših šuma, a novih rubrika bit će i ubuduće. Naravno da je šumarska struka i znanost pozvana uključiti se svojim doprinosom u stvaranje novih sadržaja ovoga s ponosom hrvatskoga šumarskog znanstveno-stručnog i staleškog glasila. Pozivamo sve članove Hrvatskoga šumarskog društva, ali i šumarsku struku i znanost, da svojim aktivnostima u 2026. godini dostojno obilježe ove više nego značajne obljetnice.
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo HŠD
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Marko Bačurin, Ida Katičić Bogdan, Krunoslav Sever, Saša Bogdan  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.1
7
Rootstock Influence on Intra-Clonal Variability in Spring Leaf Phenology of Pedunculate Oak (Quercus robur L.)      
This study aimed to investigate the influence of rootstock on intra-clonal variation in spring leaf phenology of pedunculate oak (Quercus robur L.) clones. In the context of clonal seed orchards, phenological synchrony is critical for successful pollination and seed production. While leaf phenology is largely under genetic control, increasing evidence suggests that rootstocks can influence scion phenology.The experiment was conducted at the Brestje nursery using 43 pedunculate oak clones, each represented by three grafted ramets on genetically diverse seedling rootstocks. Phenological monitoring was carried out from 2010 to 2014, and intra-clonal differences in budburst timing (phenophase 3) were analyzed using bootstrap analysis. Additionally, the impact of a late spring frost in 2012 was assessed by comparing the timing of phenophase 4 between frost-damaged and frost-surviving ramets.Results showed that, despite genetic uniformity, there was significant intra-clonal variability in budburst timing. In 2010, as many as 79.1% of clones exhibited a budburst range of ?3 days between ramets, which can be considered a biologically meaningful threshold. The highest level of phenological synchrony was recorded in 2013. Notably, ramets that flushed later were less susceptible to frost damage, with the greatest observed difference between damaged and undamaged ramets being 21 days.These findings highlight the critical role of rootstock in shaping scion phenology, particularly in the context of optimizing seed production and weather adaptability in clonal seed orchards.


    autori:
    Marko Bačurin
    Ida Katičić Bogdan    ŠL
    Krunoslav Sever    ŠL
    Saša Bogdan    ŠL
 
Aleksandar Vemić, Sanja Lazić, Aleksandar Lučić, Zlatan Radulović, Ljubinko Rakonjac, Snežana Stajić, Vladan Popović  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.2
19
Influence of the Salix caprea Genotype and Leaf Characteristics on the Occurrence of Fungus Melampsora caprearum      
Leaf rust caused by Melampsora caprearum is one of the most important but understudied diseases of goat willow (Salix caprea). This research studied for the first time the effect of genotype and the morphology of goat willow leaves on the occurrence and abundance of Melampsora caprearum uredinia. The genotype showed a statistically significant impact on the occurrence and abundance of uredinia on goat willow leaves. The morphological characteristics of the leaves, leaf area, leaf circumference, and length and width of the leaves had a statistically significant effect on the occurrence of uredinia, while they did not impact the uredinia abundance on the leaves. On the same tree, leaves of larger dimensions showed greater resistance to the occurrence of infection symptoms. Based on leaf morphology, the results represent a realistic basis for selecting goat willow trees less susceptible to Melampsora caprearum. Measures that can be applied in goat willow habitats to regulate leaf dimensions and reduce damage from Melampsora caprearum are discussed.


    autori:
    Aleksandar Vemić
    Sanja Lazić
    Aleksandar Lučić
    Zlatan Radulović
    Ljubinko Rakonjac
    Snežana Stajić
    Vladan Popović
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Ognjen Bonacci  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.3
27
Uloga šuma u hidrološkim procesima      
Rad obrađuje interdisciplinarnu prirodu hidrologije, naglašavajući njezinu ključnu ulogu u razumijevanju i rješavanju problema povezanih s vodom. Voda se ističe kao osnovni preduvjet života, razvoja društava i ekosustava, ali i kao izvor potencijalnih prijetnji u obliku poplava i suša. Klimatske promjene dodatno pojačavaju te rizike, zbog čega je nužno bolje upravljati vodnim resursima. Iznesene su različite podjele hidrologije (prema komponentama hidrološkog ciklusa, metodama istraživanja, primjeni i prostornoj skali) te je istaknuta pojava novih područja poput ekohidrologije i socio-hidrologije. One integriraju prirodne i društvene procese, istražujući kako interakcija vode, ekosustava i ljudi oblikuje okoliš i društveni razvoj. Poseban naglasak stavljen je na hidrologiju šuma. Šume svojim procesima intercepcije, infiltracije, transpiracije i smanjenja površinskog otjecanja značajno utječu na vodnu bilancu, regulaciju hidroloških ekstrema, ublažavanje erozije, zaštitu od poplava i očuvanje kvalitete pitke vode. Istraživanja pokazuju da šume smanjuju varijabilnost padalina, stabiliziraju klimu i djeluju kao prirodni rezervoari i filteri vode. Istovremeno, deforestacija povećava otjecanje i eroziju, dok pošumljavanje može privremeno smanjiti raspoloživu vodu zbog visoke evapotranspiracije mladih šuma. Optimalni učinci ovise o klimi, tipu šume i prostornoj skali. Naglašava se potreba za integriranim pristupom gospodarenju šumama i vodama budući da utjecaji šuma na vodne resurse nisu univerzalno pozitivni ili negativni, već ovise o lokalnim uvjetima. Budući razvoj hidrologije šuma zahtijeva interdisciplinarnost, dugoročne podatke i povezivanje znanstvenih istraživanja s praktičnim upravljanjem ekosustavima u uvjetima klimatskih promjena.


