Povezano uz propadanje šuma u Hrvatskoj i praćenje oštećenosti stabala različitih vrsta drveća, najoštećeniji su obična jela i hrast lužnjak. Na osnovi dosadašnjih spoznaja, stabla kod kojih nedostaje preko 40 % asimilacijske površine, dakle stabla čija je osutost označena s 2b, 3a i 3b više se neće oporaviti. Uz pojavu sušenja spomenutih vrsta dva su osnovna stručna problema: pravodobno iskorištenje tehničkoga drva stabala i obnova u dijelu sastojine pogođene propadanjem. Zakasnimo li s iskorištenjem, drvo gubi na vrijednosti, a zakasnimo li s obnovom, šuma se vraća u početno stanje prirodne sukcesije, što prestavlja biološki i gospodarski gubitak.
Osobit gubitak nastaje u sastojinama nizinskih lužnjakovih šuma Posavine i Podravine u kojima su uz klimatske ekscese (suše, studeni), nepovoljne biotske utjecaje (kukci i bolesti), "kisele kiše" (onečišćenje zraka, vode i tla) sve češći različiti tehnički zahvati u prostor koji mjenjaju vodne odnose u staništima nizinskih šuma (regulacije rijeka, hidroelektrane, autoceste, drenaže i dr.). U prebornim šumama sušenje jele također je velik stručni problem, koji je donekle umanjen zbog prirodne obnove opustošenih staništa bukvom, što u mnogim staništima predstavlja povratak vrste u prostor iz kojega je uklonjena.
Problem obnove hrasta lužnjaka u Hrvatskoj dobro je istražen, a stručne i znanstvene rezultate istraživanja treba obilno koristiti. "Hrvatske šume" i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su tijekom ljeta za prevoditelje doznake stabala oštećenih propadanjem terenske seminare za pojedina područja, stoje zasigurno dobar put, ali zbog kratkoće trajanja nisu se mogle dati sve informacije potrebne za tako složen stručni posao. Spomenuti posao u sebi uključuje stvaranje buduće sastojine koja bi u svojoj strukturi morala sadržati sva svojstva koja suvremena šumarska znanost postavlja. To su stabilnost, biološka raznolikost, ispunjavanje općekorisnih funkcija te proizvodnju drva visoke kakvoće. Niže navodimo literaturu koju preporučujemo prevoditeljima doznake stabala oštećenih pripadanjem i prevoditeljima obnove ošećenih sastojina. Tu se naglašava već spomenuto da se stabla čija je osutost krošanja veća od 40 % više neće oporaviti, što daje mogućnost prevoditeljima doznake i obnove lužnjakovih sastojina da uklone i ta stabla, ako je to iz različitih uzgojnih razloga potrebno.
Prpić, B., 1992: Odabiranje oštećenih stabala za sječu i obnovu sastojina opustošenih propadanjem, Šum. list 11-12, str. 515-522.
Matić , S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka-Uzgojne mjere u sastojinama narušenim sušenjem hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume", Zagreb, str. 208-212.
Matić, S.,Anić, I.,Prpić,B. i Oršanić, ML, 2001: Uzgojni postupci u jelovim šumama oštećenim propadanjem, Obična jela (Abies alba Mili.) u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti i "Hrvatske šume", Zagreb, 461-478.
Prof. dr. se. Branimir Prpić
|
