"Moć jednog naroda leži u njegovom dugom sjećanju i jakom pamćenju ... S toga, tko danas hoće da mu njegov narod bude svjež i snažan, taj ne smije razarati njegovo pamćenje....."

Dobro ti jutro goranska ljepoto

ti zrnce najljepšeg sjaja.

Zelenilo što stidljvo viriš

ispd bijele krinoline ............

i kroz kišnu zavjesu poslala ih dragom rodnom kraju, a potom i splet goranskih pjesama.

Zacrtani program ostvario se zahvaljujući dobrom raspoloženju i gostoprimstvu domaćica, članica društva Sinjali iz Baške. Njihov topao doček  i ljubav prema Baškoj i njenoj povjesti, očitali smo im na licima.

Znatiželjno smo upijali priču o nastanku spomenika glagoljici od perivoja Treskavac, gdje je postavljena najveća megalitska skulptura glagoljičnog slova "A". Put nas je  vodio do Stare Rive gdje je položena ruža vjetrova s glagoljičnim pismom.

Baščanska staza glagoljice broji 34 kamene skulpture s uklesanim glagoljskim slovima. Svojom veličanstvenošću i monolitnošću ističu se četiri skulpture, rad akademskog  kipara Ljube de Karine.

Prva u nizu, glagoljično slovo "A", postavljena je 13. prosinca 2006.godine /na dan sv. Lucije/ na vidikovcu perivoja Treskavac, a poklon je grada Zagreba. Slijede skulpture slova "L", (Lucija) - znamen vječne svjetlosti, potom slovo "B" na samom ulazu u Bašku. Gdje god se zaviri, nađe se poneko slovo. Na kraju na punti Stare Rive - Ruža vjetrova. Ispisana je oko velike kružnice koja predstavlja "omegu" posljednji znak u tekstu na Baščanskoj ploči.
Ostale, manje skulpture klesali su studenti hrvatskih i europskih akademija, na kiparskim radionicama u Baškoj, a donatori skulptura su hrvatski gradovi.

Ovakvim pristupom ispričana je povijest koja nas izazovno vuče prema Jurandvoru, u srcu doline, gdje je nastao prvi dokument hrvatske državnosti uklesan glagoljicom u kamenu -  Baščanska ploča.

Putem smo znatiželjno slušali priče o bacanju svježe ispečenih hljepčića kruha sa tornja sv. Lucije, 13. prosinca, o Veloj Riki u krškom reljefu, koja nikad ne presušuje, o staroj Besci (Baški) od 13 st., o crkvi sv. Ivana Krstitelja na najljepšem vidikovcu i  zaštitniku  Baške, o župnoj crkvi sv. Trojstva (18.st.), o skrivenoj crkvici sv. Roka i lokalnoj etnografskoj zbirci.
Kišica je jenjavala, a mi smo uživali u  ljepoti  Baške. Pri kraju našeg boravka u ovoj lijepoj dolini zasjalo nam i sunce.  Ipak, Korintiju, Kricin i Mrgare ostavili smo za drugi put. Boje mora, Velebita i obližnjih otoka pero ne može opisati.

Prebrzo je prošla sva današnja bajka. Za sve spoznaje moramo reći veliko hvala, kustosici sv. Lucije, koja nam je dala iscrpan prikaz povijesti Baščanske ploče, našim brižnim domačicama, Branki Polonijo i Blandini Marković-Randić, te ljubaznoj čuvarici  Etno- kuće, gđi. Mariji.

I kad mi se najmanje odlazilo odavde, sjetih se stiha Josipa Pupačića:

"I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more d o b r o   j u t r o  veli

o  d o b r o   j u t r o  m o r e  kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav"

Raspjevani, na  rastanku, zahvaljujući domaćicama,  uz mali poklon za sjećanje, dogovorili smo  da se Sinjali iz  Baške i Gorani iz Zagreba, nađu na jednoj  manifestaciji iduće jeseni u Gorskom kotaru.

 

Priredila: Davorka Valentić