    autori:
    Ognjen Bonacci
 
Ognjen Bonacci  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.3
27
The Role of Forests in Hydrological Processes      
The paper discusses the interdisciplinary nature of hydrology, emphasizing its key role in understanding and solving water-related problems. Water stands out as a basic prerequisite for life, the development of societies and ecosystems, but also as a source of potential threats in the form of floods and droughts. Climate change further intensifies these risks, which is why better water resource management is necessary. Different divisions of hydrology are presented (according to components of the hydrological cycle, research methods, applications and spatial scale) and the emergence of new fields such as ecohydrology and socio-hydrology is highlighted. They integrate natural and social processes into hydrology, exploring how the interaction of water, ecosystems and people shapes the environment and social development. Special emphasis is placed on forest hydrology. Forests, through their processes of interception, infiltration, transpiration and reduction of surface runoff, significantly affect the water balance, the regulation of hydrological extremes, erosion mitigation, flood protection and preservation of drinking water quality. Research shows that forests reduce rainfall variability, stabilize the climate and act as natural reservoirs and filters for water. At the same time, deforestation increases runoff and erosion, while afforestation can temporarily reduce water availability due to high evapotranspiration of young forests. Optimal effects depend on climate, forest type and spatial scale. The need for an integrated approach to forest and water management is emphasized, since the impacts of forests on water resources are not universally positive or negative, but depend on local conditions. Future development of forest hydrology requires interdisciplinarity, long-term data and linking scientific research with practical ecosystem management in the context of climate change.


    autori:
    Ognjen Bonacci
 
Velisav Karaklić, Miljan Samardžić, Zoran Galić  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.4
35
Factors Affecting Soil CO2 Emission in Forest Ecosystems – a Literature Overview      
In this paper, our aim is to review the factors contributing to CO2 emissions from forest soils. Forest ecosystems play a crucial role in the global carbon cycle and they are essential for mitigating the negative impacts of climate change. Soils represent the largest reservoir of carbon in terrestrial ecosystems. Approximately 44% of the carbon within the world’s forests is stored in forest soil. Ecosystem respiration encompasses both aboveground and soil respiration. In various forest types, soil respiration (CO2 emissions from soil) can account for between 55% and 85% of total ecosystem respiration. Globally, soil CO2 emission is one of the major sources of greenhouse gas emissions, reaching up to 100 Gt C per year. Soil temperature and moisture are the most significant factors influencing soil CO2 emissions. One of these variables may exert a stronger influence on emissions than the other. Other important factors include soil type, soil properties, land uses (forests, grasslands, croplands, barren areas, and wetlands), land-use change, forest type, stand structure and forest management practices. Understanding how these factors impact soil CO2 emissions in forest ecosystems is crucial in the context of climate change. Forest management is a key factor influencing emissions and can lead to various outcomes for soil CO2 emissions in forest ecosystems. By studying the major factors affecting soil CO2 emissions in forest ecosystems, we can better understand their role in climate change mitigation.


