HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
HRVATSKI LEKSIKON DRVNIH TEHNOLOGA
OPAČIĆ, Ivan (Glina, 19.XII.1914 - Zagreb, 2.III.1989), dr. sc., dipl. ing., redoviti sveuč. profesor Kemije, Kemije s osnovama biokemije te Kemijske prerade drva, na Poljopr.-šum. i Šumarskom fakuletu u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sisku, a na Kemijskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1941. Nakon završenog studija radi u tvornici Me - Ba u Zagrebu, a od 1942. godine u Tvornici tanina u Đurđenovcu. Od 1945. do 1949. godine radi kao tehnički upravitelj Tvornice tanina u Sisku, a zatim kraće vrijeme kao upravitelj kemijskih pogona u DIP-u Belišće. Godine 1950. prelazi u Generalnu direkciju drvne industrije u Zagrebu, a 1951. godine izabran je za asistenta i honorarnog nastavnika na Poljopr.-šum. fakultetu u Zagrebu. Na osnovi disertacije Kemijska i tehnološka svojstva tanina iz lišća domaćeg ruja (Rhus cotinus L.) promoviran je 1955. u doktora tehničkih znanosti. Na DI odsjeku predavao je 1950-tih godina Analitičku kemiju i Šumarsku kemijsku tehnologiju. God. 1956. habilitiran je za docenta, za predmet Kemijska prerada drva, s temom Istraživanje suhe destilacije pajasena. Godine 1961. izabran je za izvanrednog profesora, a 1970. za redovitoga profesora. Bio je nastavnik više kolegija na poslijediplomskom studiju za znanstveno usavršavanje s područja kemije drva. Prof.dr. Ivan Opačić predavao je više godina i na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, Tehnološkom fakultetu u Banjoj Luci i na Višoj tehničkoj školi za finalnu preradu drva u Novoj Gradiški. Osnivač je Katedre za kemijsku preradu drva Šumarskog fakulteta, čiji je predstojnik bio od osnivanja Katedre 1960. pa do odlaska u zasluženu mirovinu 1984. godine. Tijekom svog rada na Šum. fakultetu prof. dr. Ivan Opačić razvio je veliku aktivnost na znanstvenom, stručnom i nastavnom području. To se ponajprije očituje u značajnom broju objavljenih znanstvenih i stručnih radova, u objavljivanju priručnika, skripata i udžbenika za uže specijalnosti. Prof.dr. Ivan Opačić bio je usko povezan s industrijom kemijske prerade drva, za koju je radio na problemima boljeg iskorištenja sirovine i poboljšanju kvalitete proizvoda. To su Tvornica tanina Sevnica, Tvornica Lesonit Ilirska Bistrica, Kombinat Belišće te Tvornica celuloze Banja Luka. Intenzivno je surađivao s Institutom za drvo u Zagrebu, Institutom za celulozu u Ljubljani te odgovarajućim institutima za drvo u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Francuskoj. U svom znanstvenom i stručnom radu istražuje probleme iskorištenja detaniniziranog drva, projektira i izvodi postrojenje za proizvodnju furfurala i furfurilnog alkohola, istražuje prethidrolizu bukovine, primjenu organskih otapala i drvnog ugljena. Sudjelovao je s referatima s područja kemijske prerade drva i pomoćnih materijala u drvnoj industriji na više znanstvenih skupova u Parizu, Milanu, Münchenu i Oslu. Osim aktivnosti na znanstvenom, pedagoškom i stručnom polju, obavljao je i niz organizacijskih dužnosti: bio je predstojnik Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji, prodekan Šum. fakulteta, član Savjeta, predsjednik, odnosno član mnogih stručnih komisija. Na svim tim dužnostima pokazao je izniman smisao za kolektivni rad. U nastavnom radu i odgoju mladih kadrova pokazao je velike pedagoške sposobnosti. Brojne naraštaje studenata temeljito je upoznao s velikim područjem kemijske prerade drva. Svi koje je prof. Opačić vodio do diplome, magisterija ili doktorata znaju da je to bio strpljiv, ali uporan i temeljit znanstveni put. Svi su se mogli uvjeriti u plemenitost, istraživačku radoznalost i fascinantnu inventivnost prof. dr. Ivana Opačića. Odnos prof. Opačića prema svojim suradnicima i studentima bio je odnos plemenitog čovjeka prema čovjeku, ali i odnos realnog i objektivnog znanstvenika. I nakon odlaska u mirovinu, vrata doma prof. Opačića bila su otvorena svima onima koji su trebali savjet ili drugi oblik pomoći. S ponosom se može istaknuti da je prof.dr. Ivan Opačić toliko toga ostavio i u znanosti, i u obrazovanju, i u odgoju, i u brojnim naraštajima, da je to najbolji spomenik što ga netko može ostaviti iza sebe. |