HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin je glazbenika i istaknutoga hrvatskoga skladatelja Ivana pl. Zajca i Nataline Jessenko. Prve dvije godine živi u Rijeci, a 1862. obitelj mu se seli u Beč, gdje u jesen 1867. započinje pučku školu. Međutim, otac mu biva postavljen za voditelja Zagrebačke opere i ravnatelja Glazbenog zavoda, pa koncem siječnja 1870. dolaze u Zagreb. Naredne godine završava pučku školu i započinje školovanje u gornjogradskoj gimnaziji. Malu maturu polaže u ljeto 1877., na jesen se upisuje u novi prošireni trogodišnji program Šumarskog odjela na GŠU u Križevcima. Po završetku škole, 1880. postavljen je za šum. vježbenika u Ogulinu, a početkom 1884. premješten je kao šum. pristav u Kalje-Kostanjevac na Žumberku. Nakon položenog ispita za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, imenovan je 1885. šumarom i premješten u Bag (Karlobag) kao kotarski šumar. Tu 1888. ženi Danicu Domines, kćerku doma-ćeg trgovca. Početkom 1890. postavljen je za upravitelja krajiške šumarije Škare kod Otočca te imenovan šumarom I. razreda. U Šumarski ured u Ogulin premješten je 1897. u svojstvu nadšumara. God. 1901., u zvanju nadšumar, premješten je u Šumsko ravnateljstvo u Zagreb, gdje je živio s roditeljima. God. 1907. imenovan je šumarnikom, 1909. postaje šum. nadinženjer, a 1915. šum. savjetnik. U veljači 1921. postavljen je za šum. nadsavjetnika i iste godine umirovljen 30. studenoga, nakon 41 godine rada u šumarskoj struci. Umro je u Zagrebu 1931. nakon kratke i teške bolesti. Sahranjen je na Mirogoju. Karmelo Zajc bio je poznati lovac s velikim brojem srnećih odstrjela iz Žumberka i Plješivice. Uspješno je sudjelovao na lovačkim izložbama (Zagreb 1899., 1902.). Od 1.1.1881. bio je član Društva šumara u Zagrebu, djelatan u Odboru u Zagrebu do kraja života, a zdušno je djelovao i u Hrv. društvu za gojenje lova i ribarstva. Cijelog života osjećao je ljubav za Kršem. (Podatke smo prikupili dobrotom dipl. ing. šumarstva Mr. Mladena Zajca, njegovog unuka iz Kanade. |