+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
1-2/2016
3-4/2016
5-6/2016
7-8/2016
9-10/2016
11-12/2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
new


HR  EN   

1-2/2016

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   5
PROBLEM TVORBE KONZISTENTNE ŠUMARSKE I DVOPRERAĐIVAČKE POLITIKE U HRVATSKOJ      
U Vijestima iz sektora, u svom napisu gosp. Borislav Škegro pod naslovom „Može li državni holding biti učinkovit? Bude li se vodio logikom profita, bit će dividenda!“ za primjer navodi poslovanje (odnos)  šumarstva i drvoprerađivačke industrije. Kaže kako drvoprerađivačka industrija bilježi sjajne rezultate u proizvodnji, izvozu i zapošljavanju,  ali ne zadovoljava potražnju, jer je ograničavajući čimbenik nedostatak drvne sirovine (nema dovoljno drva kaže on). To smatra apsurdnim, „jer u šumama danas postoji višak drva – kod hrasta npr. i do 1/3 ukupne mase“. Te povećane količine drvoprerađivačka industrija bi  u kešu platila, zaposlila nove ljude, izvezla, naplatila i platila povećane poreze, „ali to nikako ne ide – nitko ne traži dividendu“, kaže on.  Poruka je očito novom ministru „da za početak upiše dodatnih 200 mil. kuna dividende kao prihod proračuna“, pa će biti „drva k’o u priči, a dividenda i poreza k’o drva“.
Obrazlažući uvodno način poslovanja holdinga navodi kako se mjeri samo prinos na uloženi kapital  i nema drugih ni trećih „socijalno osjetljivih, generalno razvojnih društvenih kriterija ..... dividenda postaje značajni neporezni dio prihoda državnog proračuna .........nema opravdanja za zadržavanje radnih mjesta  i socijalnim, lokalnim i političkim kriterijima“. Tu imamo navode i nekih drvoprerađivača da bi trebalo zabraniti izvoz trupaca, te da potrošimo 200 mil. dolara na uvoz namještaja od hrvatskih trupaca koje smo jeftino izvezli – na taj način rasipamo nacionalno bogatstvo.
Što se tiče šumarstva, na tragu potpuno laičkog razmišljanja  gosp. Škegre da se može sjeći koliko kome treba, a ne prema Gospodarskoj osnovi, slično razmišljanje dijeli i predsjednik Udruge poslodavaca, a ono se ponajprije odnosi na cijenu drvne sirovine – kada bi ona bila niža  (a sada je najniža u EU), onda bi hrvatska drvoprerađivačka industrija bila konkurentna. Prvome možemo odgovoriti da su etatne mogućnosti ograničene i da se u duhu načela potrajnog gospodarenja u šumarstvu sječe nešto ispod godišnjeg prirasta drvne mase, a ne koliko prekapacitirana pilanska prerada traži, pa nema govora o tome da će biti drva k’o u priči, a onda i dividenda. Njih može biti samo ako se naša drvoprerađivačka industrija posveti smanjenju ostalih 80 % troškova proizvodnje, a ne da stalno plače nad previsokim troškovima drvne sirovine, koji u strukturi troškova čine maksimalno 16-20 %. Osim toga, mora se držati načela da najkvalitetniju sirovinu maksimalno finalizira u proizvod s najvećom dodanom vrijednosti. Na to je, sigurni smo, jedino može prisiliti tržišna cijena drvnih sortimenata. Isto tako potrebno je okrenuti se najnovijim tehnologijama i ulaganju u znanje na svim razinama. Slažemo se da treba zabraniti izvoz trupaca, jer smo u dosadašnjim tekstovima u ovoj rubrici između ostalog naveli da 8 m3  izveženih trupaca znači da izvozimo jedno radno mjesto. No, koliko je nama poznato, osim nekih mekih listača i proizvoda neinteresantnih za naše drvoprerađivače, Hrvatske šume d.o.o. ne izvoze trupce, ali znamo da to čine neki drvoprerađivači, tako da dio ugovorenih količina po netržišnoj cijeni upravo radi izvoza „kamufliraju“ u razne oblike minimalne pilanske prerade (prizme, fličevi, grede, četvrtače i sl.). Glede uvoza namještaja mišljenja smo da bi svatko rađe