|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 + 2025 1-2/2026 3-4/2026 5-6/2026 7-8/2026 new HR EN |
3-4/2026 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo HŠD | 101 | |
| Slavimo i čuvajmo šume ne samo na Međunarodni dan šuma – Let us celebrate and protect forests not only on the International Day of Forests |  
|
|
| Obilježavajući 21. ožujka kao Međunarodni dan šuma s ponosom se možemo sjetiti kako se tijekom čitave 2011. godine obilježavala Međunarodna godina šuma (International Year of Forests) proglašena zaslugom Republike Hrvatske koja je na 5. zasjedanju Foruma za šume Ujedinjenih naroda održanom u svibnju 2005. godine pokrenula proceduru proglašenja godine šuma nastojeći tom gestom pokazati visoku razinu poštovanja prema šumskim ekosustavima i njihovu važnost za opstanak planeta. Rezolucijom Opće skupštine UN-a 61/193 od 20. prosinca 2006. Međunarodnom godinom šuma proglašena je 2011. godina, a održana je pod temom „Šume za ljude i iskorjenjivanje siromaštva”. Sama ideja o međunarodnoj godini šuma krenula je 2005. godine iz Hrvatskih šuma d.o.o. Tadašnja glasnogovornica Društva Tihana Belužić dala je ideju o proglašenju svjetskog dana šuma na razini Ujedinjenih naroda. Hrvatske šume ideju su prenijele Vladi Republike Hrvatske koja je iste godine pokrenula proceduru u Ujedinjenim narodima.
Nastavno na Međunarodnu godinu šuma došlo je do proglašenja 21. ožujka Međunarodnim danom šuma (International Day of Forests) Rezolucijom Opće skupštine UN-a 67/200 od 21. prosinca 2012. Taj dan prvi put je obilježen 2013. godine. Prethodno se 21. ožujak obilježavao kao Svjetski dan šumarstva (World Forestry Day). Države članice Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda na 16. zasjedanju Konferencije Organizacije, održanom od 6. do 25. studenog 1971. godine, podržale su uspostavu Svjetskog dana šumarstva 21. ožujka svake godine. Svjetski dan šumarstva tada se poklapao s prvim danom proljeća, dok se posljednjih dvadesetak godina prvi dan proljeća obilježava dan ranije, na proljetni ekvinocij (ravnodnevnicu).
Međunarodni dan šuma obilježava i podiže svijest o važnosti svih vrsta šuma, a na taj dan države se potiču da poduzmu lokalne, nacionalne i međunarodne napore kako bi organizirale aktivnosti koje uključuju šume i drveće, poput kampanja za sadnju drveća. Svake godine odabere se tema za Međunarodni dan šuma. Dosadašnje teme bile su: Naše šume, naša budućnost (2014.), Šume i klimatske promjene (2015.), Šume i voda (2016.), Šume i energija (2017.), Šume i održivi gradovi (2018.), Šume i obrazovanje (2019.), Šume i bioraznolikost (2020.), Obnova šuma: put oporavka i blagostanja (2021.), Šume i održiva proizvodnja i potrošnja (2022.), Šume i zdravlje (2023.), Šume i inovacije (2024.) te Šume i hrana (2025.). UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana šume ističe: Šume i gospodarstva tema su Međunarodnog dana šuma 2026. godine, kojim se slavi ključna uloga šuma u poticanju gospodarskog prosperiteta. Te uloge nadilaze prihode i radna mjesta od šumske proizvodnje i trgovine obnovljivim sirovinama i hranom: šume također održavaju obiteljsku i zajedničku poljoprivredu, povećavaju poljoprivrednu produktivnost i štite zdrave slivove. S obzirom na to da mnoge zemlje žele prijeći na održivo biogospodarstvo, šumski proizvodi nude rješenja temeljena na prirodi kao zamjenu za materijale s visokim udjelom ugljika, a istovremeno stvaraju nove gospodarske prilike. Šume su nezamjenjive za zdrava gospodarstva – danas i za buduće generacije. S obzirom na to da mnoge zemlje žele prijeći na održivo biogospodarstvo, šumski proizvodi nude rješenja temeljena na prirodi kao zamjenu za materijale s visokim udjelom ugljika, a istovremeno stvaraju nove gospodarske prilike. Šume su nezamjenjive za zdrava gospodarstva – danas i za buduće generacije.
