aps

1985

S obje strane Papuka - 29. i 30. 4. 2023.

Eto, naš neumorni i uporni Stipa uspio je skupiti na svom terenu zavidan broj mladih apsolvenata - čak i više nego prije "samo" 31 godinu na Lapjaku. Program vrhunski sve od Kutjeva i osebujnog g. Enjingija, pa do oproštaja na Jankovcu. Čak je i vrijeme uspio nagovoriti da nas vrhunski posluži. Hvala Stipa! Na ovom linku imate ponešto fotografija ponajviše Stipinih pa i Diklinih - a pozvani ste i ostali koji imate što za priložiti ... FOTOGALERIJA

Okupljanje na Papuku - poziv

Kod šumarije u Kutjevu, točno u podne 29. travnja 2023. Najprije u podrum, a onda pješice preko Papuka do Jankovca. Tamo je baza!
Sigurni smo da je naš Stjepan sve to dobro isplanirao i dogovorio. Stjepan Ćurić, 098 441 856 (3685)

Inače ovo bi trebalo biti naše 12. okupljanje i 38. godišnjica. Nadamo se da nećemo na slijedeće okupljanje opet čekati pet godina. Zadnji put smo bili u Vinkovcu 18. 5. 2018. A na Papuku, na Lapjaku, pred više od 30 godina - 14. 11. 1992. Idu nam te godine ...

Otišao je i Željko Mikić

22. prosinca 2023. godine preminuo je Željko Mikić, aktualni i dugogodišnji upravitelj Šumarije Hrvatska Dubica. Živio je i djelovao u teška vremena na zahtjevnim prostorima i nije se libio dati svoj doprinos boljitku, kako funkcijom šumara, tako i sa pozicije branitelja. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990.-1993. i Medalje Oluja 95, a 1996. odlikovan je Redom hrvatskoga pletera za osobiti doprinos razvoju i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana. Na žalost, veliki ratnik izgubio je svoju posljednju bitku od zlokobne bolesti. 

Preminula je kolegica Marija Špendić 

Dinko Hace
Upravitelj šumarije

Objavljeno 16. 12. 2021.

U šezdesetoj godini života napustila nas je naša draga kolegica Marija Špendić, dipl.ing.šum., dugogodišnja revirnica u šumariji Lipovljani. Rođena je 31. srpnja 1962.g. u Novskoj, kao jedino dijete oca Đure i majke Ane. ...

više

NAKON TREĆINE STOLJEĆA - OKUPLJANJE U VINKOVCU

objavio 21. svi 2018. 09:14 Branko Meštrić   [ ažurirano 21. svi 2018. 09:16 ]

Eto tako, nakon puno godina uspjeli smo ponovno okupiti našu čuvenu generaciju APS1985, doduše u ponešto smanjenom broju. Prirodni zakoni kažu da je to prirodni proces i da će nas s godinama biti sve manje, no ja želim još uvijek vjerovati da je ovaj broj ipak posljedica činjenice što se ipak nismo vidjeli malo više godina, kao i stjecaja okolnosti što je ipak još znatan broj kolegica i kolega aktivan ili vrlo aktivan, pa jednostavno nisu uspjeli otkloniti svoje obaveze ovog petka popodne. Dakle, nadamo se da ipak i nismo još toliko stari da bi nam populacija krenula u retrogradaciju ;-) 

objavio 14. svi 2018. 14:05 Branko Meštrić   [ ažurirano 14. svi 2018. 14:11 ]


Drage kolegice i dragi kolege iz generacije apsolvenata 1985.


Nešto smo malo zastali sa okupljanjima, preskočili smo i poneku okruglu obljetnicu, poneki kolega je i otišao...

Ne mogu vjerovati da potpisujemo kapitulacije, čekamo neka bolja vremena ili neznamšto. Navodno su ta teška vremena, loša gospodarska situacija, nema se za ovo ili ono. Nema se za doći na večericu i sresti staru klapu? Kaj god!

