HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Josipov i Evgenije r. Zvenkel. Slovenske narodnosti i državljanstva. Rimokatolik. Otac mu je bio pedagog i slovenski pisac. Osnovnu je školu završio 1921., a Realnu gimnaziju 1928., obje u Celju. Studij šumarstva završio je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu. Apsolvirao je škol. god. 1931.-32., a diplomirao 22.6.1933. g. Po diplomiranju, 1934. g. postavljen je za nadničara kod suda za ograničavanje drž. šuma u Sjenici, a zatim 24. IX. iste godine za honoranog službenika u Direkciji šuma Sarajevo. Tek 19.6.1935. postavljen je za činovničkoga pripravnika na istoj direkciji. Po vlastitoj želji premješten je 21.12.1935. u Direkciju šuma Tuzla, a 29.9.1937., na molbu, premješten je za vođu Državne šumske manipulacije u Međuriću, Šum. uprava Lipovljani. Ubrzo (15.7.1938.) premješten je Šum. upravi Otok kod Vinkovaca za sefa šumske manipulacije u Spačvi, a 5.5.1939. premješten je u Direkciju državnih šuma u Ljubljanu. Dana 15.7.1940. g. uslijedio je premještaj na Bansku upravu u Ljubljani u Otsek za šumarstvo. U toku II. svjetskog rata premješten je za šumarskoga referenta na Kotar Kočevje (11.6.1941.), a zatim premješten je za šumar, referenta (21.9.1942.) na Kotar Črnomelj. Dana 7.9.1942. samovoljno je napustio službu i otišao u partizane, a 13.11.1944. bio je demobiliziran i postavljen u Saveznom ministarstvu šuma i ruda za prvog pomoćnika saveznoga ministra (13.11.1944.). Na toj je dužnosti ostao do 15.5.1950. kad je razrješen te dužnosti i postavljen za direktora Šumarskoga instituta u Ljubljani. Početkom 1954. g. postavljen je za šumarskoga referenta Kotara Ljubljana. Nakon toga posvećuje se intenzivnije znanstvenom radu. Proučavao je znanstveno područje genetike, a posebno oplemenjivanje bukve i jele. Iz tog je područja i doktorirao 1970. g. na Sveučilištu u Ljubljani. Sudjelovao je na mnogobrojnim znanstvenim i stručnim skupovima i savjetovanjima. Od 9. do 20.6.1957. sudjelovao je sa svojim referatom na Međunarodnoj konferenciji Slovačke akademije znanosti u Sliaču u Slovačkoj s temom "Bukva kao industrijska sirovina". Sudjelovao je s referatom i na XIII. Kongresu IUFRO u Beču 10.-17.4.1961., u 22. Sekciji za šumarsku genetiku. Bio je sudionik i XIV. IUFRO kongresa od 2.-10.9.1967. u Münchenu. Dugi niz godina (1951.-1971.) bio je urednik Gozdarskog vestnika u Ljubljani. Dugogodišnji je član Društva šumarskih i drv. ind. inženjera Slovenije u Ljubljani. Za svoj uspješan znanstveni i stručan rad dr. sc. Miran Brinar primio je nekoliko vrijednih priznanja i nagrada. Tako je proglašen Zaslužnim članom ZIT gozdarstva in industrije za predelavo lese Slovenije (1962. g.), pa Zaslužnim članom ZIT proglašen je i 1964. g., a Častnim članom ZIT Jugoslavije 1965. g. Dodijeljeno mu je priznanje Častnog člana ZIT go-zdarstva in industrije za predelavo lesa Jugoslavije (1971.). Zaslužni je član i Sekcije za genetiko in žlahtnjenje gozdnega drevja (1974.). Dobio je i nagradu Sklada Borisa Kidriča 1966. g. Živi kao penzioner u Ljubljani. Anketu je popunio 13.2.1996. g. |