Ovakva poruka uklapa se u razmišljanja i hrvatskih šumara da sa šumama treba gospodariti na održivi način kako bi se postigla ravnoteža između ljudi, gospodarstva i prirode. Zaštita prirode i šuma ne smije biti svrha samoj sebi, pogotovo ako značajno smanjuje mogućnosti za opstanak i razvoj ljudske zajednice, što u našoj domovini s depopulacijom postaje sve veći problem. Naravno, treba biti oprezan i s razvojem koji nije u skladu s održivošću već je u interesu kapitala. Briga o šumi vodi se i na način da se njena vrijednost iskazana u prodajnoj cijeni ne obezvrjeđuje jer se time na kraju poništava rad više generacija šumara u cilju stvaranja zdravijih i kvalitetnijih šuma. Zato našu brigu i počast šumi iskazujmo sve dane u godine, a ne samo na Međunarodni dan šuma. |
autori: Uredništvo HŠD | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Dalibor Ballian, Vanja Daničić, Velibor Blagojević, Mirzeta Memišević Hodžić | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.1 |
103 |
| Analiza fenotipskih svojstava bukve i hrasta kitnjaka u izdvojenim sjemenskim objektima u Bosni i Hercegovini |
|
|
| U ovom radu analizirana je struktura 15 sjemenskih sastojina bukve i osam sjemenskih sastojina hrasta kitnjaka koje se nalaze u registru sjemenskih objekata u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, te dodatno struktura sedam sjemenskih sastojina bukve i tri sjemenske sastojine hrasta kitnjaka koje su bonitirane, a nisu registrirane. Za analizu kvalitete sjemenskih sastojina korišteno je 19 fenotipskih svojstava stabala, uključujući tri mjerena svojstva (prsni promjer, visina i starost stabala) i 16 opisnih, koja se procjenjuju, a imaju ključnu ulogu u određenju kvalitete sjemenskih objekata. Kvalitativna struktura izdvojenih sjemenskih sastojina bukve i hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini je zadovoljavajuća, ali je potrebno provesti odgovarajuće šumsko-uzgojne aktivnosti kako bi se struktura popravila. Uzevši u obzir ekološko-vegetacijsku raznolikost koja vlada u različitim područjima Bosne i Hercegovine, broj izdvojenih sjemenskih sastojina bukve i hrasta kitnjaka je nedovoljan za očuvanje njihove autohtone genetske raznolikosti. Raspored sjemenskih objekata samo djelomično pokriva genetsku strukturu vrsta, a jedino je u središnjem dijelu zemlje pokrivenost dobra. To ukazuje da se genetski potencijal vrsta ne koristi dovoljno i da je potrebno dodatno izdvajanje sjemenskih sastojina. Fokus treba biti na malim sastojinama koje rastu u ekstremnim uvjetima, a koje trebaju biti dobro raspoređene od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, te obuhvatiti što više ekoloških niša. Također, s obzirom na dobru kvalitetu nekih od sjemenskih sastojina u njima bi trebalo provesti individualnu selekciju te bi u sljedećem razdoblju trebalo izdvojiti veći broj plus-stabala i nakon njihovog testiranja pristupiti podizanju sjemenskih plantaža. |
autori: Dalibor Ballian Vanja Daničić Velibor Blagojević Mirzeta Memišević Hodžić | |
| Dalibor Ballian, Vanja Daničić, Velibor Blagojević, Mirzeta Memišević Hodžić | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.1 |
103 |
| Analysis of Phenotypic Traits of Beech and Sessile Oak in Selected Seed Stands in Bosnia and Herzegovina |
|
|
| This paper analyzes the structure of 15 beech seed stands and eight sessile oak seed stands registered in the seed object register of the Federation of Bosnia and Herzegovina and Republika Srpska, as well as the structure of seven beech seed stands and three sessile oak seed stands in the Federation of Bosnia and Herzegovina that had been evaluated but not registered. The paper also examines the most important characteristics of broadleaf trees used in mass selections, i.e., the selection of seed stands. A total of 19 phenotypic tree characteristics were used in the analysis of seed stands’ quality, including 16 descriptive traits that are critical in assessing the suitability of seed objects. Quantitative measurements included tree diameter, height and age. The qualitative structure of the selected beech and sessile oak seed stands in Bosnia and Herzegovina is generally satisfactory. However, targeted silvicultural interventions are necessary to further enhance stand structure and long-term sustainability. Given the significant ecological and vegetation diversity across Bosnia and Herzegovina, the current number of selected seed stands for both beech and sessile oak is insufficient and fails to support the effective conservation of the autochthonous genetic diversity of these important tree species. The spatial distribution of the existing seed stands only partially covers the genetic variability of the species, with satisfactory coverage observed only in the central regions of the country. This uneven distribution suggests