HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID10767
ime P., Heliodor
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva
     

                                                                IZBOR      (knjiga3/10767)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

apsolvirao1938.
diplomirao1939.



 Sin Bože i Eleonore r. Thiard de Laforest. Hrvat, katolik. Otac mu je bio sudski činovnik, a majka trgovkinja i domaćica. Osnovnu školu završio je 1924. u Kotoru (Boka), isto kao i Državnu realnu gimnaziju 1933. godine.
 Šumarstvo je studirao na Poljopr ivredno-šumarskim fakultetima u Zagrebu i Zemunu, gdje je diplomirao 1939. Stručni ispit položio je 1951. godine.
 Od 10. XII. do 31.12.1940. g. radio je kao nadničar u Direkciji šuma Sarajevo, a od 21. 1. do 31.8.1941. zaposlen je kao šumarski vježbenik u Pododsjeku za šumarstvo Ispostave banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu. Kad su Talijani okupirali Split, prešao je 1.9.1941. u Makarsku gdje je kao šumarski vježbenik radio do 22.6.1942. g. u Šumsko-tehničkom uredu za uređivanje bujica. Odatle je premješten u Dubrovnik gdje od 23.6.1942. radi u Ravnateljstvu šuma, a zatim kod NOO do 31.1.1945. kao izvjestitelj za bujičarstvo. Nakon toga od 1.2.1945. do 28.12.1946. radi kao šumarski referent za otoke Brač i Hvar kod Kotarskog NO u Supetru. Od 29.12.1946. do 10.8.1948. radio je kao upravitelj i nastavnik Srednje šumarske škole (prvobitno Kraška šumarska škola) u Drnišu. Od 11.8.1948. do 30.6.1949. šef je netom osnovane Sekcije za pošumljavanje Sinj, zatim je referent pri NO kotara Sinj od 1.7.1949. do 30.6.1950. Upravitelj je novo osnovane Šumarije Sinj od 1.7.1950. do 15.3.1963., s tim da je istodobno od 1.1.1961. do 15.3.1963., bez posebne naknade, radio u ŠG Split kao šef Sektora za plan i proizvodnju. Od 16.3.1963. u istom svojstvu radi u gospodarstvu do kraja 1964., kada je to gospodarstvo, u čijem su sastavu bile šumarije Sinj, Split, Brač i Hvar, rasformirano, a od 1.1.1965. do 18.2.1969. opet je upravitelj Šumarije Sinj.
 U Šumskom gospodarstvu Split ponovno radi od 10.2.1969. kao refrent za uzgoj, iskorišćivanje i plan, pa kao v. d. direktora. Od 8.9.1975. direktor je ŠG Split do umirovljenja 30.6.1979. godine.
 Čitav svoj radni vijek od 38,5 godina proveo je u Dalmaciji, najviše radeći na unapređivanju krša (organizacija šumarske službe, pošumljavanje, melioracija šikara, regulacija, sjeća... ), a dao je i doprinos izobrazbi šumarskih kadrova (tehničara, lugara i radnika), kojih je iza II. svj. rata nedostajalo. Godine 1946. organizirao je prvu srednju Šumarsku školu u Dalmaciji, u Drnišu, te bio njezin upravitelj i nastavnik, u sklopu koje je upravljao đačkim internatom, poljoprivrednim dobrom (40 ha) i šumskim rasadnikom za praktičnu nastavu. Rasadnik je 1948. god. raspolagao sa vise od milijun i pol jednogodišnjih i dvogodišnjih sadnica od 40-ak šumskih, voćarskih, pčelarskih i parkovnih vrsta, kojima su đaci pošumljavali u okolici Drniša. Osnutkom Savezne srednje šumarske škole za krš u Splitu, škola u Drnišu je ukinuta, pa su đaci poslije druge školske godine prešli u tu školi, a nekoliko ih je prešlo u srednju Šumarsku školu Karlovac. Dipl. ing. H. Prelesnik je u školi u Splitu honorarno predavao škol. g. 1963.-64., pošumljavanje krša. Godine 1946. u Zadru je predavao uzgoj šuma i pošumljavanje, polaznicima lugarskih tečajeva, također i u Sinju od 1948. do 1950.
