HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Potječe iz šumarske obitelji. Otac mu je bio šumar i županijski nadzornik Virovitičke županije u Osijeku. Šumarstvo je 1890. g. završio na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Bio je u službi kod Križevačke imovne općine, najprije u Gospodarstvenom uredu u Bjelovaru, a zatim kao kotarski šumar, odnosno upravitelj Šumarije u Garešnici te u Bjelovaru. Nije se zadovoljavao samo redovnim obavljanjem službenih dužnosti nego je proučavao šumu i predlagao mjere za unapređenje šumskog gospodarstva. To dokazuju njegovi članci objavljeni u "Šumarskom listu" (1895., 1898., 1901.-1905.), "Lovačko-ribarskom vjesniku" (1896., 1897., 1899.-1905.), "Tjedniku bjelovarsko-križevačkom" (1904.-1905), "Agramer Tagblatt-u" (1893.-1896.) i "Agramer Zeitung-u" (1896). Aue upozorava šumare da trebaju "motrenjem u naravi" (1885.) proširivati svoje u školi stečeno znanje i na temelju toga poduzimati mjere u zaštiti šuma. Predlagao je kako suzbijati štete od voluharica u hrastovim branjevinama (1898.), zatim da treba postavljati protupožarne pojaseve uz željezničke pruge kako bi se te šume zaštitile od požara iz lokomotive (1903.). Polemizira u "Šumarskom listu" (1902.) sa šumarima H. Begnom i E. Slapničarom o poslovima prorjeđivanja šuma. Svakako je u ono vrijeme najoriginalniji prijedlog o uvođenju telefona "u službu šumske uprave" (Š. L. 1903.) i povezivanje telefonom šumske uprave s lugarnicama. Aue, dakle, zaslužuje da ostane u sjećanju kao osobita pojava u hrvatskom šumarstvu. (O. Piškorić). |