Naš ljetni srpanjski izlet, zamišljen kao bijeg sa užarenog asfalta, bio je zaista osvježavajući.

Članice nama  prijateljskog "Društva prijatelja cvijeća i zelenila" zaželjele su se goranske svježine. 24. srpnja na popularnom Mažurancu pridružio nam se još (pročitavši obavijest na Web-u) lijepi broj dobrih, starih  znanaca, prijatelja Gorskoga kotara. Želja je bila pružiti im najljepše što se može  u ovo doba godine, rascvjetanu livadu,  hladovinu pod krošnjama stoljetne goranske šume i druženje sa domaćinima i  izvođačima manifestacije "Polane na tragu goranskih starina". Ono malo kiše ujutro, mislili smo pobijediti svojim raspoloženjem, ali bila je uporna, nije se dala.

Kuburaši, iz Višnjice iz Hrvatskog zagorja,  ritualom i pucnjevima iz svojih kićenih kubura, najavili su početak fešte. Vjerojatno su mislili, kako će i razmaknuti božje kabliće, ali oni su se htjeli izliti baš sad i baš tu. Livada je čekala to osvježenje i nimalo nije izgubila na svojoj ljepoti. Žao nam domaćina i gostiju, izvođača jer su svi morali seliti u Društveni dom u Delnice. Sa Polana, pognute cvjetne glavice ispratile su vrijedne ruke i alate. Onaj slog, gdje su kosci željeli isprobati oštrice kose, ostati će nepokošen.

U carstvu Polana ostali smo još malo. Sa gostima iz Ivanić grada,u dobrom raspoloženju. Kao pravi susjedi, otplesali smo sve taktove njihovih  razigranih tamburica.

Petehovac, poznat zimi kao najljepši ski centar, bio je toga dana  šarenih padina i blještećih  borovih grana. Dočekao nas je "autohtoni" Delničanin, gospodin Ivica Knežević. Proveo nas Delnicama kroz povijest, Lujzijanom od gradnje do današnjice, i brdima i kutićima ovoga kraja, koje još treba  upoznati. Mnogi vole, ali malo je ljudi koji će s toliko topline i srčanosti pričati o svom kraju.

Prije spuštanja na Jagodinu stijenu, Ivica nam je ispričao sadržaj romana "Jagodina ljubav", Milivoja Magdića. Priča ljubavna, sjetna, tužnog završetka. Emotivni domaćin suosjećao je s pričom, vidjelo se to na njegovom licu. Dirnute  "Cveteke",  prijatelje i nas nekoliko Gorana, povele su članice zbora "Hrvatska žena" i poklonili smo  Jagodi, pjesmu "Na te mislim", Jakova Majnarića-Delnićanina.

Jagodina stijena, impozantan je goranski krajolik. Iz kotline podno stijene vije se  maglica, kao i iz naših srca uzdasi,  nad sjetnom pričom.

Bogu hvala,  tolikim je ljepotama Gorski kotar ukrasio, i Ivici na stihovima što ih je svome kraju  podario. Uživali smo!