Treba li se naše društvo zvati Hrvatsko šumarsko društvo ili Šumarsko društvo Hrvatske, bila je velika dilema hrvatskih šumara te davne 1945. godine. Prije 80 godina, u kolovozu 1945. okupili su se vrli šumari, prvi puta nakon rata na 66. redovitu godišnju skupštinu u svoj društveni dom u Vukotinovićevoj 2. Povjerenik HŠD-a ing. Ivo Čeović, na temelju dozvole Otsjeka narodne sigurnosti broj 7622/45. od 26. srpnja 1945. i formalno je sazvao skupštinu društva za dan 19. kolovoza 1945. Spomenutoga dana u zakazano vrijeme, u 9 sati ujutro, sakupila su se u dvorani Hrvatskoga šumarskog društva 82 redovita člana društva, predstavnici Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Gradskog N. O. i štampe. Skupština se primila svog posla i odrađivala točke dnevnog reda, sve dok na red nije došla 4. točka dnevnog reda Promjena pravila.

Ing. Ivica Bastijančić bi zamoljen da čita član po član novih pravila i uspijeva doći do stavke prve u čl. 1. Ne znamo što je u prijedlogu točno pisalo, ali prof. Petračić istoga časa prekida čitanje i predlaže da ostane naziv društva Hrvatsko šumarsko društvo, a ne Šumarsko društvo Hrvatske (kao što je vjerojatno pisalo). Povjerenik ing. Ivo Čeović odmah daje na glasanje stavak 1. člana 1. Na sveopće zaprepaštenje od 82 prisutna člana za prihvat spornog člana, tj. za Šumarsko društvo Hrvatske glasalo je samo njih 26. I tu nastade rasprava. Ing. Z. Špoljarić u ime inicijativnog odbora obrazlaže da se išlo za tim da se iz društva ukloni svaki trag nacionalnom šovinizmu (?!).

Prof. dr. A. Petračić naglašava da je ime Hrvatsko šumarsko društvo nasljeđeno još 1917. od Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i da ne vidi razloga zašto bi ga danas trebalo mijenjati. Podržava ga i prof. dr. Đ. Nenadić.

Ing. A. Sedmak (koji je, usput rečeno stradao 12 dana kasnije „od zločinačke ruke" u Gorskom kotaru) pak staje na stranu inicijativnog odbora i pojašnjava predgovornicima da se stari naziv HŠD zasniva na pretpostavci o starim vremenima i političkim prilikama, a ta su vremena prošla. Ing. Z. Špoljarić ponovno izjavljuje da inicijativni odbor nije imao namjeru povrijediti tradiciju, već je nastojao da se ukloni svaka sumnja u nacionalni šovinizam i da se omogući sakupljanje svih šumara Hrvata i Srba u tome društvu. Priskače i ing. B. Čop koji drži da je inicijativa posve u skladu s novim političkim duhom koji danas vlada u Federativnoj Demokratskoj Jugoslaviji.
Kad prof. dr. A. Petračić napomene da je diskusija po tom pitanju izlišna, jer se skupština svojim glasanjem već izjasnila, izvjesni I. Kelez predlaže da se skupština, ni manje ni više, odmah raspusti. Toliko o glasanju i demokraciji.

I tko zna kako bi situacija završila, da pomirljivi ing. Čeović, predsjedavajući, nije predložio ponovno glasanje, ovaj puta tajno, što je skupština i prihvatila. Na kraju balade, a po obavljenom glasanju, ing. A. Premužić u ime skrutatora izjavljuje da je za naziv Šumarsko društvo Hrvatske glasalo njih 35, a za naziv Hrvatsko šumarsko društvo glasalo je njih 47. Ovim je glasanjem skupština prihvatila prijedlog prof. dr. A. Petračića da naziv društva ostane Hrvatsko šumarsko društvo.

Eto tako se prije 80 godina vodila „teška borba” samo za ime Hrvatsko šumarsko društvo.

 

 

Ovaj tekst je prepričan dio zapisnika 66. redovite godišnje skupštine Hrvatskoga šumarskog društva iz Šumarskog lista 1-12/1945 s.75. Već u sljedećem broju Šumarskog lista, ime kojeg je nepromijenjeno još od 1877., nalazimo i zapis o održavanju izvanredne skupštine Hrvatskog šumarskog društva, koja je održana dana 23. ožujka 1946. god. u prostorijama društva Vukotinovićeva ulica br. 2. Na ovoj skupštini, nakon što je pročitan nacrt pravila i s manjim izmjenama jednoglasno prihvaćen, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva prof. dr. Nenadić pita prisutne, da li prihvaćaju prijedlog da Hrvatsko šumarsko društvo uđe u sklop Društava inženjera i tehničara NR Hrvatske, te da kao Šumarska sekcija ovog novo-osnovanog društva nastavi svoj stručni rad. Prisutni izjavljuju da prihvaćaju prijedlog.

Tako je u novoj Jugoslaviji teško izboreno ime Hrvatsko šumarsko društvo uspjelo opstati cijelih 240 dana. No, 45 godina kasnije nestade i Jugoslavije a na 96. Skupštini Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, na redovnom zasjedanju 20. lipnja 1991. godine, donesena je u Zagrebu odluka da se dosadašnji naziv organizacije mijenja u novi koji glasi: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO.

 

Hrvatsko šumarsko društvo je djelovalo u barem pet država i nekoliko društvenih sustava, pa nije čudno da je tijekom svoga postojanja promijenilo i silne nazive, no uvijek i usprkos svemu ostalo je šumarsko:

•  Odsek za šumarstvo Družtva gospodarskoga za Hervatsku i Slavoniu, od 1846. do 1851.