 U Sinju je djelovao punih 20 godina, a u Splitu 10, pa je na tom području ostavio najviše podignutih šumskih kultura i melioriranih niskih šuma i šikara. U Šumariji Sinj, kojoj je pri osnivanju dodijeljen kompleks obradivog zemljišta od 12 ha, osnovao je velik šumski rasadnik čija je svrha, pored proizvodnje sadnica i stablašica za pošumljavanje i druge nasade, bio uzgoj sadnica euroameričkih topola brzog rasta (posebno klon 1-214) za vjetrozaštitne pojaseve u Sinjskom polju, koji su podizani u sklopu hidrotehničke i biološke melioracije toga polja. U pošumljavanju submediteranskoga područja nastojao je obogatiti tradicionalni asortiman vrsta (crni bor, te ponešto alepski bor i obični čempres) unoseći na prikladnim terenima i druge vrste četinjača i listača: primorski, eldarski i obični bor, atlaski cedar, arizonski čempres, crni grab, brijest, bagrem trnovac, topole, platane, dafina, žuka i dr., a neuspjelu sjetvu sjemena crnog jasena zamijeniti sadnicama u dublje jamice, kao i za žir hrasta medunca i cera. Ustanovio je da su u melioracijama šikara i niskih šuma pretežito najvredniji medunac i crni grab.
 Godine 1957. izradio je po narudžbi Dalmatinskih hidroelektrana Split "Elaborat za pošumljavanje područja oko brane HE Peruča i bujičnih slivova Čorina draga - Zeleni vir", po kojemu je Šumarija Sinj u slivnom području rijeke Cetine izvodila radove pošumljavanja i suzbijanje erozije tla. Tada je prvi puta u Dalmaciji primijenjena tehnika gradona po izo-hipsama terena.
 Godine 1959. bio je tri mjeseca na studijskom putovanju u Italiji kao stipendist FAO UN u svezi s temom "Pošumljavanje krša -Mehanizacija i organizacija radova pošumljavanja krša i goleti i primjena suvremenih metoda i novih strojeva", napisavši potom izvješće na 30 tipkanih stranica.
 Surađivao je u ekipi za izradu projekta hortikulturnog uređenja Rekreacijskog centra luke "Lora" u Splitu (1964. ).
 U razdoblju od 1970. do 1979. bio je član republičkih komisija u Zagrebu za sjemenarstvo, zaštitu šuma i biljne bolesti.
 Kao umirovljenik, 1987. godine bio je suradnik Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša - Split, izradio je glavninu "Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem užeg područja krša za razdoblje 1982-1991. " za ŠG Sinj i ŠG Drniš.
 Napise o pošumljavanju, uzgoju i zaštiti šuma na kršu povremeno je objavljivao u Slobodnoj Dalmaciji, Šumarskim novinama, Glasniku Cetinske krajine i u Hrvatskim šumama.
 Član je Udruženja inženjera i tehničara Split i HŠD.
 Daleke 1939. god. bio je tajnik Gradske organizacije HSS-a u Kotoru, djelujući, kao bokeljski Hrvat, na pripajanju Boke Banovini Hrvatskoj, popularizirajući težnju te stranke i Hrvata Boke i prilike u Boki u splitskom "Hrvatskom glasniku" (šifra G. O. ) 1940. i 1941., a povijesne, kulturne, vjerske i političke odnose u Boki obrađivao je u Slobodnoj Dalmaciji 1991. i 1992.
 Dipl. ing. H. Prelesnik djelovao je u vrlo nepovoljno vrijeme za dalmatinsko šumarstvo. S izuzetkom kratkog razdoblja od 1950. do 1954., kada su šumarske organizacije bile objedinjene u ŠG Dalmacija Split, sve ostalo vrijeme, a naročito od 1961. do 1977. godine životarile su na rubu egzistencije. Ukidanjem republičkog i kotarskih fondova za unapređivanje šumarstva iz kojih se financirala služba, pošumljavanje i ostale investicije, te stavljanjem šumarskih organizacija na samostalno financiranje, a bez ekonomske osnove (krš) drastično je smanjeno osoblje, oslabio je intenzitet gospodarenja, reducirana su pošumljavanja, čuvarska služba je doživjela tešku krizu, a osobni dohoci svih djelatnika u šumarstvu bili su vrlo niski.
 U takvim prilikama moglo se izdržati samo velikim odricanjima, upornošću i ljubavlju prema struci i zavičaju. Socijalističko društvo nije imalo sklonosti ni smisla za šumarstvo u Dalmaciji. Iznijeli smo ove navode kako bi zasluge i doprinos dipl. ing. H. Prelesnika bili uočljiviji i stavljeni u realan okvir.

1H. Prelesnik, 1978: Davorin Žeravica, dipl. inž. šum.. Š.L. 8-10, s.423 PDF
2Prelesnik, H., Schreiber, P., 1999: 50. obljetnica utemeljenja Srednje šumarske škole u Splitu. Š.L. 11-12, s.593 PDF
 -- sve u časopisu ŠUMARSKI LIST

 *** ŠL 1941., s. 42, 259; 1942., s. 218; 1952., s. 74; 1999., s. 593-598.
 Kauders, A.: Šum. bibliografija II, s. 305, 430.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 3, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM