HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Antonije r. Oblak. Slovenske narodnosti, rimokatolik. Potječe iz seoske obitelji. Osnovnu je školu završio u Dolenjem Logatecu 1910., a srednju 1918. u Šentvidu nad Ljubljanom, u Knezo-škofijskoj privatnoj gimnaziji. Prvih šest semestara studirao je šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu. U zimskom semestru 1921.-22. škol. g. studirao je u Beču, ali je u ljetnom semestru nastavio studiranje u Zagrebu. Sve ispite položio je u Zagrebu i diplomirao 1923. g. Već kao apsolvent (1922. ) zaposlio se kao asistent pri "Destilaciji drva" u Teslicu u Bosni. Nakon diplomiranja radi kao samostalni upravitelj toga poduzeća (4.12.1923.-1.1.1930.). Godine 1930. prelazi na radno mjesto zamjenika direktora pilane u Šumsko industrijskom poduzeću a. d. (ŠIPAD) u Dobrljinu. Od siječnja 1932. g. do smrti 10.7.1933. bio je direktor "Šipadove" pilane u Drvaru, gdje ga je zadesila tragična smrt (ubio ga je otpušteni radnik alkoholičar) u 34. godini života. Na polju racionalizacije u drvnoj industriji postigao je zapažene rezultate, posebno na povećanju postotka iskorišćenja oblovine u pilani, koji je - prema M. Marinoviću (ŠL 1933. ), služeći se znanstvenim metodama "nauke o radu", povećao sa 54 na 61 posto (maksimum 64%). Iz tog je područja pripremao studiju za Šum. list, u kojemu je (1931, ) prikazao novi sustav kočnice na drvenim točilima, njegove konstrukcije. Objavljen mu je članak "O regulaciji trenja kod otpreme deblovine i trupaca u drvenom točilu" (ŠL 1931., s. 11-16). U lošim prilikama ustrojio je dobro poduzeće, brinuo se o radnicima, dovozeći im čak i brašno u kriznom vremenu u kojem su živjeli. Energičan, marljiv i inteligentan, našao je vremena i za doktorsku disertaciju koju nije uspio dovršiti. Bio je i član Udruženja jugosl. inženjera i tehničara. (Podatke smo dobili ljubaznošću njegove kćeri Prof. dr. sc. Erike Mihevc-Gabrovec, međunarodno priznate znanstvenice klasič. grčkoga jezika. ) |