•  Družtvo šumarsko za Hrvatsku i Slavoniu, od 1851. do 1876.

•  Hrvatsko - slavonsko šumarsko društvo, od 1876. do 1919.

•  Hrvatsko šumarsko društvo, od 1919. do 1921.

•  Jugoslavensko šumarsko udruženje, od 1922. do 1939.

•  Hrvatsko šumarsko društvo, od 1939. do 1946.

•  Šumarska sekcija Društva inženjera i tehničara Hrvatske, od 1946. do 1948.

•  Sekcija šumarstva i drvne industrije Društva inženjera i tehničara Hrvatske, od 1949. do 1950.

•  Šumarsko društvo NR Hrvatske, od 1950. do 1960.

•  Savez šumarskih društava NR Hrvatske, od 1961. do 1964.

•  Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, od 1964. do 1990.

•  Hrvatsko šumarsko društvo, od 1991. nadalje

 

Šumarski list, časopis Hrvatskog šumarskog društva, tijekom gotovo stoljeća i pol neprekidnog izlaženja, u svim povijesnim i političkim razdobljima kroz koje je prolazila Hrvatska, ostao je neizbrisiva kronika hrvatskoga šumarstva i jedan od najstarijih znanstveno-stručnih i staleških šumarskih časopisa. Međutim, 69. godište iz 1945. godine nešto je posebno i treba o njemu potrošiti par riječi.

Svezak prije ovoga izašao je vjerojatno početkom 1945. pod nazivom Hrvatski šumarski list, kao izdavač je potpisano Hrvatsko šumarsko družtvo a uredio ga je prof. Josip Balen. Naravno, i simbol na naslovnici bio je malo drugačiji nego ovaj na slici desno. Nosio je oznaku 7-12/1944. Naravno, vremena su teška, ali šumari uspijevaju i u tim uvjetima izdati svoj časopis, pa makar kao šestobroj.

Slijedeća 1945. godina očito je bila još i problematičnija, ali eto ti našeg Šumarskog lista pod petokrakom zvijezdom, uređena po neprikosnovenom prof. Milanu Aniću i pod oznakom 1-12/1945. Da, izašao je kao dvanaestobroj ali je izašao.

Iz ovog broja izvukli smo gornju „dramatičnu” bitku oko promijene naziva društva na 66.

redovitoj godišnjoj skupštini, ali vrijedi spomenuti i ostali sadržaj:

–  Na pragu novoga doba. uvodnik

–  Šuma u vjekovnoj borbi naših naroda za slobodu. Dr. M. Anić

–  Pogledi na šumsku vegetaciju Istre i susjednih zemalja. Dr. M. Anić

–  Paralela iz života i rada hrvatskog šumara J. Kozarca i ruskog šumara G. T. Morozova. Dr. A. Petračić

–  Раzвој шумарскe политике у Совјетској Руcији. Др. A. Угреновић

–  Prilozi pitanju šumarskog studija. Dr. N. Neidhardt

–  Bagremovi kolosjeci. Dr. A. Petračić

–  Sušenje drva. Ing. R. Fantoni

–  Kemijski način sušenja drvene građe. Dr. J. Hribar

–  Pojava zlatokraja i gubara u okolici Zagreba. Dr. M. Anić

–  O 22-godišnjici opstanka Šumskog vrta Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Dr. M. Anić

–  Šumarska nastava u Savezu sovjetskih socijalističkih republika.

Ne možemo neprokomentirati čak tri teme iz SSSR-a (jedna čak i na ćirilici, ipak je to 1945.) ali svakako i sasvim uredne znanstvene i stručne teme koje objavljuju profesori Šumarskog fakulteta, a ponajviše urednik dr. Milan Anić. Zgodno je primijetiti da su sažeci članaka dani na jednom od nekoliko jezika engleskom, francuskom i ponajviše na ruskom.

Naravno, tu su zapisnici skupštine i sjednice Upravnog odbora koja joj je slijedila, objavljena su i nova Pravila Hrvatskog šumarskog društva, a također i vijesti iz društva. Nažalost i jedan nekrolog ing. Ante Sedmak, načelnik u Ministarstvu šumarstva, aktivni sudionik rasprave na skupštini oko promijene imena, samo desetak dana iza skupštine „ubijen od zločinačke ruke” u Gorskom kotaru. Tako imamo u istom broju i njegovu diskusiju (za Šumarsko društvo Hrvatske), potom u zapisniku zabilježene počasti na sjednici upravnog odbora, a potom i njegov nekrolog.

 

NOVI DOKTORI ZNANOSTI

 

Dr. sc. Antonio Vidaković

Igor Poljak1

1 Izv. prof. dr. sc. Igor Poljak, Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Zagreb

Dr. sc. Antonio Vidaković, mag. ing. silv., obranio je 14. ožujka 2025. godine doktorski rad pod naslovom: „Morfološka i genetička raznolikost populacija i kemijski sastav plodova europske divlje kruške (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) i krušvine (P. spinosa Forssk.) u Hrvatskoj”.

Javna obrana doktorskog rada održana je na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica povjerenstva; prof. dr. sc. Zlatko Šatović, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, član povjerenstva; prof. dr. sc. Zlatko Liber, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, član povjerenstva.