kupio domaći ako je jefiniji i barem jednako kvalitetan kao uvozni – zašto on to nije neka odgovore drvoprerađivači koji imaju domaću sirovinu po netržišnim cijenama i tako reći na svom lageru gotovo  bez troškova transporta. Upravo o rasipanju nacionalnog bogatstva pisali smo u više navrata, ponajprije govoreći o šumarstvu kao specifičnoj gospodarskoj grani, a ne onoj kako je vidi gosp. Škegro i privatnici drvoprerađivači. Osim toga,  očito se uzaludno trudimo upozoriti da šuma ima osim sirovinske uloge i onu ekološku, socijalnu i ekofiziološku, koje su višestruko vrjednije od sirovinske, pa je gospodarenje šumom upravo suprotno od prethodno proklamiranog „holdinškog pristupa“. Svakako, kada to nismo napravili do sada, a o tome smo pisali u Šumarskome listu br. 11-12/2014.,  vrijeme je da se konačno zacrta konzistentna šumarska politika, kojoj treba pridodati i  drvoprerađivačku industriju koja će se novo-sačinjenim strategijama provoditi. Time ćemo izbjeći nakaradna „mlečanska“ razmišljanja o šumi  i ukloniti netržišini odnos šumarstva i drvoprerađivačke industrije te odrediti ispravan status šumarstva u hrvatskome gospodarstvu.
                                Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Željko ZGRABLIĆ, Hrvoje MARJANOVIĆ, Danko DIMINIĆ  UDK 630* 443 (001) 7
MOŽEMO LI PREDVIDJETI ZARAZE GLJIVOM SPHAEROPSIS SAPINEA PRATEĆI RAZNOLIKOST GLJIVA U ŠUMSKIM KULTURAMA CRNOGA BORA?      
Sažetak
Patogena gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton uzrokovala je značajna sušenja kultura crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) u Istri tijekom posljednja tri desetljeća. Iako je sam patogen detaljno istraživan u Hrvatskoj, ali i mnogim drugim zemljama, još uvijek nisu poznati svi čimbenici koju sudjeluju u izbijanju i širenju zaraza. Stres uzrokovan nedostatkom vode opisan je kao jedan od najvažnijih čimbenika koji stvara predispoziciju borova na zarazu sa S. sapinea. No, novija istraživanja pokazuju da značajnu ulogu u osjetljivosti crnoga bora na zarazu imaju i ektomikorizne (ECM) gljive. Gljive su vrlo značajan čimbenik stabilnosti šumskih ekosustava, bez obzira kojoj trofičkoj grupi pripadaju. S obzirom na opću slabu istraženost makrogljiva, posebno njihove bioraznolikosti i funkcionalne važnosti pojedinih vrsta u ekosustavima, cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi bogatstvo vrsta gljiva i indeks njihove raznolikosti. Postavljena je hipoteza da kulture crnoga bora s većim bogatstvom vrsta i većim indeksom raznolikosti pokazuju manju osjetljivost prema napadu S. sapinea. Hipoteza je nadalje razdijeljena između ukupnog bogatstva vrsta i Shannon indeksa raznolikosti te bogatstva ECM vrsta i pripadajućeg Shannon indeksa.
Istraživanje se baziralo na sakupljanju nadzemnih plodišta makrogljiva (većih od 1 mm). Uzorci gljiva sakupljani su tijekom 2013. godine na devet trajnih ploha od 36. do 50. tjedna u godini. Sve plohe nalazile su se državnim šumama na području UŠP Buzet (Tablica 1). Svi uzorci pohranjeni su u Hrvatski nacionalni fungarij (CNF). Vrste su određivane standardnim metodama mikroskopiranja. Osutost krošanja svih stabala na plohama određena je prema ICP Forest metodi. Na svakoj je plohi analizirano po jedno stablo crnoga bora s prosječnom osutošću krošnje, kako bi se utvrdila prisutnost i brojnost piknida S. sapinea na iglicama. Za statističku analizu podataka korišteni su programi Statistica 10 (StatSoft, Inc., Tulsa, OK, USA) i PAST 3.06 (Paleontological Statistics, Natural History Museum, University of Oslo, Norway).
