HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Anke. Hrvat. Otac mu je bio kotarski liječnik, a majka domaćica. Pučku školu završio je u Perušiću 1919. Prerana smrt oca (1918.) ostavila je nezbrinutu obitelj. God. 1921. napušta započeto školovanje u Klasičnoj gimnaziji u Gospiću i Senju. Zapošljava se u Zrmanji, zatim kao "šegrt" u Slav. Brodu, te u Lici kao nadničar. God 1924. odlazi u Beograd, gdje prihvaća razne poslove, upisuje se na privatnu večernju gimnaziju i maturira 1930., a studij šumarstva završava 1934. na Poljopr.-šum. fakultetu u Zemunu. Za vrijeme školovanja, osim u Beogradu, radio je i u Skopju i kod ŠIPAD-a Oštrelj (BiH). Završivši fakultet, za svoj životni poziv uz šumarstvo izabrao je i lovstvo. God. 1935. dobio je mjesto šumara i lovnog stručnjaka na Državnom dobru Belje, lovište Tikveš, gdje ostaje do 1938. Iste godine, iz političkih razloga, premješten je za upravitelja pilane u Kneževo, a 1939. za upravitelja Šumarije Topolovac kod Siska. Za vrijeme rata bio je upravitelj Šum. manipulacije u Spačvi, zatim radi u ŠIP Belišće do otkaza 1942. te kao poslovođa pilane i sandučare u Vukovaru. Poslije II. svj. rata vraća se u Tikveš i radi na obnovi šumarstva i lovstva, a zatim kao šef šumarstva Direkcije dobra Belje u Kneževu. God. 1948. bio je nastavnik na Srednjoj šum. školi u Ilidži (BiH), zatim na poslovima mehaničke prerade drva u DIP Sisak, a odmah zatim bio je referent za uzgoj šuma u ŠG Ogulin. Tada je napisao svoj prvi članak "Djelovanje hica", koji je objavljen u LV 1951. i otada stalni je suradnik toga časopisa. Slijedi prijelaz u ŠG Gospić na poslove iskorišćivanja šuma i komercijale, a 1954. u DIP Karlovac za šefa Biroa za unapređenje proizvodnje. Od 1957. radi u Karlovcu kao kotarski inspektor za šumarstvo i lovstvo te u Birou za unapređenje proizvodnje, referada za drv. industriju. Od 1.7.1960. bio je inspektor na području ŠG Rijeka, Gospić, Karlovac i Sisak te republički lovni inspektor. Nakon toga preuzima referadu uređivanja šuma i lovstva pri Posl. udru-ženju šumarstva Hrvatske u Zagrebu, a od 1966. do 1968. radi kao savjetnik u referadi proizvodnje u udruženju. Radni vijek završio je kao prisilni upravitelj DIP-a Vrhovine, gdje je sanirao financijski gubitak, a 1969. odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik živio je u Malom Lošinju, Zadru i Slav. Brodu i bavio se pisanjem. Bio je priznati stručnjak za šumarstvo i lovstvo i uspješan pripovjedač i pisac. Od 1951. do 1986. bio je suradnik Lov. vjesnika. Njegova prva knjiga "Priroda i ljudi" sadrži priče iz lova i o divljači, a autobiografska knjiga kratkih priča i eseja "Na šumarskim i lovačkim stazama" sinteza je njegovog bogatog životnog iskustva, stručnih saznanja i literarnog talenta. Bio je suradnik Šum. lista (1941.-1969.) i Drvne industrije, aktivni član HŠD (osnivanje klubova, referati), član Šum. društva Gospić i predsjednik Šum. društva Karlovac, te član LD Rečica (kod Karlovca). God. 1934. Glavna uprava JŠU podijelila mu je Svetosavsku nagradu kao studentu šumarstva. LSH dodijelio mu je 1963. lovačko odlikovanje I. reda za uspjehe u radu na unapre-đenju lovstva, a 1976. Savez ITŠDI Hrvatske Povelju i zlatnu medalju za dru-štvenu i stručnu suradnju i unapređenje šumarstva i drvne industrije Hrvatske. |