Disertacija je izrađena u Zavodu za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Igora Poljaka. Rad je izrađen u sklopu Sveučilišnog poslijediplomskog doktorskog studija Šumarstvo i drvna tehnologija, uz financijsku potporu Sve-

učilišta u Zagrebu i u okviru znanstveno-istraživačkog projekta KK.01.2.2.03.0017 CEKOM 3LJ.

Disertacija je napisana na engleskom jeziku prema skandinavskom modelu te se sastoji od šest znanstvenih radova. Ukupnog je opsega 213 stranica, uključuje sedam priloga i sadrži 305 bibliografskih navoda. Rad je strukturiran u sedam poglavlja: Uvod, Pregled literature, Rasprava, Zaključci, Reference, Autorova biografija i Prilozi. Uz navedena poglavlja, disertaciji su priložene informacije o mentoru, zahvale, sažetak na engleskom jeziku, prošireni sažetak na hrvatskom jeziku, sadržaj te popis publikacija koje čine sastavni dio rada.

Životopis

Antonio Vidaković rođen je 16. ožujka 1995. godine u Fürstenfeldbrucku, Njemačka. Osnovno obrazovanje i opću gimnaziju završio je u Bjelovaru. Godine 2013. upisao je preddiplomski studij Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Preddiplomski studij završio je obranom završnoga rada pod naslovom „Drvoredi Bjelovara“, nakon čega je nastavio diplomski studij istoga smjera.
Diplomski studij završio je 2019. godine obranom diplomskoga rada pod naslovom „Kartiranje šumske vegetacije primjenom različitih metoda na primjeru Nacionalnog parka Risnjak“. Tijekom diplomskog studija proveo je šest mjeseci na Erasmus studentskoj razmjeni na Sveučilištu za prirodne resurse i primijenjene znanosti (BOKU) u Beču, Austrija.

Dana 3. lipnja 2019. godine zaposlio se kao asistent u Zavodu za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, gdje izvodi vježbe iz kolegija Dendrologija za drugu godinu preddiplomskih studija Šumarstvo te Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša, kao i iz kolegija Osnove dendrologije za prvu godinu preddiplomskog studija Drvna tehnologija.

U akademskoj godini 2019./2020. upisao je poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo i drvna tehnologija na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, koji je završio 2025. godine. Suautor je 23 znanstvena i stručna rada te je sudjelovao na četiri nacionalna i četiri međunarodna znanstvena skupa.

Antonio Vidaković je član Dendrološke sekcije Hrvatskog botaničkog društva.

Prošireni sažetak doktorskog rada

Divlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) i krušvina (P. spinosa Forssk.) dvije su najčešće vrste divljih krušaka u Europi. Radi se o listopadnim, često trnovitim, heliofilnim, entomofilnim i zoohornim vrstama. Divlja kruška prirodno je rasprostranjena u južnoj, srednjoj i zapadnoj Europi, gdje raste pojedinačno ili u manjim skupinama uz rubove šuma i na zapuštenim poljoprivrednim površinama. Najčešće je element mješovitih hrastovo-grabovih, termofilnih hrastovih i nizinskih poplavnih šuma. S druge strane, krušvina raste u južnoj Europi, Maloj Aziji i na Bliskom istoku. Kserofitna je vrsta, koja obično raste na ekstremnim, suhim, toplim i degradiranim staništima. Za razliku od divlje kruške koju karakteriziraju okruglasti do jajasti listovi, krušvina ima uske i duguljaste listove koji podsjećaju na one u badema. Plodovi divlje kruške i krušvine su sličnih dimenzija, a najbolje se razlikuju po dužini stapke. Stapke plodova divlje kruške značajno su duže u odnosu na veličinu ploda, dok su u krušvine stapke i plodovi podjednako dugački. Obje vrste su od velikog značaja za bioraznolikost, budući da se mnogi sisavci i ptice hrane njihovim plodovima, a privlače i velik broj oprašivača. Unatoč tomu, kao i njihovom velikom potencijalu u šumarstvu te u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, ove su vrste do danas rijetko bile predmet znanstvenih istraživanja.

Divlja kruška i krušvina važni su sastavni dijelovi vaskularne flore u Hrvatskoj, gdje zauzimaju širok spektar ekoloških ništa. Divlja kruška je vrsta koju većinom nalazimo u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok je rijetka u submediteranskom području. S druge strane, krušvina raste u submediteranskoj i eumediteranskoj zoni duž jadranske obale. S obzirom na značaj ovih vrsta u pogledu biološke raznolikosti te njihove višestruke koristi, u ovoj disertaciji istražena je njihova genetička i fenotipska (morfološka i kemijska) raznolikost na području Hrvatske. Specifični ciljevi istraživanja bili su:

(1) utvrditi genetičku i morfološku varijabilnost populacija divlje kruške i krušvine u Hrvatskoj; (2) utvrditi protok gena između prirodnih i kultiviranih populacija;

(3) utvrditi prisutnost križanaca divlje kruške i krušvine te krušvine i običnog gloga; (4) testirati zavisnost genetičke i morfološke varijabilnosti u odnosu na ekološku i geografsku varijabilnost; i (5) utvrditi kemijski sastav plodova istraživanih vrsta i testirati njegovu zavisnost u odnosu na genetičku, morfološku i ekološku varijabilnost populacija.

