posted Jan 14, 2010 2:08 AM by Silko Štefančić
[
updated Jan 18, 2010 11:25 PM
]
Društvo Goranin poziva svoje članove i prijatelje na obećani „Izlet u nepoznato“ 23. siječnja 2010. Cijena izleta (putna karta, vodič i ručak) iznosi 120 Kn.
Polazak autobusa je u 8.00 sati
P.S. Nakon sadržajnog prijepodneva, slijedi druženje sa Vincekom kada krstimo trsje, zato „ponesite“ dobru volju i „izoštrite“ glasnice.
Rezervacije i sve informacije zainteresirani mogu dobiti na telefon broj 4615-148 (od 17.00-20.00 sati) i 098 479 875 (gđa. Nada Kruc) |
posted Jan 14, 2010 2:05 AM by Silko Štefančić
Pred nama je još jedno lijepo druženje ponedjeljkom, jer 18. siječnja u 18 sati dolazi nam u goste mlada klizačica Lea Bušac, članica Zagrebačkih pahuljica. Ova vrijedna gimnazijalka upoznati će nas sa uspjesima sinkronog klizanja Zagrebačke škole, s posebnim osvrtom na nastup i njene dojmove iz Ledene dvorane u Delnicama.
Dragi Gorani i Goranke želimo mlade među nama, zato dođite u što većem broju da svojim prisustvom pozdravimo mladost! |
posted Dec 30, 2009 2:12 AM by Silko Štefančić
[
updated Dec 30, 2009 4:26 AM
]
Jedan lijep i sentimentalan ponedjeljak poklonila nam je sviranjem na harfi naša Goranka gđa. Marija Mlinar, članica orkestra HRT-a.
Čuli smo nekoliko lirskih melodija iz zemalja gdje se harfa svirala još u davno doba (Grčka, Irska, Južna Amerika, …) ili je nacionalni instrument, kao i izbor iz klasične glazbe.
Odmarajući prste, pričala nam kako je počelo njezino učenje i druženje sa tim rijetkim ali nadasve zanimljivim instrumentom. Čini mi se, rekla je, da je to ljubav "dok nas život ne rastavi"!
Sa puno privrženosti pričala nam je tako gđa. Marija, a potom su se našim malim zagrebačkim goranskim domom razlili zvuci evergrina, melodije naših djedova i baka, pa i rođendanska za našu Boženu.
Pomaženi milozvučnom svirkom, zahvalni večerašnjoj gošći, naši raspjevani "momci", a za njima svi prisutni, zapjevali smo našu goransku "Tiho su padale pahulje".
Bio je ovo lijepi i topli uvod u radost Božića!
Priredila Nada Kruc |
posted Dec 30, 2009 2:07 AM by Silko Štefančić
Na predavanju našeg poštovanog Drage Budiselića, sinula mi je ideja da ostvarimo izlet po zagorskim bregima. Rečeno-učinjeno. Uz mnoštvo prijatelja, začudo javilo se i dosta naših Gorana.
Krenuli smo u tmurno subotnje jutro, dvanaestog prosinca. Kako smo grabili kilometre, tako smo i oblake razgrtali, a malo nam se i sunce nasmiješilo.
U Gornjoj Stubici obišli smo bistu, junaka-pilota iz Domovinskog rata, Rudolfa Perešina i njegov MIG-21. Znamo za njegovo napuštanje JNA i čvrstu odluku: "Ja sam Hrvat, ne mogu i neću ubijati Hrvate!"
Penjući se prema bregu Sv. Jurja i staroj hiži "Pod Gupčevom lipom", škopom pokritom i mahovinom obraslom, kao da smo osjetili miris starine. Kavica i piće baš su prijali uz starinsku, železnu peć, na kojoj smo si i "dušu i roke zgreli".
V čošku na kipcu podragali smo Isuseka i Mariju. Stisnuli smo se uz male "obloke" i "črlene karirane forangice" i divili se mnogim stvarima, možda još iz doba kmetova.
Poklonili smo se najstarijem prirodnom spomeniku "Gupčevoj lipi" koja je još 1573. godine, Matiju i kmete zagorske darivala hladovinom.
Put prema Belcu, prava snježna idila. Belec, crkva s cinktorom i okolni kraj mirno su uživali u pahuljama, kao i mi. A u crkvi razigrani barok. Kamo se god okrenem samo uzdisaji mojih suputnika "Kako je ovo lijepo, … a ovo prekrasno!" Rezbareni i oslikani su, od poda do stropa, oltari, propovjedaonica, kor. Djelo je to Ivana Rangera, iz 18.st. umjetnika iz svečeničkog reda Pavlina. Gledamo li sve te ukrase kroz molitvu, kroz život ili kao umjetnost, djelo je to vrijedno divljenja.
