HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Jelene r. Pavlić. Hrvat, rimokatolik, hrvatskoga državljanstva. Otac mu je bio željezničar, a majka domaćica. Osnovnu je školu završio u Draganićima (kod Karlovca) 1927., a realnu gimnaziju u Karlovcu 1935. godine. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu. Diplomirao je 9.10.1939. Dana 30.8.1940. g. postavljen je za šumarskog vježbenika kod Ravnateljstva šuma II. banske imovne općine u Petrinji, a 18.3.1942. premješten je za upravitelja na Šumariju Petrinja. Osim dužnosti upravitelja šumarije imovne općine, preuzeo je i dužnost upravitelja gradskih šuma zvanih "Kotar". Posebnim mu je rješenjem Ministarstva šuma odobreno obavljanje dužnosti upravitelja Imovne šumarije i Šumarije grada Petrinje, jer nije imao položen državni stručni ispit, za koji je bio uvjet tri godine radnog staža. Osim toga u Petrinji je istodobno obnašao dužnost i kotarskog i županijskog šumarskog referenta. Za upravitelja Šumarije Virovitica premješten je 18.3.1943., ali dužnost preuzima tek u listopadu 1944., jer je u međuvremenu bio u domobranstvu kao nastavnik u školi za pričuvne inženjerijske časnike u Sremskoj Kamenici. Državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva položio je 1943. godine. Po završetku II. svjetskog rata (1945. ) nalazio se u Grubišnom Polju sa zadatkom osnivanja šumarije. Već 1.9.1945. premješten je u Koprivnicu u svojstvu kotarskoga šumarskog referenta, a 8.4.1946. preuzima dužnost upravitelja Šumarije Koprivnica. Istodobno obnaša dužnosti gradskog i kotarskog šumarskog referenta i upravitelja gradskih šuma. Dana 24.3.1947. premješten je za upravitelja Šumarije Sokolovac. Uz tu dužnost 1.12.1948. dodijeljena mu je i uprava Šumske manipulacije Poduzeća za iskorišćivanje šuma u Bjelovaru, koja je, između ostalog, izrađivala bukove željezničke pragove. Tada su preuzimači pragova iz Švicarske, koji su imali vrlo stroge kriterije, preuzeli vise od sto tisuća pragova bez primjedbi na kvalitetu i izradu. Dana 3.3.1949. g. postavljen je za tehničkog direktora Šumskog poduzeća u Vinkovcima, povremeno zamjenjujući glavnoga direktora. Zbog nesređenih radnih i životnih uvjeta traži premještaj i 1.10.1949. prelazi u svojstvu nastavnika na Drvno-industrijsku školu u Belišće, ali već naredne godine (31.12.1950.) premješten je na dužnost direktora Šumarske škole u Karlovcu. Njegovom inicijativom uz podršku profesora, posebno šumara (Čuvaj, J., Herman, J., Majer, D. i Slović, Z. ) spriječena je provedba naredbe Ministarstva šuma u Zagrebu o preseljenju Šumarske škole iz Karlovca u Gospić. Ponajviše zbog toga, razriješen je dužnosti direktora i postavljen (10.9.1951.) za profesora šumarske struke. Kao glavne predmete predavao je dendrometriju, uređivanje šuma i matematiku. Svoj pedagoški rad završava zaključno sa 1965.-66. škol. godine. Zatim preuzima dužnost direktora plana i analize u Export-drvu u Zagrebu. Nakon tri godine rada u Zagrebu, vraća se u Karlovac, gdje je u Drvno-industrijskom poduzeću bio upravitelj plana, razvoja i investicija do odlaska u mirovinu 30.6.1976. Bio je član i tajnik Društva inženjera i tehničara, član Društva matematičara u Karlovcu i član Hrvatskoga šumarskoga društva u Zagrebu. |