Varijabilnost populacija na osnovi morfologije listova istražena je na biljnom materijalu sakupljenom iz 19 populacija divlje kruške i 17 populacija krušvine, pri čemu su u svakoj populaciji uzorci listova sakupljeni s deset stabala/grmova. U obje vrste utvrđena je velika varijabilnost morfoloških značajki listova, na unutar i međupopulacijskoj razini. Veći udio ukupne varijabilnosti odnosio se na unutarpopulacijsku, a manji na međupopulacijsku varijabilnost. Morfološke značajke lista koje su se odnosile na njegovu veličinu bile su varijabilnije od značajki povezanih s oblikom lista. Osim toga, pokazalo se da je morfologija listova divlje kruške i krušvine pod značajnim utjecajem okolišnih i geografskih čimbenika. Naime, uzorci izolacije uslijed okolišne udaljenosti i izolacije uslijed geografske udaljenosti pokazali su se statistički značajnima u oba slučaja, što znači da su geografski bliže populacije, kao i one koje rastu u sličnijim ekološkim uvjetima bile i morfološki sličnije. Populacije divlje kruške grupirale su se u dvije skupine, od kojih je prva većim dijelom uključivala jedinke submediteranskih populacija, a druga kontinentalnih. Općenito gledano, populacije submediteranske regije karakterizirali su listovi manjih dimenzija u odnosu na one iz kontinentalne regije. S druge strane, jedinke populacija krušvine grupirale su se u tri skupine, od kojih je prva uključivala stabla iz najsjevernijih i najjužnijih populacija, koje su karakterizirale visoke količine padalina. Navedene populacije u prosjeku su imale veće listove u odnosu na listove druge dvije skupine. Druge dvije skupine značajno su se preklapale, bez jasnog geografskog ili ekološkog uzorka. Osim stabala s tipičnim listovima, za ovu vrstu na području Istre i Dalmacije zabilježene su i jedinke su urezanim lišćem koje potencijalno mogu biti posljedica križanja krušvine s jednoplodničkim glogom (Crataegus monogyna Jacq.). Takav je križanac od ranije poznat u literaturi i nosi naziv ×Pyrocrataegus, no nedovoljno je istražen. Međutim, prisustvo heteroblastije u krušvine otežava interpretaciju ovih rezultata. Kako bi se došlo do konačnog zaključka, potrebna su daljnja istraživanja korištenjem markera DNA posebno dizajniranih za uporabu u oba roda.

Morfološka varijabilnost plodova, kao i njihov kemijski sastav (maseni udjeli vode, proteina, masti, pepela i šećera), istraženi su na temelju materijala sakupljenog sa 47 stabala iz devet populacija divlje kruške te 84 stabla/grma iz 10 populacija krušvine. Sve kemijske analize provedene su u skladu s AOAC (Association of Official Analytical Collaboration) protokolima i u duplikatima. U obje vrste utvrđena je značajna varijabilnost morfoloških i kemijskih značajki plodova, posebice na unutarpopulacijskoj razini. Prosječan plod divlje kruške bio je 2,3 cm dug i 2,7 cm širok, sa stapkom od 2,7 cm. Prosječna duljina i širina sjemenki bile su 6,3 i 4,2 mm. Svježi plodovi divlje kruške sadržavali su 70,7 % vode, 4,7 % fruktoze, 2,1 % glukoze, 0,91 % proteina, 0,65 % pepela i 0,25 % masti. S druge strane, plodovi krušvine u prosjeku su bili 2,1 cm dugi i 2,5 cm široki, sa stapkama od 2,0 cm. Sjemenke su u prosjeku bile 6,2 mm duge i 4,4 mm široke. Plodovi su sadržavali 68,9 % vode, 4,0 % glukoze, 3,0 % fruktoze, 1,0 % proteina, 0,74 % pepela i 0,12 % masti. Korelacijska analiza pokazala je da su plodovi obje vrste pod značajnim utjecajem geografskih i okolišnih čimbenika. Naime, plodovi populacija divlje kruške s viših nadmorskih visina bili su u prosjeku manji i sadržavali su više fruktoze, u odnosu na plodove populacija s nižih nadmorskih visina. S druge strane, sjevernije populacije krušvine imale su kraće stapke, tanje sjemenke i niži sadržaj glukoze u odnosu na južnije populacije.

Genetička raznolikost populacija, stupanj hibridizacije između divlje kruške i krušvine te protok gena između kultiviranih i divljih krušaka istražen je na materijalu iz 21 populacije divlje kruške, 22 populacije krušvine te 24 kultivara pitome kruške. Za utvrđivanje genetičke raznolikosti korišteno je devet mikrosatelitnih biljega. Rezultati su pokazali visoku i relativno ujednačenu genetičku raznolikost populacija divlje kruške na području Hrvatske, kao i da su prirodne populacije divlje kruške u Hrvatskoj genetički raznolikije od onih u središnjoj Europi. S druge strane, genetička raznolikost populacija krušvine bila je nešto niža u odnosu na populacije divlje kruške. Vrijednosti genetičke diferencijacije izračunate između svih parova populacija upućivale su na veću međusobnu diferenciranost populacija divlje kruške u odnosu na one u krušvine. Nadalje, analizom molekularne varijance potvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih vrsta, između populacija unutar svake vrste kao i unutar populacija. Analiza strukturiranosti populacija pokazala je da se sve istraživane jedinke uključene u ovo istraživanje mogu optimalno podijeliti u dva klastera; prvi koji je sadržavao jedinke divlje i pitome kruške, te drugi koji je sadržavao jedinke krušvine. Ukupno je u istraživanju identificirano 45 križanaca između divlje i pitome kruške, većina od kojih je pronađena u Istri i Slavoniji. Nadalje, u područjima gdje se ekološke niše divlje kruške i krušvine preklapaju, utvrđeno je 14 njihovih križanaca. Zabilježeno je i 10 križanaca između krušvine i pitome kruške. Rezultati Mantel testa pokazali su statistički značajnu korelaciju između genetičkih i geografskih udaljenosti u obje vrste, što znači da su geografski bliže populacije i genetički sličnije. S druge strane, nije utvrđena značajna korelacija između genetičkih i ekoloških udaljenosti.

