HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Đure i Ljerke, r. Borovećki. Otac mu je bio dipl. ing. šumarstva, a majka domaćica. Hrvat, katolik. Osnovnu školu završio je u Gospiću 1949., a Gimnaziju "Dr. I. Ribara" u Karlovcu 1957. (I.-VIII. razred). Šumarstvo je apsolvirao škol.g. 1960.-61., a diplomirao 9.1.1964. na Šum. fakultetu u Zagrebu. Kao stipendist ŠG Karlovac, zaposlio se 10.1.1964. kod Odjela za uređivanje šuma toga gospodarstva, gdje je radio do 1975. godine. Od 1.5.1975. do 14.2.1986. referent je za iskorišćivanje šuma u RZZP ŠG Karlovac, a zatim do 31.12.1990. tehnički rukovodilac u OOUR-u Iskorišćivanja šuma Karlovac. Tijekom 1991. bio je upravitelj Šumarije Ozalj, a od 1.1.1992. do 1.3.1993. upravitelj Šumarije Draganići, UŠ Karlovac. Od 1.3.1993. radi u UŠ Karlovac, najprije kao stručni suradnik za iskorišćivanje šuma, zatim od 1.7.1995. do 1.4.1996. kao upravitelj RJ "Mehanizacija i transport" Karlovac, te od 1.4.1996. do bilježenja ovih podataka (1999.) kao savjetnik upravitelja UŠ Karlovac. U međuvremenu, kao vanjski predavač predavao je na Šum. školi u Karlovcu organizaciju rada u šumarstvu, na V. stupnju, (1979.-80., 1985.-1989., 1996.-97.). Od 1977. do 1989. bio je član Republičkoga povjerenstva za mehanizaciju u šumarstvu, gdje je s kolegama na čelu s prof. dr. sc. S. Severom i mr. sc. B. Tomičićem, radio na uvođenju i kreiranju mehanizacije u šumarstvu (motorne pile, šum. traktori, ekipaže, transport, dizalice), a projektiran je i mali šumski traktor EKO u suradnji sa stručnjacima poduzeća "Tomo Vinković" u Bjelovaru. Punih 15 godina (od 1978.), s prekidom od 1991. do 1995., djelovao je kao član Republičkog odbora natjecanja šum. radnika Hrvatske, pa je za svoj stvaralački rad dobio niz priznanja i nagrada kao član središnjeg žirija na natjecanjima u Hrvatskoj i biv. Jugoslaviji. Dužnost člana Predsjedništva Saveza ITŠDI Hrvatske obnašao je od 1984. do 1988. Član je HŠD, Ogranak Karlovac, biran za predsjednika 1974. godine. |