Istraživanjem je obrađeno ukupno 3377 plodišta makrogljiva. Određene su 124 vrste, od kojih je 51 bila ektomikorizna (ECM). Najviše vrsta (S) zabilježeno je na plohi Trošti (35), a najmanje na plohama Paz i Lovranska Draga (15) (Tablica 2). Najveće bogatstvo ECM vrsta (S’) zabilježeno je na plohi Lesišćina (22), dok ih je najmanje bilo na plohi Lovranska Draga (5). Najviša vrijednost Shannon indeksa (H) zabilježena je na plohi
Trstenik (3,04), a najmanja na plohi Previž (1,38) (Tablica 2). Najviši Shannon indeks ECM vrsta (H’) zabilježen je na plohi Lesišćina (2,14), a najniži na plohi Kurbino brdo (0,60). Na plohi trošti utvrđen je najveći prosječan broj piknida S. sapinea po iglici (24,46) te najviša prosječna osutost krošanja (44,17 %) (Tablica 2). Na plohama Previž i Lesišćina nije utvrđena prisutnost piknida S. sapinea na iglicama, a ploha Lesišćina imala je i najmanju prosječnu osutost krošanja (6,86 %). Koeficijent korelacije pokazuje slabu i statistički neznačajnu povezanost bogatstva vrsta s brojem piknida S. sapinea na iglici (r = 0,273) (Slika 1), dok s prosječnom osutošću krošanja nema povezanosti (r = 0,100) (Slika 2). Povezanost bogatstva ECM vrsta pokazuje jaku negativnu korelaciju s brojem piknida (r = –0,564) (Slika 3), te vrlo jaku negativnu korelaciju (r = –0,756) s osutošću krošanja (Slika 4). Shannon indeks pokazuje statistički neznačajnu i jako slabu korelaciju s prosječnim brojem piknida (r = 0,241) (Slika 5) te srednje jaku povezanost s osutošću krošanja (r = 0,425) (Slika 6). Shannon indeks ECM vrsta pokazuje jaku negativnu povezanost s brojem piknida (r = –0,511) (Slika 7) te slabu negativnu povezanost s osutošću krošanja (r = –0,325) (Slika 8).
Ovaj rad dio je kontinuiranog procesa istraživanja šteta koje pričinjava S. sapinea i nastavak je prijašnjih istraživanja predispozicije crnoga bora na zarazu ovim patogenom u Istri, prilikom kojih je utvrđen utjecaj staništa, stresa i ektomikoriznih gljiva na zarazu. S obzirom na dobivene rezultate, odbacujemo hipotezu da ukupno bogatstvo vrsta može poslužiti kao pouzdan biološki pokazatelj osjetljivosti crnoga bora na zarazu sa S. sapinea i osutosti krošanja zbog vrlo slabe ili nepostojeće veze između promatranih varijabli. Pripadajući Shannon indeks raznolikosti vrlo je slabo povezan s brojem piknida na iglici, pa je stoga također odbačen kako pouzdan indikator zaraze. Shannon indeks ECM vrsta slabo je povezan s osutošću te također ne može poslužiti kao pouzdan pokazatelj zdravstvenoga stanja istraživanih kultura crnoga bora. Nasuprot tomu, bogatstvo ECM vrsta može poslužiti kao dobar pokazatelj prisutnosti piknida i osutosti krošanja. Prema dobivenom regresijskom modelu, u slučaju kada imamo 22 ECM vrste po plohi piknide se ne razvijaju na iglicama crnoga bora, a u slučaju kada imamo 20 ECM vrsta po plohi osutost se smanjuje ispod 10%. Linearni regresijski model pokazuje da ukoliko Shannon indeks za ukupan broj vrsta prelazi 2,4, osutost krošanja raste iznad 25 %, a ukoliko on iznosi iznad 3,0, osutost se može povećati iznad 30 %. Promatrajući linearni regresijski model povezanosti Shannon indeksa ECM vrsta i piknida S. sapinea, možemo zaključiti kako povećanjem vrijednosti indeksa iznad 2,4 piknide izostaju s iglica te isti može poslužiti kako dobar pokazatelj zdravstvenog stanja istraživanih kultura crnoga bora. Na temelju dobivenih rezultata zaključujemo kako je potrebno provesti daljnja istraživanja opisanih odnosa na većem broju ploha i tijekom dužeg razdoblja. Na taj bi način bilo moguće dobiti pouzdanije podatke koji bi mogli poslužiti za razvijanje novih metoda i modela integrirane zaštite šuma u sve izraženijim ekološkim promjenama u staništima crnoga bora.