U konačnici, dobiveni rezultati ove disertacije mogu poslužiti kao osnova za osnivanje konzervacijskih jedinica za očuvanje genetičke raznolikosti ovih dviju plemenitih šumskih voćkarica. S obzirom na to da su  divlja kruška i krušvina vrste s malim brojem jedinki po populaciji te njihovom malom gustoćom, preporuka je osnivanje in situ konzervacijskih jedinica za njihovo očuvanje. Nadalje, populacije s najvećom genetičkom raznolikošću te one u kojima nije došlo do introgresije genoma pitome kruške u prirodne populacije mogu poslužiti kao temelj za osnivanje tih jedinica. Općenito gledano, važno je očuvati genske resurse divljih vrsta krušaka u Hrvatskoj kako bi se osigurala njihova održivost i potencijalna uporaba u budućim oplemenjivačkim programima. Očuvanje ovih genskih resursa ključno je za dugoročnu održivost i prilagodbu ovih vrsta na promjenjive ekološke uvjete.

Popis publikacija koje su sastavni dio disertacije

•  Vidaković A., Z. Liber, Z. Šatović, M. Idžojtić, I. Volenec, I. Zegnal, V. Pintar, M. Radunić, I. Poljak, 2021: Phenotypic diversity of almond-leaved pear (Pyrus spinosa Forssk.) along eastern Adriatic coast. Forests 12: 1630. https://doi.org/10.3390/ f12121630

•  Vidaković A., Z. Šatović, K. Tumpa, M. Idžojtić, Z. Liber, V. Pintar, M. Radunić, T.N. Runjić, M. Runjić, J. Rošin, D. Gaunt, I. Poljak, 2022: Phenotypic variation in European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) populations in the north-western part of the Balkan Peninsula. Plants 11: 335. https://doi.org/10.3390/ plants11030335

•  Vidaković A., I. Poljak, 2024: Fruit morphological variability and chemical composition in European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) natural populations. Genetic Resources and Crop Evolution 71: 4315–4330. https://doi.org/10.1007/ s10722-024-01912-9

•  Vidaković A., M. Radunić, I. Poljak, 2024: Variation in chemical composition and fruit morphometric traits of almond-leaved pear (Pyrus spinosa Forssk.) natural populations. Genetic Resources and Crop Evolution 72: 1495–1510. https://doi.org/10.1007/s10722-024-02059-3

•  Vidaković A., Z. Šatović, Z. Liber, M. Radunić, M. Skendrović Babojelić, I. Poljak, 2024. Genetic diversity of Pyrus pyraster (L.) Burgsd. and P. spinosa Forssk.: evidence of introgression from cultivated into wild pear populations. Trees 38: 1297. https:// doi.org/10.1007/s00468-024-02553-2

•  Vidaković A., Z. Šatović, Z. Liber, M. Jurica, I. Poljak, 2025: Leaf morphological variability of Pyrus spinosa and Crataegus monogyna and their potential hybridization. Acta Botanica Croatica 82 (2). https://doi.org/10.37427/botcro-2025-01

 

Objavljeni radovi predstavljaju vrijedan doprinos području istraživanja i rezultat su kontinuiranog rada, suradnje i znanstvene usmjerenosti. Uz iskrene čestitke na dosadašnjim postignućima, mladom kolegi želim puno uspjeha i nadahnuća u daljnjem znanstvenom razvoju!

 

KNJIGE I ČASOPISI

 

NOVI SVEUČILIŠNI PRIRUČNIK

Matija Landekić, Marin Bačić, Josipa Nakić: Kultura sigurnosti u šumarstvu

Ivan Martinić1

1 Prof. dr. sc. Ivan Martinić, Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije

 

Autori: Matija Landekić, Marin Bačić, Josipa Nakić

Izdavač: Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Recenzenti: prof. dr. sc. Ivan Martinić, prof. dr. sc. Janez Krč, prof. dr. sc. Velid Halilović

165 stranica, 75 slika; ISBN 978-953-292-089-5

Sve ključno za razumijevanje sigurnog šumskog rada ovdje je, na jednom mjestu!

Zaista se rijetko u hrvatskom šumarskom znanstvenom i strukovno-praktičnom prostoru nailazi na objave udžbeničke ili priručničke građe iz područja sigurnosti pri šumskom radu. Posebice nema takvih objava na sveučilišnoj razini. U takvom nedostatku, ovomjesečna objava sveučilišnog priručnika „Kultura sigurnosti u šumarstvu Postupci dobre prakse kod sječe i izrade drva” autora Matije Landekića, Marina Bačića i Josipe Nakić, više je nego dobrodošla.

Kako to navode autori u predgovoru, priručnik je jedan od praktičnih izvora za razumijevanje povezanosti pokazatelja razine sigurnosti u šumarstvu i ukupnosti rizika pri šumskom radu. Dalje navode kako postoje brojni mehanizmi koje je moguće praktično primijeniti kako bi se uspostavila kultura sigurnosti koja smanjuje rizike za sigurnost i zdravlje šumskih radnika. Dobra sigurnosna kultura prepoznaje da će se radna nezgoda vjerojatno dogoditi, pri čemu je glavni izazov za sve uključene kako izbjeći i/ili smanjiti posljedice.