U namjeri da malo prodrmam situaciju odlučio sam, uz konzultaciju sa nekolicinom kolega, ovako bez puno komplikacija organizirati novo okupljanje.

Povod? Osim što nam ga, zapravo, ni ne bi trebalo tražiti, eto nam ga ipak - 2018. Trideset i tri godine! Trećina stoljeća - nije ni tako mali razlog. 


Da se ne bi trošili po restoranima, moljakali po Šumama ili tak nešto, pozivam vas na jedno simpatično imanje u okolici Zagreba, sa čijom vlasnicom imam prilično dobre odnose. Prostor za zabavu nam je besplatan, smještaj za dvadesetak ljudi isto tako. Ja osobno ću vam spremiti večeru, a ako tko pridonese što od delicija ili tekuće problematike - neće mu biti zamjereno.


Dakle u petak, 18. svibnja 2018. godine na imanju ETI Vinkovec u selu imena Vinkovec, negdje između Vrbovca i Zeline.

Gdje mi je to? Autocestom prema Varaždinu, odmah van u Sv. Heleni, pa preko Rakovca starom cestom prema Vrbovcu i iza Brezana lijevo uzbrdo. Sve vam piše na http://www.eti-vinkovec.org ili na Maps https://goo.gl/GvxoWb a za dolaznike iz Zagreba ovdje je jedna zgodna PREZENTACIJA.


Imam i izvjestan program događanja.

Budući se radi o kraju koji je središte jedne naše šumarske discipline, danas dosta zanemarene - ugljenjarenju, posjetit ćemo jednu familiju koja i danas vrlo aktivno to radi. Dakle, okupljanje na ETI Vinkovec do 17:00, dezinfekcija i potom odlazak u susjedno selo Zrinščinu do vuglenica obitelji Posilović.

Tko ne stigne ili ne želi na vuglenice nek dođe do 19:00  direktno na ETI, kad bi se ekipa vratila pa bi nastavili s programom.


Lijepo bih molio sve koji misle doći da mi se svakako jave radi logističkih razloga. Također, zainteresirani za noćenje neka mi svakako dojave svoje namjere radi pripreme objekata. Ukoliko među adresantima ove poruke ne vidite nekog od naših dragih kolegica/kolega znači da nemam njihov mail pa vas molim da im ovo proslijedite.


Ja sam još uvijek Branko Meštrić, javljam se na broj  098/48 0000 (21692 za prijatelje), odnosno na mail: branko.mestric@sumari.hr

objavio 14. svi 2018. 14:00 Branko Meštrić   [ ažurirano 21. svi 2018. 08:51 ]

Dana 4.svibnja 2016.godine, na dan Sv.Florijana, zaštitnika vatrogasaca, iscrpljen bolešću napustio nas je naš dragi prijatelj i kolega Vlado Šoštarić nadimkom Kanader, dipl.ing šumarstva te ing. zaštite od požara. Od Vlade smo se oprostili 9.svibnja 2016. godine na mirogojskom Krematoriju uz vatrogasne i vojne počasti. Na vječni počinak ispratili su ga svećenici vlč. Alfred Kolić i vlč.Stjepan Levanić, njegova obitelj, rodbina, prijatelji, kolege sa Šumarskog fakulteta, brojni vatrogasci iz Hrvatske i Slovenije te suborci, prijatelji i poznanici.

. . .