Ključne riječi: Pinus nigra; Sphaeropsis sapinea; osutost krošanja; integrirana zaštita šuma; bogatstvo vrsta; Shannon indeks; ektomikorizne gljive

    autori:
    Željko ZGRABLIĆ  
    Hrvoje MARJANOVIĆ  
    DIMINIĆ, Danko    ŠL
 
Matija LANDEKIĆ, Mario ŠPORČIĆ, Ivan MARTINIĆ, Matija BAKARIĆ, Kruno LEPOGLAVEC  UDK 630* 629 (001) 17
UTJECAJ STILOVA VODSTVA NA UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJSKU KULTURU ŠUMARSKOG PODUZEĆA      
Sažetak
Menadžerski stil vođenja i odlučivanja uz proaktivnu organizacijsku kulturu, za šumarstvo u tranzicijskim zemljama, može biti ključna karika u procesu unapređenja poslovanja šumarskog poduzeća. U teoriji i praksi postoji više stilova vođenja, od autokratskog do demokratskog, a brojna su istraživanja dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između stila rukovođenja i unapređenja poslovanja. U šumarstvu, međutim, nitko do sada nije ciljano vrednovao stil rukovođenja šumarskog poduzeća, te isti stavio u odnos s pokazateljima kulturološke komponente tvrtke i mentalnim opterećenjem zaposlenika. Kroz studiju slučaja, u radu se analizira mišljenje zaposlenika šumarske tvrtke vezano za (a) postojeći i poželjni stil rukovođenja te (b) povezanost stila rukovođenja s udjelom pojedinih kulturnih tipova i vrijednosti pokazatelja o odnosu radnog napora–nagrade (ERI pokazatelja). Opći nalazi ističu autokratski stil (74 %) kao prevladavajući način rukovođenja u šumarskom poduzeću, dok je kao poželjni način rukovođenja istaknut demokratski stil (87 %). Učestalost odgovora ispitanika pokazala je da 62 % zaposlenika nije nikad ili je rijetko dobilo priznanje i nagradu za rad, a na potpuni izostanak ulaganja u obrazovanje ljudskih resursa ukazalo je njih 56 %. Analiza povezanosti rukovodeće (upravljačke) sastavnice pokazuje da hijerarhijsku poslovnu kulturu tvrtke prati izražen autokratski stil rukovođenja koji pozitivno korelira sa ERI pokazateljem, tj. slijedi ga povećano mentalno opterećenje zaposlenika. Isticanje demokratskog stila rukovođenja u poduzeću pozitivno korelira s grupnom poslovnom kulturom, na što se veže i niža razina opterećenja tj. nezadovoljstva ispitanika unutar strukturnih jedinica. Neuravnoteženi fokus postojeće kulture, uz formalno-direktivan stil rukovođenja i izostanak sustava nagrađivanja rezultira izraženim otporom prema neophodnim promjenama i potrebnim unapređenjem upravljačke prakse šumarskog poduzeća. Smjernice za unapređenje zatečenog stanja navedene su u okviru rasprave i zaključaka rada.

Ključne riječi: šumarstvo; šumarsko poduzeće; stil rukovođenja; organizacijska kultura; unapređenje upravljačke prakse

    autori:
    Matija LANDEKIĆ  
    ŠPORČIĆ, Mario      ŠL
    MARTINIĆ, Ivan      ŠL
    BAKARIĆ, Matija    ŠL
    Kruno LEPOGLAVEC  
 
Ivan ŠIRIĆ, Ante KASAP, Ivica KOS, Tomislava MARKOTA, Draženko TOMIĆ, Milan POLJAK  UDK 630* 120 +172.8 (001) 29
SADRŽAJ TEŠKIH METALA I BIOAKUMULACIJSKI POTENCIJAL NEKIH SAMONIKLIH JESTIVIH GLJIVA      
Sažetak
Predmetnim istraživanjem utvrđivana je koncentracija Fe, Zn i Cu u deset samoniklih jestivih vrsta gljiva Parka prirode Medvednica. Sličnost između ispitivnih vrsta gljiva ustanovljena je klaster analizom na temelju koncentracije navedenih metala u plodnom tijelu gljiva. Analiza teških metala provedena je metodom XRF – rentgenske fluoroscentne spektrometrije. Najveća koncentracija Fe od 153.96 mg kg–1 utvrđena je u Tricholoma portentosum, dok je najveća koncentracija Zn od 90.60 mg kg–1 ustanovljena u vrsti Tricholoma terreum. Najveća koncentracija Cu utvrđena je u vrsti Macrolepiota procera (78.8 mg kg–1). Analizom teških metala u gljivama ustanovljene su značajne razlike (p<0.05; p<0.001) u koncentraciji Zn i Cu između saprofitskih i ektomikoriznih vrsta gljiva. Utvrđena je znatno veća koncentracija ispitivanih metala u klobuku u odnosu na stručak. Sve istraživane vrste gljiva isključene su kao mogući bioindikatori onečišćenja okoliša željezom. Klaster analiza provedena na temlju koncentracije teških metala u gljivama otkrila je veliku sličnost vrsta gljiva koje pripadaju istom rodu i djelomične sličnosti vrsta iste ekološke pripadnosti.