 

U uvodnom poglavlju priručnika objašnjava se suodnos između šumarstva kao gospodarske djelatnosti i složenih rizika pri šumskim radovima. Uz naglašen radni rizik, u uvodu se pojašnjava teorijska osnova kulture sigurnosti. Pritom se iznose dosezi domaćih i međunarodnih relevantnih teorijskih znanja te različita područja modernih tehnologija koje zahtijevaju praktična rješenja u mnogim sigurnosnim područjima igledištima. Značaj kulture sigurnosti u operativnom šumarstvu veže se uz naglašavanje važnosti razvoja samosvijesti radnika da su oni „sami sebi najveća vrijednost”.

U II. poglavlju „Ključni aspekti” obrazlaže se pristup uključivanja kulture sigurnosti u šumarstvo. Strukturirano se iznose metodološke upute za analizu postojećeg stanja, a potom i načini uvođenja trenutno najboljih rješenja u dnevni šumski rad. Korisnike djela upućuje se u konkretne mjere i postupke za osobno praktično angažiranje u različitim sigurnosnim izazovima i okolnostima, npr. pri izboru radnih metoda i sredstava/ opreme, ili primjeni tehnika za povećanje interesantnosti i smanjenje monotonije pri radu. Poseban naglasak stavlja se na važnost hidracije organizma i ispravne prehrane šumskih radnika. Novina je prijedlog autora o primjeni „ergozagrijavanja” šumskih radnika, što podrazumijeva dnevnu rutinu razgibavanja i vježbanja prije posla radi podizanja indeksa radne sposobnosti. Unutar ovoga poglavlja obrađeni su i aspekti vezani uz važnost aktivnog i ispravnog korištenja osobne zaštitne opreme.

U III. poglavlju „Načela i postupanja” autori redovito koristeći grafičke prikaze iznose pregled nepravilnih i pravilnih posturalno-kretnih navika sjekača za odabrane elemente radne tehnike s ciljem smanjenja pojavnosti mišićno-koštanih problema. U cilju unapređenja radne sigurnosti pri sječi i izradi drva istaknuto je osam radnih postupanja, pri čemu se opisom i ilustracijama prikazuju slučajevi koji najčešće rezultiraju ozljedama te se navode pripadajuće mjera prevencije i postupanja kojima se rizik može umanjiti ili izbjeći. Radi podizanja svijesti profesionalnih šumskih radnika o vrstama, simptomima i mogućim zdravstvenim posljedicama od bioloških štetnosti, u priručniku nalazimo pregled mjera prevencije i sigurnosne procedure postupanja. U istom poglavlju posebno se pojašnjava važnost postupanja pri ozljedama te značaj izrade i poznavanja protokola postupanja u hitnim situacijama. U završnom dijelu poglavlja obrađuje se problematika sigurnosnih načela i mjera koje je neophodno uključiti u izradu akcijskog plana izvođenja šumskih radova pri sanaciji prirodnih nepogoda uzrokovanih vjetrom, snijegom, ledom ili poplavom.

Motorna pila kao osnovno sredstvo rada pri šumskom radu, predmet je bavljenja u IV. poglavlju „Ergonomija i inovacije”, pri čemu se detaljno obrazlažu ključni aspekti ergonomske i sigurnosne pogodnosti. Poseban naglasak se stavlja na dizajn motorne pile (pozicioniranje ručki, masu, kontrole i dr.) te na štetnost za zdravlje radnika kakve su pri uporabi motorne pile vibracije, buka i ispušni plinovi. Nadalje se, u istom poglavlju, iznose smjernice dobre prakse koje se odnose na upute o periodičnosti održavanja motorne pile. Poglavlje se proširuje pregledom trendova razvoja u području humanizacije rada s usmjeravanjem na teme koje su izravno povezane s kulturom sigurnosti u operativnom šumskom radu. Upućuje se na četiri smjera razvoja ergonomskih inovacija za postizanje veće razine sigurnost pri šumskom radu: inovacije vezane za sredstva rada i pomoćni alat,

(b) inovacije vezane za osobnu zaštitnu opremu, (c) inovativna rješenja za višu opću razinu sigurnosti i (d) tehnološko-inovativna rješenja tzv. industrije 4.0 u korist zaštite zdravlja radnika.

Završno V. poglavlje sadrži popis citirane literature, kazalo pojmova, pregled važnih datuma vezanih uz kulturu sigurnosti te kratki životopisi autora.

Posebnost priručnika su operativno primjenjivi brojni primjeri i ilustracije, te unutar svakog poglavlja zasebno istaknuti tekstovi „Jeste li znali?” i „Dobro je znati!” čime se dodatno pojačava pamtljivost tema koje se obrađuju.

Značajan broj obrađenih tema proizašao iz otvorenih pitanja tekuće prakse šumskoga rada, što upućuje na posebnu potrebu prakse za priručnikom ovakve vrste, ponajprije u definiranju pristupa rješavanju problema i/ili unapređenja postojećeg stanja.

 

Aktualne strukovne spoznaje uključene u priručnik preuzete su iz građe koja čini stručne osnove postojeće razine organiziranosti funkcije sigurnosti pri šumskom radu u Hrvatskoj i u svijetu, gdje su važno gradivo u osposobljavanju šumskih radnika i usavršavanja inženjera šumarstva.