Hvala i poduzeću INA, što je sponzorirala adaptaciju dragulja u kojem uživamo. Ovo je kraj u kojem se ima još puno toga za vidjeti, zato ga je A.G. Matoš nazvao hrvatskom Toskanom.
Idemo dalje. Čeka nas Matija Gubec sa svojim puntarima. Na kratko se družimo s njim, pa ga opet prepuštamo lokalnom veselniku Petrici Kermpuhu.
A tek dvorac obitelji Oršić? "Bog moj, kak se tu negda lepo živelo!" Cijela okolica perivoj je dvorcu. A unutra pravi doživljaj grofovskog života, umjetničke slike, kapela iluzionističkog stila, stilski namještaj … kraj klavira samo što nije propjevala Sidonija Rubido-Erdedy. Ova soba dirnula je naše gošče, zborašice Anu, Dragicu i Zdenku i zaorila je arija Hrvatica iz opere "Ljubav i zloba". Bio je to ugođaj dana. Malo dalje još jedan poklon, izložba "Stari zanati Hrvatskog zagorja".
Dolje u sali čekali su nas Mijo, Toni i Vlado, s uštimanim instrumentima. Požurili smo, njihove taktove treba otplesati. Hvala im.
Prebrzo je došao kraj.
U povratku pitanje; "Kada će slijedeći izlet?"
Dragi moji Gorani,Primorci,prijatelji Cveteki i Slatkići, bili ste mi divni suputnici. Ja bi s vama i na Vincekovo.
Možeeeeee! A kamoooo! Slijedi pitanje jednog putnika;"A gde je to Vincekovo?". Biti će to izlet u nepoznato, 23.siječnja 2010. godine. Hvala i pozdrav svima!
Priredila Nada Kruc
|
posted Dec 14, 2009 6:32 AM by Silko Štefančić
[
updated Dec 16, 2009 6:06 AM
]
Goranka iz Kupjaka i naša članica prof. Đurđica Asić-Klobučar, podarila nam je u ponedjeljak 7. prosinca 2009. još jednu književnu večer. Nakon nekoliko knjiga i mnogo stihova posvećenih težini i ljepoti dječje dobi, ovaj nas je puta povela u medvjeđi svijet.
Koliko god nama ti krupni i mrki dlakavci djeluju zastrašujuće, Đurđica zna prodrijeti u njihovu suptilnost, razigranost, brige i strah od ljudi. Dok nama treba puuno igračaka, velike kuće, široke ceste, dotle je njihovo carstvo: šuštavi tepih od lišća, malo šumskih plodova, stabla za penjanje, braća za igranje, a za topli brlog brinu njihovi mama i tata.
JAVOROVA KOSA
Otpremio se rano jutrom
u izviđanje medo Maza,
prevalio kilometre
preko uskih šumskih staza.
Njegove su noge mlade,
bez problema svud ga nose.
Stigao na drugu stranu
sve do Javorove kose.
Iznenadila ga buka.
Nešto praska.On to čuje.
Vidio je izdaleka,
netko brdo buši,ruje.
Dvije rupena dnu brda,
ljudi se u njih zavlače.
Opet jedan tutanj ori,
ali sada mnogo jače.
"Evo,što sam doživio!
Moram kući,reći Gosi
da se neke rupe buše
baš na Javorovoj kosi.
Zašto buše naše brdo?
Zašto rupe i zbog čega?
Zar će i nas otjerati
sa ovoga brijega?"
 |
posted Dec 9, 2009 1:58 PM by Silko Štefančić
[
updated Dec 30, 2009 2:26 AM
]
|
Pozivamo Vas na Glazbeno veče u ponedjeljak 14.12.2009. u 18.00 sati u prostorijama društva Goranin (Branimirova 33). Naša gošća je harfistica gospođa Marija Mlinar, članica orkestra HRT-a. Iskoristimo ovu rijetku priliku da u živo doživimo ugođaj harfe i umijeće umjetnice. Dobrodošli!
Organizator: Nada Kruc | |
posted Dec 6, 2009 1:14 PM by Silko Štefančić
[
updated Dec 9, 2009 2:11 PM
]
Društvo Goranin
organiziralo je po šesti puta, za sve Gorane u Zagrebu, Prvu nedjelju Adventa u
crkvi Sv. Antuna na Svetom duhu. Ovogodišnji sudomaćini iz Gorskog kotara bili
su fužinarci. Župnik mgs. Josip Šepić na početku mise obratio se vjernicima lijepim
riječima zahvale na pozivu i uz pomoć župnog zbora iz Fužina održao lijepu
misu. Gosp. Crnić pozdravio je sve prisutne u ime društva Goranin. Potom je delegacija iz Fužina poklonila skromne, ali od
srca dane, poklone domaćinima iz Župe Sv. Antuna. Nakon druženja u
prostorijama Župe, gdje je došlo mnogo Gorana, gosti iz Fužina i predstavnici
našeg Društva proveli su vrijeme u zajedničkom druženju na obiteljskom
gospodarstvu Kolarić u Malunju kod Jastrebarskog.
