| | |
| Gimnaziju je završio u Gospiću, a šumarstvo je studirao na Šumarskoj akademiji u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1919. g. Naime, studij mu je bio prekinut na duže od četiri godine zbog sudjelovanja u I. svjetskom ratu. | |
| U državnu službu u svojstvu privremenog šumsko-inženjerskog pristava nastupio je 24.8.1919. g. Služio je kao šumarski činovnik u Državnom šumarskom uredu na Sušaku. Slijedi rad u Šumariji Ljeskovac, odakle je 1925. g. premješten u državnu šumariju u Pitomači u Podravini, ali već krajem godine premješten je u Ministarstvo šuma i ruda u Beograd, uz promaknuće za inspektora I. kategorije i postavljen je za sefa Personalnog odsjeka Generalne direkcije šuma. Budući da je na to mjesto postavljen na prijedlog pomoćnika ministra, kad je ovaj smijenjen i Frković je razriješen dužnosti u odsjeku i radi u raznim referadama do 1934. g. kad je premješten na Sušak, a odatle nakon nekoliko mjeseci Direkciji u Zagreb. | |
| Osnivanjem Banovine Hrvatske, u rujnu 1939. g. prelazi u Bansku upravu Banovine, a početkom 1940. g. imenovan je predstojnikom Odjela za šumarstvo. Na toj dužnosti ostao je do početka 1941. kad je umirovljen kao nepoćudan. | |
| Uspostavom NDH, Frković je imenovan 14.4.1941. g. za ministra šuma i ruda na kojem mjestu ostaje do listopada 1942., kad se reorganizirala vlada. Frković je tada obavljao razne političke dužnosti, sve do mjesta povjerenika za Bosnu u Sarajevu. | |
| Za svoj rad u to vrijeme primio je Velered Krune Kralja Zvonimira s Danicom i mačevima. Tako visoko odlikovanje, daje pravo na nošenje naslova >vitez<". | |
| Po slomu NDH, u svibnju 1945. odlazi u emigraciju. Najprije boravi u Austriji pod raznim imenima (Andre Jose), a 1948. s osta- | |
| lim šumarima emigrantima odlazi u Argentinu u Ministarstvo poljodjelstva i stočarstva, u Direkciju za šume Narodnoga šumarskog instituta (IFONA). Tu radi s ostalim kolegama na poslovima uređenja šuma i sastavljanju šumskoga katastra. | |
| Te poslove ing. Frković nije napuštao do umirovljenja, iako su mu nuđena bolja mjesta. Uostalom, i na tom mjestu uvodio je mlade šumarske inženjere u stručne poslove. | |
| Umro je u Buenos Airresu 21.2.1980. g. | |
LITERATURA |
| *** ŠL 1941., s. 209-210, 391. | |
| HŠD: ŠL 1943., 163. | |
| Neidhardt, N.: Šumarska nastava 1860. -1960. | |
| Hranilović, S. i Piškorić, O.: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu s biografijom šestorice šumara. ŠL 11-12, 1995., s. 415-427. | |
| ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 1, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
|
| -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' |
|
| ***: Ing. Frković, odjelni pretstojnik za šumarstvo u autonomnoj Banovini Hrvatskoj, ŠL 10/1939, s.595 PDF
|
|
| ***: Odlikovanje Ing. I. Frkovića., ŠL 5/1943, s.163 PDF
|
|
| Hranilović, Slavko: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu — s biografijom šestorice šumara, ŠL 11-12/1995, s.415 pdf
|
|
|
Rođen 1894. u Ličkom Novom, diplomirao na Šumarskoj akademiji u Zagrebu 1919. Službovao na Sušaku, u Ljeskovcu, Pitomači a 1925. je u Beogradu u Ministrastvu.
Smjenjen je 1934. i vraća se na Sušak a potom u Zagreb. Uspostavom NDH postaje ministrom šuma i ruda do kraja 1942. a potom obavlja razne političke dužnosti do povjerenika NDH za Bosnu u Sarajevu.
Odlazi u emigraciju 1945. i završava u Argentini gdje sa ostalim šumarima emigrantima radi na uređivanju argentinskih šuma. Umro je u Buenos Airesu 1980. godine.
IMENIK
HBL |
|