a suboptimal utilization of the species’ genetic potential and underscores the need for the additional selection of seed stands. Priority should be given to small, isolated stands located in ecologically extreme conditions, ensuring a broader geographic and ecological representation – from east to west and from north to south. In addition to expanding the network of seed stands, individual selection within the existing stands of sufficient quality should be undertaken. In the forthcoming period, it is essential to select plus trees, test them, and establish seed plantations. Based on available molecular research, genetic regionalization should be carried out for beech and sessile oak. Seeds and planting material should be used according to genetic principles to support healthy and well-adapted forest populations. |
autori: Dalibor Ballian Vanja Daničić Velibor Blagojević Mirzeta Memišević Hodžić | |
| Martina Đodan, Sanja Perić, Andrija Barišić | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.2 |
117 |
| Productivity of Pedunculate Oak Provenances in the Republic of Croatia – Importance for Forest Restoration |
|
|
| The management of pedunculate oak (Quercus robur L.), one of Croatia’s most important tree species from both socio-economic and ecological perspective, is facing increasing challenges. Various biotic and abiotic threats are affecting overall forest stability. Given the significant variability in the morphological and physiological properties of this tree species, research into provenance productivity plays an important role for the forestry sector. Therefore, this study analyses the productivity of 16 pedunculate oak provenances on two sites in Croatias lowlands: Gajno in Central Croatia and Slavir in Eastern Croatia. Both trials were established in 1988 in a randomised block design in four repetitions by the Croatian Forest Research Institute. Data were collected from 2017 to 2025 (diameter at breast height (DBH) and tree height (h)). Tree volume (v) was calculated, and descriptive statistics, RM-ANOVA, MANOVA, and Tukey post hoc tests were used for data analysis. The results revealed statistically significant differences in volume in the Gajno site, with Velika Gorica provenances exhibiting the highest productivity across the studied years. Provenances Gunja (in 2017), Motovun (in 2021), and Morović (in 2023) displayed the lowest values. In the Slavir site, the highest productivity was recorded in the Guševac provenance, while the lowest was observed in the Velika Gorica provenance across the studied years, even though a statistically significant difference was not proven. Analysis between the two sites confirmed statistically significant differences, with Slavir showing higher productivity. Since the local provenances showed the highest volume, it is recommended to use them for forest restoration programs in the Croatian lowlands. Attention should also be given to the Vrbanja provenance, which displayed above-average volume at both sites, indicating good adaptability to a wider range of site conditions. The findings highlight the importance of scientifically based provenance selection for forest restoration programs, particularly in the context of climate change adaptation. Continuous monitoring and silvicultural measures are imperative for enhancing resilience and ensuring the long-term sustainability of achieving optimal provenance productivity for a given site. |
autori: Martina Đodan ŠL Sanja Perić ŠL Andrija Barišić | |
| Dragan Roganović, Filip Vujović | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.3 |
127 |
| Application of the Maxent Model in Habitat Suitability Assessment for Rosalia alpina (Linnaeus, 1758) in Montenegro |
|
|
| This study applies the Maxent model to predict the potential habitat suitability of the endangered saproxylic beetle Rosalia alpina in Montenegro. The model identified temperature (TEMP) and near-surface relative humidity (NSRH) as the dominant predictors influencing the species’ distribution, followed by vegetation type (VEG) and topographic variables such as slope (SLP) and aspect (ASP). The model achieved good predictive accuracy, with an average test AUC of 0.798 ± 0.012 across five replicates, confirming its robustness and reliability. The resulting potential habitat suitability map indicates that the central and north mountainous regions of Montenegro represent the most suitable areas, corresponding closely with known field observations. These findings highlight the importance of preserving structurally diverse deciduous forests and provide a valuable basis for spatially targeted conservation and sustainable forest management strategies for R. alpina in Montenegro. However, spatial overlap analysis showed that only about 18% of highly suitable (potential) habitats are located within nationally protected areas, and around 20% within the proposed Emerald network. This indicates that a considerable portion of potentially suitable habitats remain unprotected, emphasizing the need to strengthen and expand the existing conservation frameworks and to prioritize these areas for inclusion in the future Natura 2000 network, ensuring effective long-term protection of the species and its key forest habitats. |
autori: Dragan Roganović Filip Vujović | |
| Fahrettin Tilki, Omer Er | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.4 |
135 |
| Influence of Container Type and Growing Media on Seedling Growth of Pinus sylvestris in the Nursery |
|
|
| Type of container and growing media are two important factors that affect seedling quality. The present study aimed to evaluate the effects of the growing media (local peat sources and Finnish peat) and Enso tube containers (type with vertical slits and rocket type) on the morphological attributes of two-year-old container-grown Pinus sylvestris L. seedlings using a completely randomised block experimental design in the nursery. Both container types and growing media significantly affected some seedling morphological attributes such as seedling height (SH), root collar diameter (RCD), the Dickson quality index (DQI), shoot and root dry weights (SDW and RDW, respectively), and sturdiness quotient (SQ) of P. sylvestris seedlings. When the containers were evaluated, the fixed Enso container type with greater volumes, which has vertical slits on the sidewalls, gave better results in terms of most measured seedling morphological characteristics than the Enso-rocket container type with smooth walls. It was also determined that the growing media significantly affected P. sylvestris seedlings’ morphological indices, and low growing media acidity because high local peat pH decreased some morphological quality attributes of P. sylvestris seedlings. The results suggest that lowering local peat pH can increase the potential of local peat as a Finnish peat substitute in container growing media for P. sylvestris seedling production. |
autori: Fahrettin Tilki Omer Er | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Krunoslav Teslak, Karlo Beljan, Tomislav Čavlović, Karlo Petrinović, Jura Čavlović | https://doi.org/10.31298/sl.150.3-4.5 |
143 |
| Racionalna metoda uređivanja šuma Antuna Tomića kao primjer prilagodljivog gospodarenja šumama s ciljem uspostave prostorno-vremenske potrajnosti |
|
|
| U Republici Hrvatskoj ustaljen je regularni način gospodarenja šumama u kojem se određivanje sječivog prihoda i uređivanje šuma temelji na metodi dobnih razreda. Takav pristup se neopravdano u europskim klasifikacijama svrstava među modele udaljene od prirodi bliskog gospodarenja. U stvarnosti, gospodarenje regularnim šumama u Hrvatskoj obilježava prilagodljivo planiranje sječivog prihoda utemeljeno na teorijskoj površini dobnih razreda, prioritetima obnove, stanju strukture sastojina, potrebama njege te dugoročnom uspostavljanju i održavanju potrajnosti. Uzimajući u obzir i relativno malu prosječnu površinu sastojina (oko 15 ha) te prevladavajuću prirodnu obnovu vlastitim sjemenom, ovaj se način gospodarenja, unatoč klimatskim, zdravstvenim i gospodarskim izazovima, može smatrati prirodi bliskim. Početke prilagodljivog gospodarenja regularnim šumama u 19. stoljeću postavio je Antun Tomić svojom racionalnom metodom uređivanja šuma, koja je utemeljena na površini, aktualnoj drvnoj zalihi i prirastu. Metoda predstavlja otpor nerealnim zahtjevima za sječivim prihodima temeljenim na teorijskom volumnom prirastu, osobito u šumama s velikim udjelom zrelih i prezrelih sastojina te nagomilanom drvnom zalihom. Kombinira Cottinu površinsku metodu i Hundeshagenovu metodu normalnog užitnog faktora te je prilagođena šumama narušene dobne strukture, uz produživanje sječivih dobi radi postupne uspostave normaliteta i potrajnosti prihoda. Može se smatrati prijelazom prema suvremenoj, kombiniranoj metodi dobnih razreda, koja određuje sječivi prihod usporedbom aktualne i teorijske raspodjele površina, drvnih zaliha i prirasta, uz uvažavanje ekoloških i gospodarskih okolnosti. Suvremene mogućnosti izmjere šuma, uključujući daljinsku detekciju, modeliranje i primjenu umjetne inteligencije omogućuju precizno i dinamično planiranje gospodarenja. Korištenje baza podataka, simulatora razvoja šuma i sustava potpore odlučivanju unaprjeđuje vrednovanje različitih scenarija, uključujući klimatske promjene, čime se olakšava odabir optimalnih rješenja. U tom kontekstu, Tomićeva metoda predstavlja važnu povijesnu osnovu razvoja suvremenog, prilagodljivog i objektivnog planiranja gospodarenja šumama. |
autori: Krunoslav Teslak ŠL Karlo Beljan ŠL Tomislav Čavlović Karlo Petrinović Jura Čavlović ŠL | |