Ovaj izuzetan i izvanserijski čovijek nedostaje će nam svima nama koji smo ga poznavali. Hvala ti prijatelju i kolega za toliko puno toga što si nam ostavio stručno, ljudski i prijateljski. (Ž. Španjol)


IN MEMORIAM (pdf)

objavio 28. stu 2011. 13:06 Branko Meštrić   [ ažurirano 28. stu 2011. 13:43 ]

Eto i to smo uspješno obavili. Dvadesetak ljudi od nas 164 što nas je krenulo studirati one davne 1981. odazvalo se pozivu naših Podravaca i pojavilo na Đurđevačkim peskima, odnosno na Čambini. Istina, nije nam bilo lako, jer su si dečki dali truda u organizaciji i stvarno upriličili događanje dostojno ovako velikoj obljetnici - HVALA JOŠ JEDNOM MIRKU, BRANKU I BRANKU! - ali i mi najuporniji još nismo baš za otpad sa radošću smo podnijeli sve njihove kerefeke.

Istina, krivo nam je što se nije odazvalo i više ljudi, kad su se dečki potrudili sve to organizirati - i to ovaj puta stvarno na vrijeme - ali kao i lani ostajemo pri svojemu: svi su pozvani i svi su dobro došli, a 'ko ne dođe - njemu treba biti žao.

Također, da ne bi netko prigovorio da nije obaviješten na vrijeme, slijedeće godine na 8. lipnja poziva nas Damir Grgurić na novo okupljanje u Skrad, a još otprije imamo poziv od naših Slovenaca da dođemo u Europu. A tam će nas valjda primiti te famozne 2013.

Tako, ovo vam je vijest o događanju, a kad se malo sredimo objavit ćemo ovdje i još ponešto materijala - naročito fotografija - koje smo uspjeli prikupiti prije i za vrijeme ovog događanja. 

objavio 28. stu 2011. 12:47 Branko Meštrić   [ ažurirano 28. stu 2011. 13:07 ]


Drage kolegice i kolege iz generacije upisanih 1981.


Eto je došlo vrijeme da se okupimo i na tridesetgodišnjicu. Naši Podravci na čelu s Mirkom Balalom 

pripremili su zanimljiv program za petak , 25. 11. 2011. godine u Podravini mojoj miloj:


Plan proslave:

- Sakupljanje kolegica i kolega oko 14 sati u Lovačkoj kući PESKI (Šumarija Đurđevac, 3 km od zapadnog ulaza u Đurđevac)

- Oko 15 sati odlazak na Đurđevačke Peske ( Geografsko-botanički rezervat )

- Oko 16 sati posjet i razgledavanje tvrtke Rasco Kalinovac

- Poslije razgleda tvrtke Rasco odlazimo u Lovačku kuću Čambina Šumarije Repaš

- Oko 18 sati okupljanje svih gostiju na objektu Čambina

- Program prema zamisli organizatora…


Kolegice i kolege koji neće sudjelovati od 14 sati u događanjima na Peskima, mogu doći direktno na Čambinu, 

ili još bolje, sačekati "karavanu" u Đurđevcu oko 17 sati - to svakako najaviti organizatorima. 

Također, zainteresirani za noćenje 25/26. 11. da svakako svoje namjere najave unaprijed organizatorima (noćenje je u objektu Čambina i Šumarija Repaš).


Kontakti: Mirko Balala – 098/451 501 (4661)

               Branko Sobota – 098/452 215

               Branko Aurer – 098/439 921 (4627) 


Upute za dolazak na Peske: http://go.hak.hr/469353282

    i na Čambinu: http://go.hak.hr/306409727

objavio 7. pro 2010. 14:51 Branko Meštrić

Na Muljavi ostadoh dužan ekipi kraj priče o Branku Baričeviću, našem Barbi, njihovom Baričku i kako li smo/su ga već zvali. 

Barba je dakle umro u hodu usred Velebita za Ivanje 2006. godine. On koji se rodio na Velebitu i živio taj svoj Velebit, dan prije je prvi put došao sa nama planinarima na Sjeverni Velebit, na Štirovaču - i bio je na onaj svoj način oduševljen time, osupnut svim tim ljepotama jednog drukčijeg Velebita, nego je to onaj njegov suri Velebit ponad Maslenice. Naravno da se je dobrano poveselio s nama to veče i oduševljen sutradan krenuo da prehoda čuvenu Premužićevu stazu. I hodao je veseo s ekipom cijeli dan - i desetak minuta pred ciljem je prestao hodati. Zauvijek.

