HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Milovana, osnivača hrvatske statistike i člana JAZU. U Zagrebu je završio gimnaziju i pravne znanosti. Putuje Europom radi upoznavanja životnih prilika europskih naroda. Po povratku radio je kod Sudbenog stola u Zagrebu, zatim kod državnog odvjetništva i predsjednika banske vlade u Zagrebu, gdje postaje banski savjetnik te veliki Župan Zagrebačke županije. Od 1929. do 1932. bio je predsjednik Upravnog suda u Zagrebu. Kao izvrsnog pravnika Liga naroda u Ženevi imenuje ga 1932. članom vlade Saarskoga područja, gdje mu je povjeren resor pravosuđa, prosvjete i vjera, a 1935. imenovan je članom arbitražnog suda u Haagu. Po povratku ponovno je predsjednik Upravnog suda u Zagrebu do 1941. kada ga je nova vlast smjenila s položaja. God. 1945. sudac je Vrhovnoga suda Hrvatske, a 1946.-1958. član Me-đunarodnog suda u Haagu. Odbio je daljnju kandidaturu i otišao u mirovinu. Bio je dopisni član JAZU u Zagrebu. Uz poslove iz pravne domene ime dr. M. Zoričića usko je povezano sa hrvatskim i europskim lovstvom. Od mladih dana bavio se lovom kao član i lovnik Prvog zagrebačkog lovač kog društva. Nakon I. svj. rata, bio je član LD Dugo Selo, a imao je i svoje zakupno lovište na Papuku i Zvečevu sa pretežno jelenskom i srnećom divljači. Tokom vremena svoj je rad posvetio uzgoju i zaštiti divljači, izobrazbi lovaca i lovočuvara, a posebno organizaciji lovstva. Bio je član Hrvatskoga društva za gajenje lova i ribarstva od 1913., a nakon izbora za predsjednika 1924. počinje njegova puna afirmacija i aktivnost na polju lovstva. God. 1925. sa grupom suradnika organizira "Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju" te je izabran za njegovoga prvog predsjednika. Dužnost predsjednika obaju društava obnašao je do 1939., a bio je izabran i njihovim doživotnim počasnim predsjednikom. Aktivno je sudjelovao i u osnivanju Središnjeg saveza lovačkih udruženja 1925. u Beogradu, kada je izabran za prvog potpredsjednika. Sudjelovao je u organizaciji lovačkih izložbi u Zagrebu 1925., kada je održan i lovački kongres, i u Ljubljani, a bio je član počasnog odbora na Međunarodnoj lovačkoj izložbi u Leipzigu 1930. Sudjelovao je u pripremama lovačke izložbe u Berlinu 1937., gdje je bio član prve komisije Međunar. žirija za ocjenjivanje jelenskih rogova. Kao stalni član Međunar. lovačkog savjeta (C.I.C.) od osnutka 1930. god. sudjelovao je u radu povjerenstava i prisustvovao sjednicama Savjeta u Parizu, Varšavi, Pragu i Berlinu. Posljednji put prisustvovao je Generalnoj skupštini u Beču 1959. Na Šum. odjelu Poljoprivr.-šum. fakulteta u Zagrebu škol.g. 1931/32.-1932/33. honorarno je predavao lov stvo, a od 1945/46. do odlaska u Haag šumske i lovne zakone. Istakao se kao pisac iz područja prava, a posebno lovstva. JAZU je 1953. objavila njegovo djelo "Teritorijalno more s osvrtom na otvoreno i unutarnje more, vanjski pojas i pitanja kontinentalne ravnine", prvo te vrste u našoj pravnoj literaturi. Iz područja lovstva velika zasluga pripada dru Zoričiću kao autoru "Zakona o lovu" iz 1931. i odličnom komentaru toga zakona koji je objavio u Zagrebu 1935. pod naslovom "Tumač zakona o lovu od 5.12.1931." Tim je zakonom uveden dominalni (zakupni) sustav lova. Surađivao je i na Zakonu o lovu i nakon II. svj. rata. Bio je suradnik LRV, odnosno LV, od 1919. do 1971., gdje je objavio oko 160 priloga od kojih treba istaknu- ti one iz lovnoga zakonodavstva, uzgoja divljači, lovne balistike, o lovač-kom oružju, lovačkim izložbama u zemlji i inozemstvu, ocjenjivanju lovač-kih trofeja, Međunarodnom lovačkom savjetu te o lovnoj etici i terminologiji. Zanimljivi su i opisi njegovih lovačkih doživljaja i lovova. Uvijek je isticao lovstvo kao znakovitu granu narodnoga gospodarstva. Posljednji članak "Tri doživljaja" objavljen mu je 1971. godine. Za valjan i čestit rad na organizaciji i unapređenju lovstva, lovač-ke etike i književnosti primio je brojna domaća i strana priznanja i odličja najvišeg stupnja (francuska, njemač-ka, rumunjska, čehoslovačka i bugarska). Kao uvaženi lovni stručnjak imenovan je počasnim članom lovačke organizacije "Deutsche Jägerschaft" u Berlinu (1937.) i engleskog "Shicar Cluba" u Londonu (1938.). God. 1940., kao osnivač i predsjednik, primio je diplomu Saveza lovačkih društava Banovine Hrvatske. Nakon II. svj. rata prvi od lovaca biv. Jugoslavije odlikovan je ordenom I. reda za zasluge (1953.), a svi tadašnji republički savezi odlikovali su ga lovačkim odličjem I. reda. Međunarodni lovački savjet izabrao ga je 1967. za počasnog člana za dugotrajan rad i zasluge za lovstvo na međunarodnom planu. Uz pravo i lovstvo bavio se i športom. Bio je svestran športaš, športski djelatnik i mecena. Jedan je od osnivača Hrv. akadem. športskoga kluba (HAŠK) 1904. i Hrvatskoga športskog saveza (1909.). S engleskog preveo je prva međunarodna nogometna pravila u nas. (1908.). |