Odabirom tema i strukturom, priručnik je jednako namijenjen studentima, centrima za strukovno osposobljavanje, ali i stručnjacima u šumarskoj znanosti i praksi u različitim vidovima i razinama njihovog djelovanja. Značajni je doprinos građi za osposobljavanje i stručno usavršavanje inženjera u području šumarstva i sigurnosti. Također može biti dragocjeno gradivo instruktorima rada gdje se poštuje siguran način rada, posebno za poslove gdje se koristi motorna pila.

Nadamo se da će se ovim priručnikom dodatno potaknuti potreba žurne aktualizacije (čitaj: modernizacije) sektorske propisnosti u području sigurnosti pri šumskom radu, ponajprije današnjim vremenima u mnogočemu neodrživog Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, koji datira iz (pre)daleke 1986. godine!

Priručnik kojeg zbog njegove izrazito visoke kvalitete, ali i nesumnjive potrebe za takvim praktičnim pomagalom u svakodnevnoj šumarskoj proizvodnji najizravnije preporučam, biti će dostupan za nabavu krajem 2025. godine putem narudžbenice koja će biti objavljena na mrežnoj stranici FŠDT-a.

Uspješno služenje Priručnikom !

 

Hrvatski predstavnici na 8. šumarijadi na Vlašiću 2023. godine.

Natjecanje šumarskih radnika na 8. šumarijadi na Vlašiću 2023. godine.

 

Posjet zaštićenom pejzažu Bijambare 2025. godine.

 

Treći ljetno-sportski susret šumara Alpe-Adria na Rabu

Oliver Vlainić1

1 Oliver Vlainić, dipl. ing. šum., Hrvatsko šumarsko društvo

Treće ljetno natjecanje šumara regije Alpe-Adria ovaj je put održano u jesenskom terminu (zbog cjenovno povoljnijih posezonskih uvjeta) od 3. do 5. listopada 2025. na otoku Rabu. Ukupno to je dosada 29. izdanje susreta Alpe-Adria što znači da 2026. godine slijedi jubilarno 30. natjecanje i druženje. Organizator susreta bio je delnički ogranak HŠD-a. Na ovogodišnje okupljanje odazvalo se osamdesetak sudionika iz dviju talijanskih regija Južnog Tirola i Furlanije-Julijske krajine te Slovenije i Hrvatske. Prvoga dana poslijepodne po sunčanom, ali vjetrovitom vremenu, održano je trkačko natjecanje. U ženskoj konkurenciji u utrci na 2,5 km prva dva mjesta pripala su natjecateljicama iz Furlanije-Julijske krajine dok je treće mjesto osvojila predstavnica Južnog Tirola. Muškarci su bili podijeljeni u dvije starosne kategorije. U kategoriji mlađih muškaraca do 55 godina u utrci na 5 km prvo i treće mjesto osvojili su trkači Furlanije-Julijske krajine, a između njih na drugom mjestu bio je slovenski predstavnik. Među starijim muškarcima preko 55 godina u utrci na 2,5 km prva dva mjesta pripala su trkačima Furlanije-Julijske krajine, a treće mjesto je osvojio hrvatski predstavnik Goran Bukovac. U večernjim satima pod reflektorima boćališta Društva sportske rekreacije Kampor boćalo je ukupno 14 ekipa. Usprkos hladnijem vremenu uz glazbu i dovoljnu količinu pića za zagrijavanje vladala je dobra atmosfera. Do polufinala probile su se četiri hrvatske ekipe koje su u međusobnom razigravanju okončale natjecanje tek iza ponoći. Prvo mjesto osvojila je ekipa Hrvatske 1 u sastavu Darija Damić Piskač, Marko Piskač i Josip Afrić. Drugo mjesto pripalo je ekipi Hrvatske 3 koju su činili Kristina Herljević, Ana Frlan i Eugen Brozović. Treće mjesto zaslužila je ekipa Hrvatske 4 u sastavu Darijo Cenčić, Neven Vukonić i Tijana Grgurić. Bez medalje na četvrtom mjestu ostala je ekipa Hrvatske 2, a u njoj su nastupili Iva Kauzlarić, Melita Malnar i David Crnić.

 

Trčanje.

 

Zimski uvjeti na boćanju pod reflektorima.                                           

 

Potezanje konopa.

 