Priredila: Božena Zakošek
|
posted Dec 5, 2009 12:29 AM by Silko Štefančić
[
updated Dec 6, 2009 1:18 PM
]
Da
sa susjedima treba gajiti dobre odnose učili su nas još dok smo bili mali. Potvrdili
su to i naši susjedi Primorci i pozvali nas ovih dana da s njima
proslavimo Martinje. Sveti Martin u Primorju i u Gorskom kotaru i nije
imao puno posla. Mi koji živimo u Zagrebu prihvatili smo lijepe običaje
zagrebačke okolice i sjevernih krajeva lijepe naše.
Nakon
izmijenjenih zdravica, dobrodošlice i fino pripremljene večere, zaorila je
pjesma. Baš su se našli raspjevani "momci" iz oba društva i pjesmom prošarali,
od evergrina i starogradskih, do domačih i narodnih. I među instrumentima
sloga. Naš profinjeni Mijo Puškarić sa violinom, dugo čekani Josip Žagar sa
razigranom harmonikom i romantični Primorac Ivo Barac sa gitarom nisu
imali pauze. Naravno, i plesači su došli na svoje. Svi izvedeni taktovi,
kvalitetno i sa zadovoljstvom su isplesani. Ma, večer za poželjeti.
Unatrag
nekoliko godina, suradnja ova dva društva malo je utihnula. Članovi društva
"Vinodol", a posebno predsjednica gđa.Jadranka Šerman, potaknuli su
ovu lijepu akciju.
Hvala
Vam dragi susjedi! Iza ove prve zabave slijedi druga, zar ne?
P.S.
Martinjski
mjesec još traje, a mi raspoloženi od slavlja. Naš član Branko Malnar, inače u
društvu "Marica za sve", ovih dana slavi rođendan / nećemo
pitati koji u nizu/. Voli nas okupiti, počastiti i veseliti se s nama.
U
ovo prigodno vrijeme poklonili smo Branku, upravo krštenog bebača,
Portugisca u "ajnpideklu". Malac je bio cijelu večer jako dobar, pa
su mu svi prisutni dali darak pod vanjkušek.
Brankiću,
još puno zdravlja, radosti i slavlja i doma i s nama!
Srdačno! Vaša Nada Kruc
|
posted Nov 24, 2009 11:45 PM by Silko Štefančić
Društvo Goranin za svoje članove i simpatizere organizira 12. prosinca jednodnevni izlet u Hrvatsko zagorje. Cijena karte iznosi 120 Kn.
Program izleta:
08.00 sati - Polazak autobusa sa Mažuranićevog trga
- Belec, razgledavanje crkve
- Gornja Stubica, obilazak spomenika Mtiji Gupcu, Gupčevoj lipi i pauza za kavu
- Dvorac Oršić, ručak u dvorcu, obilazak dvorca i razgledavanje izložbe
18.00 sati - Povratak u Zagreb
Rezervacije i sve informacije zainteresirani mogu dobiti na telefon broj 091 501 44 80 (gđa Ljiljana Rački) |
posted Nov 13, 2009 3:36 AM by Silko Štefančić
Njegujući tradiciju i kulturnu baštinu Gorskog kotara društvo Goranin iz Zagreba uspješno je i ove godine organiziralo Međunarodni festival heligonki. Promovirajući ovaj glazbeni instrument, a riječ je o dijatonskoj harmonici, zagrebački Gorani ujedno iz zaborava prošlosti nastoje otrgnuti i stare goranske običaje koji su vezani uz heligonku. Stoga nije čudno kako je mala dvorana KD Vatroslav Lisinski bila premalena za sve zainteresirane posjetitelje tog događaja. Jedan od razloga bio je i rođendan Gorskog kotara, jer je 7. studenog davne 1778. godine carica Marija Terezija osnovala Processus Montanus ili Gorski kotar. Nakon iznimno zanimljivih nastupa 14 izvođača publika je glasovanjem izabrala pobjednike festivala, a isto je učinio i tročlani ocjenjivački sud. Najviše glasova publike osvojili su Denis Kezele iz Delnica, zatim Tomaž i Anton Štimac iz Osilnice, te predstavnik iz susjedne Slovenije Nik Janeš. Stručni ocjenjivački sud najkvalitetnijom je izvedbom proglasio nastup Daria Tomca iz Čabra. U pauzi za glasovanje nastupio je KUD Delnice i izveo Delnički pir, a festival je završio zajedničkim nastupom svih izvođača i oduševljene publike uz zvukove goranske himne Gorski kotare moj.
Priredio Žarko Delač, predsjednik Društva |
|