Ključne riječi: teški metali; jestive gljive; bioakumulacijski potencijal; ekologija

    autori:
    Ivan ŠIRIĆ  
    Ante KASAP  
    Ivica KOS  
    Tomislava MARKOTA  
    Draženko TOMIĆ  
    Milan POLJAK  
 
Osman TOPACOGLU, Hakan SEVIK, Kerim GUNEY, Canan UNAL, Erol AKKUZU, Ahmet SIVACIOGLU  UDK 630* 181.5 (001) 39
UTJECAJ FITOHORMONA NA SPOSOBNOST ZAKORJENJIVANJA REZNICA VRSTE Ficus benjamina L.      
Sažetak
Tehnike vegetativne proizvodnje od kojih se metoda reznica uvelike koristi u razmnožavanju ukrasnog bilja, imaju ključnu ulogu za očuvanje genetskih izvora biljaka. Mjesto uzimanja reznice na biljci, medij ukorjenjivanja i fitohormon ukorjenjivanja neki su od ključnih čimbenika koji utječu na uspjeh razvoja zakorjenjivanja reznica od stabljike. Primarni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi najbolje koncentracije fitohormona i idealni medij zakorjenjivanja za reznice od stabljike vrste Ficus benjamina L. Konvencionalno, najčešća metoda vegetativnog razmnožavanja je zakorjenjivanja pupova u različitim supstratima kao što su perlit, treset, pijesak do izloženosti visoko koncentriranim hormonima zakorjenjivanja (IBA, IAA, NAA, itd.). Ali ta konvencionalna tehnika zahtijeva široka područja u fazi zakorjenjivanja masovne produkcije, sprječava nadzor tijeka zakorjenjivanja i traži visoku količinu materijala koji se koriste kao hormoni i mediji zakorjenjivanja. U ovom istraživanju, ispitana je nova metoda koja bi mogla biti poželjnijom u masovnoj proizvodnji biljaka. Izvršeno je 39 različitih tretiranja i prikazani su njihovi rezultati. Pijesak i perlit korišteni su kao kruti medij zakorjenjivanja. Pupovi su se trajno čuvali u hormonima niske koncentracije nakon rezanja (tekući medij). Na taj način je ispitana njihova sposobnost zakorjenjivanja. Ispitivanja zakorjenjivanja provedena su prije nego su pupovi odnijeti u kruti medij zakorjenjivanja. Kao zaključak, dobiveni su najviši omjeri zakorjenjivanja za 10 ppm NAA (94.43%) te 100 ppm IBA (93.9%) u tekućim medijima. Najveća duljina korijena i prosječna duljina korijena bile su prilično male u tekućim medijima.

Ključne riječi: fitohormoni; autovegetativno razmnožavanje; auksini; zakorjenjivanje

    autori:
    Osman TOPACOGLU  
    Hakan SEVIK  
    Kerim GUNEY  
    Canan UNAL  
    Erol AKKUZU  
    Ahmet SIVACIOGLU  
 