Na tom mjestu mi njegovi prijatelji nismo htjeli dizati spomenike, ali smo odbrali jedan kamen i na njemu postavili čuvenu Branimirovu rečenicu koju je zaista odbrusio nekoj humanitarki u teška ratna doba kad je bio načelnik u Obrovcu, a ona mu počela nešto pametovati o tome tko to živi ili ne živi na ovim prostorima:

Na ovim velebitskim prostorima obitavam više tisuća godina u raznim oblicima.


Ponešto o Barbi imate i na http://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=8714

objavio 17. ruj 2010. 22:42 Branko Meštrić

Nekako smo teško i neorganizirano obavili to nešto što bi se moglo zvati apsolventskim putovanjem. Koliko je meni poznato, a poznato mi je jer sam to organizirao, splavarenje na Tari je ipak nešto što bi se moglo zvati apsolventskim, iako smo, na kraju, krenuli u jednoj relativno maloj grupi.

Išlo je otprilike ovako:

Najprije vlakom do Rijeke pa se popodne ukrcali na dužobalni linijski brod i "utaborili" se na palubi, baš kao i gomila druge mladosti oko nas. Ujutro smo bili u Splitu, pa još cijeli dan da bi već u noć, nakon nekih 28 sati stigli u Bar. Iskrcali se i utaborili odmah na plaži s namjerom da krenemo ujutro na Durmitor, ali tak nam je bilo dobro na plaži da smo ostali još jednu noć i tek potom uhvatili program i otputovali na Taru.

Kako je to bilo na Tari teško je sad opisivati, al bilo je više nego dobro. 

objavio 17. ruj 2010. 22:33 Branko Meštrić   [ ažurirano 17. stu 2010. 10:22 ]

Generacija o kojoj se ovdje radi apsolvirala je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1985. godine. Ovdje je službeni POPIS.


Zašto smo generaciju definirali kao apsolventsku? Zato što se je početna generacija iz 1981. silno raspršila i teško ju je definirati. Isto tako teško je pozbrajati i kad je tko diplomirao. Ovako je ipak sve najjasnije. Ponajviše smo bili zajedno, zajedno smo odgulili i velike terenske nastave na četvrtoj... A ako se netko i iz drugih generacija ubacio među nas - ma neka ga! 

više ...

Inače u Vinkovcu se ovaj petak okupilo petnaestak najvjernijih polaznika ovih skupova. Obišli smo vuglenice obitelji Posilović u Zrinščini i upoznali se, mnogi i prvi put, sa jednom vrlo šumarskom djelatnošću koju je industrija podosta potisnula, ali koje se eto ipak zadržala u ovom kraju i koja je još zapravo dosta česta, a po riječima domaćina i probitačna djelatnost. Kažu, ukratko, da ih ima još podosta ugljenara ali si nisu konkurencija - potražnja je tolika da jednostavno ne uspijevaju proizvesti dovoljne količine. Naročito uz, nadaju se trenutačno ograničene količine drveta, kojima ih šumarstvo može opskrbiti. 


O nastavku programa na imanju ETI Vinkovec kod sjajnih domaćina Ksenije i Branka nije pristojno previše pisati. Po svim komentarima lijepo se pojelo i popilo, pa i zapjevalo kao u stara vremena. Jest da je potrošnja mineralne nadmašila potrošnju vina, ali i to je valjda prirodan tijek životnih procesa. Boravak i smještaj u pravoj drvenoj kući i u zajedničkoj spavaonici također je bio pomalo originalan, skoro kao u stara studentska vremena. 


Domaćini se nadaju da je svima bilo ukusno, udobno i ugodno. I da će se ovakvo događanje ovdje ponovno dogoditi sa većim brojem sudionika i uz manje žurbe i jurnjave.