Drugoga dana po toplijem vremenu na području Nastavno-pokusnoga šumskog objekta Rab prvo je održano natjecanje u timskom triatlonu gdje su tri muško-ženska natjecatelja morali u moru preplivati 200 m, pretrčati 1 km i odvoziti biciklom 5 km. Sudjelovalo je 12 ekipa. Usprkos velikoj prednosti ekipe Hrvatske 1 nakon plivanja i trčanja zahvaljujući bržoj biciklističkoj etapi prva dva mjesta pripala su ekipama Slovenije 1 i Slovenije 2, dok je treće mjesto osvojila ekipa Furlanije-Julijske krajine 1. Ekipa Hrvatske 2 zauzela je šesto, ekipa Hrvatska 1 sedmo i ekipa Hrvatska 3 jedanaesto mjesto. Nastavak natjecanja donio je za publiku najuzbudljivije dinamično nadmetanje četiri ekipe u povlačenju konopa koje je bilo popraćeno bučnim navijanjem. Zahvaljujući snazi u toj disciplini dominirala je ekipa Hrvatske te u sastavu: Josip Afrić, David Crnić, Dario Cenčić, Marko Piskač, Snježana Križ i Melita Malnar uvjerljivo savladala sve ostale ekipe. Ekipi Južnog Tirola, pojačanoj s hrvatskim predstavnicima Kristinom Herljević i Nenadom Aleksićem, pripalo je drugo mjesto, ekipi Slovenije treće, a ekipi Furlanije-Julijske krajine četvrto mjesto. Nakon odličnog gulaša od muflona dopunjenog s tjesteninom završna disciplina bila je odbojka na pijesku. Između 11 ekipa prvo mjesto pripalo je ekipi Slovenije 2, drugo mjesto ekipi Slovenije 1 te treće mjesto ekipi Hrvatske 1 (Darija Damić Piskač i Marko Piskač). Budući da su ljetni susreti Alpe-Adria u Hrvatskoj nadomjestak za zimske susrete, veća težina u bodovanju dodjeljena je trčanju kao zamjeni skijaškom trčanju i timskom triatlonu kao zamjeni skijaškoj štafeti (skijaško trčanje i veleslalom). Zahvaljujući tome i velikom broju osvojenih bodova u trčanju ukupni pobjednik bila je ekipa Furlanije-Julijske krajine. Na drugo mjesto, zahvaljujući dobrim rezultatima u trčanju, triatlonu i odbojci, plasirala se ekipa Slovenije. Domaća ekipa Hrvatske zauzela je treće mjesto usprkos pobjedi u potezanju konopa i prva četiri mjesta u boćanju. Posljednje četvrto mjesto pripalo je ekipi Južnog Tirola koja je bila i najmalobrojnija među svim sudionicima.

Priznanja za prva tri mjesta u svim disciplinama te ukupno za ekipe podijeljena su drugu večer u rapskom hotelu International. Ekipe su po dobrom običaju međusobno podijelile i darove. Sudionici susreta nakon toga imali su priliku zabaviti se na turističkoj manifestaciji Kanata koja se svake godine održava u Rabu na kraju turističke sezone.

 

Triatlon plivanje u moru.

 

Posljednjeg dana tjerani kišom i jugom sudionici su se nakon doručka uputili svojim kućama. Fakultativni obilazak i upoznavanje sa znamenitostima otoka Raba ostavljeni su za neku drugu prigodu. I bez toga dojmovi druženja i natjecanja su odlični, a dobar dio sudionika će se vidjeti u siječnju sljedeće godine na 56. EFNS natjecanju u Italiji.

Glavni obol organizaciji trećih ljetno-sportskih susreta Alpe Adria od pripreme do realizacije, ali i kao uspješni natjecatelji, dali su predsjednik delničkog ogranka HŠD-a David Crnić i član istoga ogranka Goran Bukovac. Veliki doprinos dao je upravitelj Šumarije Rab i predsjednik senjskog ogranka Boris Belamarić, koji je osim pomoći u provedbi organizacije, prvi put sudjelovao na Alpe-Adriji kao odličan natjecatelj u plivanju. Donacijama i logistikom pomoć u organizaciji pružili su Fakultet šumarstva i drvne tehnologije iz Zagreba, delnička podružnica Hrvatskih šuma d. o. o., Šumarija Rab, Društvo sportske rekreacije Kampor i središnjica HŠD-a.

ANTON PRELESNIK (1934. 2025.)

Damir Delač1
1 Mr. sc. Damir Delač, Hrvatsko šumarsko društvo

 

 

18. srpnja 2025. u 91. godini života preminuo je Anton Prelesnik, dipl. ing. Radio je u Šumarsko-gospodarskom području Kočevje u Sloveniji. Cijeli njegov životni put bio je usmjeren ka šumi. Već kao petnaestogodišnji dječak sudjelovao je u izmjeri šuma Kočevskoga roga. Nakon završetka studija šumarstva bio je jedan od prvih poslijeratnih diplomiranih inženjera u kočevskom kraju, a kasnije, u to doba, i jedan od rijetkih koji je završio poslijediplomski studij i postao specijalist u području šumarstva.

Mnogi posjetitelji Kočevskoga kraja iz cijeloga svijeta sjećaju se njegovih stručno vođenih obilazaka, tijekom kojih je svojim velikim znanjem, iskustvom i ljubavlju predstavljao prirodu i povijest ovoga kraja.

Svoje znanje o šumama i povijesti svoga kraja objavio je u brojnim prilozima u stručnim časopisima i predavanjima na stručnim seminarima. Posebice je rado svoja znanje prenosio na najmlađe.

Između ostalog, osnovao je poznatu Rošku pešpot (Rošku pješačku stazu), a po njemu je nazvana i prirodna znamenitost Prelesnikova Koliševka.

Za svoj rad na očuvanju kulturne i prirodne baštine primio je brojna priznanja te je proglašen i počasnim građaninom općine Kočevje, a u dokumentarnom filmu

„Tajne kočevske šume” prikazan je i njegov rad.

Aktivno je sudjelovao i na šumarskim sportskim susretima EFNS i AlpeAdria. Na tim se susretima uvijek rado družio s nama Hrvatima, naglašavajući kako je rođen na Sušaku. U svakom razgovoru vraćali smo se šumi, a meni je osobno jako žao što nismo ostvarili njegov prijedlog „Pripelji kolege iz Hrvaške in skupaj se bomo sprehodili in filozofirali o gozdu” (Dovedi kolege iz Hrvatske pa ćemo zajedno šetati i filozofirati o šumi).

Anton Prelesnik ostat će u našem sjećanju kao vrsni šumar, dobar kolega i čovjek.