Jovana PETROVIĆ, Srećko ĆURČIĆ, Nenad STAVRETOVIĆ  UDK 630* 907 + 234 (001) 45
INVAZIVNE BILJNE VRSTE I EKOLOŠKI ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA NJIHOVO ŠIRENJE NA PODRUČJU SPOMENIKA PRIRODE „OBRENOVAČKI ZABRAN“ (SREDIŠNJA SRBIJA)      
Sažetak
Osnovni cilj i zadatak provedenog istraživanja bio je utvrditi prisutnost invazivnih biljnih vrsta na području zaštićenog prirodnog dobra Spomenik prirode „Obrenovački Zabran“ (središnja Srbija). Istraživanja flore i vegetacije šume Obrenovački Zabran rađena su tijekom više vegetacijskih sezona od ožujka 2009. do studenog 2013. godine. Bogatstvo flore ogleda se kroz prisutnost 163 biljne vrste koje su zabilježene na području Obrenovačkog Zabrana. Od ukupnog broja zabilježenih biljnih vrsta, 24 taksona su označena kao invazivne vrste, što čini 14,72% ukupne flore Zabranske šume. Među njima je prisutno 6 drvenastih i 18 zeljastih biljnih vrsta. Duž čitavog nasipa u Obrenovačkom Zabranu evidentirane su vrste Asclepias syriaca i Amorpha fruticosa s velikom pokrovnošću i brojnošću. Ove dvije vrste formiraju rub šume ka rijeci Savi, tako da su potisnule gotovo sve druge biljne vrste iz kata žbunja, s tendencijom da potisnu i već sada oskudnu prizemnu vegetaciju. Svjetlost i temperatura su ekološki čimbenici koji posebno pogoduju razvoju i širenju invazivnih biljaka u Obrenovačkom Zabranu, a koji su najizraženiji u području nasipa. Zbog toga i zbog izraženog antropogenog utjecaja, tj. velike frekvencije korisnika, invazivne vrste biljaka su unešene i prisutne na području Zabrana. Od ukupnog broja zabilježenih invazivnih vrsta biljaka, najveći broj pripada porodici Asteraceae (9 vrsta), zatim porodicama Poaceae i Fabaceae (s po 2 vrste), dok su ostale porodice zastupljene sa po jednom vrstom.
Rezultati istraživanja trebaju dati osnovu za razvoj strategije za praćenje stanja i planiranje mjera za suzbijanje neželjenih biljnih vrsta radi zaštite autohtone flore. Samo pažljivo i odgovorno upravljanje prirodnim dobrom omogućit će da se broj invazivnih biljnih vrsta održi na postojećoj razini.

Ključne riječi: Rijeka Sava; Obrenovački Zabran; invazivne vrste; zaštita okoliša; zaštita prirode

    autori:
    Jovana PETROVIĆ  
    Srećko ĆURČIĆ  
    Nenad STAVRETOVIĆ  
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Gabrijel HORVAT, Jozo FRANJIĆ  UDK 630*187 53
INVAZIVNE BILJKE KALNIČKIH ŠUMA      
Sažetak
U radu se navode invazivne biljne vrste koje se javljaju u šumama Kalnika. Također se navodi i stanje njihove rasprostranjenosti u Hrvatskoj i njihov utjecaj na šume Kalnika. Ukupno je zabilježeno 14 invazivnih vrsta koje u šumama Kalnika stvaraju probleme, a to su – Acer negundo L. (negundovac), Ailanthus altissima (Mill.) Swingle (pajasen), Ambrosia artemisiifolia L. (ambrozija), Amorpha fruticosa L. (čivitnjača), Asclepias syriaca L. (cigansko perje), Conyza canadensis (L.) Cronquist (kanadska hudoljetnica), Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray (divlji krastavac), Erigeron annuus (L.) Pers. (krasolika), Impatiens glandulifera Royle (žljezdasti nedirak), Juncus tenuis Willd. (nježni sit), Phytolacca americana L. (vinobojka), Reynoutria japonica Houtt. (japanski dvornik), Robinia pseudoacacia L. (bagrem), Solidago gigantea Aiton (velika zlatnica). Najviše problema u šumama Kalnika čini bagrem, i to na svim tipovima staništa i u sastojinama svih starosnih skupina, a posebno su štete značajne u mladim sastojinama te u sastojinama u fazi obnove. Na površinama nakon čistih sječa a prije pošumljavanja, u mladim sastojinama i osunčanim čistinama starih sastojina u fazi obnove, štetu čine i gusti sklopovi krasolike, ambrozije, žljezdastoga nedirka i vinobojke. Ostale navedene vrste za sada nalazimo uz rubove šuma, cesta, vlaka, obalama vodotoka te na šumskim čistinama, gdje dolaze u manjim skupinama ili pojedinačno te za sada ne čine ozbiljne štete, ali su stalna prijetnja autohtonim vrstama, kao i bioraznovrsnosti.

Ključne riječi: šume Kalnika; autohtone vrste; invazivne vrste; bioraznovrsnost

    autori:
    HORVAT, Gabrijel    ŠL
    FRANJIĆ, Jozo      ŠL