HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Potječe iz obrtničke obitelji. God. 1926. maturirao je u Gospiću. Studirao je na Poljoprivredno-šum. fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je na Šum. odjelu škol. g 1930.-1931., a diplomirao 12.10.1931. Već kao student boravio je na tri neobvezne dvomjese-čne prakse. Godine 1932. i 1933. služi kao šum. pripravnik u Direkciji šuma na Sušaku, a zatim od 1933. do 1942. radi kao upravitelj šuma u Delnicama, Fužinama i Crikvenici. Početkom 1943. hapse ga talijanski fašisti i osuđen je na 18 godina robije. Od 1944. u Oblasnom je NOO za Hrvatsko primorje. U prvoj polovini 1945. bio je direktor Direkcije šuma u Rijeci i načelnik u Ministarstvu šumarstva NRH, a od kolovoza iste godine do 1950. prvi je rukovodilac Zavoda za praktična šumarska istraživanja. God. 1950.-51 tajnik je Zavoda za šumske pokuse Poljoprivredno-šum. fakulteta u Zagrebu, a zatim do 1954. opet je direktor Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu. U Institutu ostaje kao znanstveni savjetnik do 1969. godine kad odlazi u mirovinu, ali nastavljajući i dalje svoju intenzivnu znanstvenopublicističku djelatnost. Od 1949. do 1959. bio je suradnik JAZU i član njezine sekcije za šu marske znanosti. Od 1950. do 1957. član je stručnog savjeta Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU i tri godine zamjenik direktora instituta. Bio je na specijalizaciji za uzgajanje šuma u Institutu i Tehničkoj visokoj školi u Zürichu (1952.-53.) te na studijskim putovanjima u Švicarskoj, Austriji, Čehoslovačkoj i Poljskoj. God. 1953. izabran je za predavača na Fakultetu za agronomiju, šumarstvo i veterinarstvo Univerze u Ljubljani. Na temelju habilitacijskog rada izabran je za honorarnog izvanrednog profesora i taj posao obavljao je do 1959. God. 1968.-69. predaje i na poslijediplomskom studiju na Poljoprivr. fakultetu u Zagrebu. U svom znanstvenoistraživač- kom radu istraživao je velik broj stručnih problema: biološkoekološkouzgojne značajke glavnih vrsta drveća naših šuma (jele, bukve i smreke); njegovanje sastojina i proširivanje četinjača u sastojine listača; izmjena vrsta drveća u prirodnim sastojinama; melioracije i konverzije degradiranih sjemenjača, panjača i šikara; osnovni problemi sjemenarstva i pošumljivanja; osnivanje i ekonomičnost tzv. turističkih šuma u primorju; neki faktori degradacije i problemi melioracije posavskih šuma. Rezultate istraživanja objavio je u domaćim i stranim časopisima (vid. bibliografiju: S. Bertović ŠL 9-10, 1988., s. 474-477). U svojim studijama J. Šafar naglašava agresivnost bukve i predlaže obrat u gospodarenju bukovim šumama u Dinaridima: napustiti preborni način i prijeći na racionalnije raznodobnoskupinasto gospodarenje. "Čitavo operativno, stručno, znanstveno i nastavno bogato iskustvo i akumulirano znanje Josip Šafar je sintetizirao u svom udžbeniku i životnom djelu "Ekonomski i biološki temelji za uzgajanje šuma" 1963.", (S. Bertović, ŠL 9-10, 1988., s. 473.). Bio je aktivan član različitih tijela i komisija. Bio je suradnik, a dvije godine (1950.-1951.) i urednik Šumarskog lista. Bio je glavni urednik monografije "Gorski kotar" (1981.). Čitav njegov opus obasiže oko 220 različitih radova. Za svoj predani rad primio je Orden zasluge za narod II. i III. stupnja i Orden rada sa zlatnim vijencem. Primio je diplomu zaslužnog člana Saveza Šum. društava Hrvatske i povelju u povodu 130. godišnjice HŠD. |