    autori:
    Velisav Karaklić
    Miljan Samardžić
    Zoran Galić
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Martina Đodan, Andrija Barišić  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.5
47
Kvaliteta šumskog sadnog materijala – važnost, opis i metodologija      
Šumski reprodukcijski materijal (ŠRM) ključan je u svim šumskouzgojnim aktivnostima. Međutim, klimatske promjene dovode do promjena u pogodnosti staništa za pojedine šumske vrste što otežava planiranje i provođenje šumskouzgojnih aktivnosti. Stoga, da bi uspješno planirali i provodili šumskouzgojne aktivnosti potreban je kvalitetan ŠRM, posebice visokokvalitetne šumske sadnice prilagođene uvjetima staništa. Kvaliteta šumskih sadnica može se utvrditi raznim morfološkim i fiziološkim svojstvima, međutim, najvažnija su ona koja omogućuju preživljenje i rast šumske sadnice u sadašnjim, ali i budućim uvjetima staništa. Cjelokupnim pregledom i analizom dostupnih publikacija uočava se nedostatak recentnih znanstvenih publikacija i aktivnije znanstveno-istraživačke djelatnosti na temu kvalitativnih svojstava šumskih sadnica. K tome, utvrđivanje kvalitete šumskih sadnica na temelju morfoloških i fizioloških svojstava prilikom stavljanja na tržište kod većine vrsta nije obuhvaćeno zakonskim okvirima, stoga je cilj ovog rad I.) utvrditi morfološka i fiziološka svojstva šumskih sadnica koja ukazuju na njihovu kvalitetu i II.) dati opće preporuke za rasadničku proizvodnju šumskih sadnica ususret klimatskim promjenama. Provedenim istraživanjem utvrđeno je da kvaliteta šumskih sadnica zahtjeva integraciju morfoloških i fizioloških svojstava, pri čemu su izdvojena ona najvažnija za preživljenje i rast sadnice na terenu. Od morfoloških svojstava izdvajaju se: visina, promjer stabljike, odnos visine i promjera stabljike, kvaliteta korijenskog sustava i odnos korijenskog sustava i izbojaka. Fiziološka svojstva su: otpornost na hladnoću, otpornost na sušu i stanje hranjiva u tkivu šumskih sadnica. Za svako svojstvo dan je opis njegove važnosti za preživljenje i rast sadnice na terenu te način njegova utvrđivanja. Ističe se važnost unaprijeđena proizvodnog programa rasadničke proizvodnje i potrebitost staništu prilagođenih šumskih sadnica ususret novim izazovima koji stoje pred šumarskim sektorom u Republici Hrvatskoj. Iako teško predvidive, klimatske promjene i ugroze su neizbježne, stoga je kvalitetan i raznolik proizvodni program rasadnika šumskih sadnica u Republici Hrvatskoj potrebniji nego ikad kako bi se povećala otpornost šumskih sastojina na trenutne i predstojeće ugroze. Proizvodni program treba prepoznati trenutne i predstojeće obaveze kao i međunarodna kretanja sadnog materijala, recentne znanstvene spoznaje, potrebe praktičnog šumarstva i ostalih grana privrede, predviđanje promjena u pogodnosti staništa za šumske vrste te pronalaženje suvremenih rješenja prilagodbe šuma na predstojeće ugroze i izazove.


    autori:
    Martina Đodan    ŠL
    Andrija Barišić
 
Mihael Delić, Kruno Lepoglavec, Hrvoje Nevečerel  
https://doi.org/10.31298/sl.150.1-2.6
55
Zeleni koridori kao alat prostornog povezivanja i održivog razvoja      
Zeleni koridori predstavljaju važan element zelene infrastrukture koji omogućuje funkcionalno, ekološko i društveno povezivanje urbanih, ruralnih i prirodnih prostora. U Sisačko-moslavačkoj županiji, obilježenoj raznolikim krajobrazima, depopulacijskim trendovima i velikim udjelom šumskih i poljoprivrednih površina, njihova planska uspostava ima poseban značaj za održivi prostorni razvoj. Cilj ovog rada je analizirati mogućnosti primjene parkovnih tehnika u oblikovanju mreže zelenih koridora te ukazati na ulogu šumarske struke u integraciji postojeće prometne i šumske infrastrukture u sustav pješačko-biciklističkog povezivanja prostora. Metodološki pristup temelji se na kombinaciji terenske i uredske analize, prostorne interpretacije te tipološke razrade profila staza i parkovnih elemenata. Analizirano je ukupno 16 zelenih koridora koji povezuju ključna naselja, prirodne i kulturne vrijednosti županije. Za svaki koridor identificirane su dominantne kategorije prometnica, primijenjeni profili staza te planirane parkovne tehnike i prostorne funkcije. Rezultati su objedinjeni u sumarnoj Tablici 1 koja omogućuje preglednu usporedbu i evaluaciju rješenja. Dobiveni rezultati ukazuju na značajan potencijal postojećih šumskih prometnica i nerazvrstanih cesta za nenametljivo uključivanje u mrežu zelenih koridora, uz minimalne prostorne intervencije. Parkovne tehnike, poput odmorišta, interpretacijskih točaka i jednostavnih prijelaza, imaju ključnu ulogu u povećanju sigurnosti, čitljivosti i korištenja prostora. Posebno se ističe doprinos šumarske struke u planiranju, gospodarenju i razvoju ovakvih sustava, s naglaskom na očuvanje krajobraznih vrijednosti i multifunkcionalnu uporabu prostora. Rad daje stručni okvir i praktične smjernice za daljnji razvoj zelenih koridora kao alata održive mobilnosti, rekreacije i prostorne kohezije u ruralnim i rubnim područjima.


    autori:
    Mihael Delić
    Kruno Lepoglavec
    Hrvoje Nevečerel    ŠL