HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA



ID11051
ime P., Marijan
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva
     

                                                                IZBOR      (knjiga3/11051)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

apsolvirao1937.
diplomirao1938.

 Sin Franje i Frančiške r. Pospeh. Slovenske nacionalnosti, rimokatolik. Otac mu je zanimanjem bio notar, a majka učiteljica. Gimnaziju je polazio u Ljubljani i Mariboru, gdje je maturirao škol.g. 1929.-30.
 Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno šum. fakultetu u Zemunu Beogradskog sveučilišta. Diplomirao je 1938. godine.
 Nakon diplomiranja radio je u Iloku kod grofa Odescalchya kao šum. pristav. Tu je početkom 1942. dobio mjesto vlastelinskoga geometra i zadržao se do 31.5.1942., kada prelazi u Šumsko veleobrtno d.d. Belišće kao pomoćnik šumarnika za tadašnji kotar Podravska Slatina i kao upravitelj vlastelinstva Gutmann sa sjedištem u Voćinu. Dana 1.1.1943. premješten je u Belišće u Šum. poslovodstvo, a u ožujku iste godine preuzeo je Upravu manipulacije Morović u Srijemu. Nakon toga bio je do 1944. upravitelj šumskih pogona Nova Kapela, Novska i Oriovac, kad je premješten u Belišće kao upravitelj manipulacije Prandanovci. Od 1.3.1944. do 31.10.1945. radio je u građevinarstvu poduzeća Belišće, a od 1.11.1945. preuzeo je opskrbu sirovinama za tvornicu tanina i pilanu u Belišću. Dana 1.8.1945. postavljen je za upravitelja rudnika lignita Rijenci, gdje je ostao do 4.7.1946., kada se vraća u Sloveniju.
 U lipnju 1946. započelo je njegovo službovanje u Ljubljani na referentskom mjestu u "Lesu" Ljubljana, a zatim prelazi na sve odgovornije rukovodne položaje. Postao je načelnik Odjela za drvnu preradu pri Upravi GG Ljubljana, a u jesen 1947. načelnik odjela za plansku izgradnju pri Ministarstvu za drvnu industriju Slovenije. U to vrijeme bio je odgovoran za pilane u Kočevju i Limbušu. U njegov resor ulazilo je održavanje drvnoindustr. postrojenja. U godinama 1949.-50. bio je na mjestu načelnika Plana pilanske proizvodnje.
 U radu je bio vrlo uspješan, i smatrali su ga pionirom i najuglednijim stručnjakom mlade slovenske drvne industrije. Vrativši se u operativu, najprije je preuzeo mjesto šefa Građevinskog odjela u LIP Celje. Ljeti 1950. godine otišao je u Drvnu industr. Šentjur, gdje je rukovodio proizvodnjom.
 Godine 1952. vratio se u šumarstvo i u GG Slovenj Gradec preuzeo mjesto šefa operative. Od početka 1953.g. glavni je direktor ŠG Celje. Ljeti 1957. zaposlio se u GG Gorica, a od 1.2.1958. radi pri Šum. poslovnom savezu u Gorici. Od 1.2.1961. bio je u Soškom ŠG Tolmin voditelj Odjela za plan i analizu. Tu je službovao 13 god. i 1974.g. odlazi u mirovinu.
 Zbog zainteresiranosti za tehniku i preradbu drva vratio se u drvnu industriju. U Kombinatu pokućtva ME BLO u Novoj Gorici bio je pomoćnik direktora Tvornice iverica. Tu je pomagao pri sastavljanju investicijskih elaborata. U samoj izgradnji vodio je sve poslove dokumentacije i nadzora.
 U vrijeme službovanja u Soškom GG Tolmin organizirao je Školski centar na Lokvama za sjekače i rad s motornim pilama. Taj centar su pohađali radnici iz cijele SFRJ.
 Stručnu podlogu za taj rad stekao je na studijskoj praksi u norveškom šumarskom institutu u Oslu, gdje je dopunio svoje znanje.
 Sve vrijeme surađivao je u stručnoj reviji "Les", a bio je aktivan i u Savezu IT Slovenije, kojemu je neko vrijeme bio i predsjenik.
 Godine 1979. dodijeljen mu je naziv "počasni član" ZIT-a Slovenije.

 Kauders, A.: Šum. bibliograf. II, s. 122, 176, 430.
 Vindšnurer, D.: In memoriam. Marijan Presečnik (1911 1990.), Gozd. vestnik 2, 1991, Ljubljana, s. 112.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 3, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG
 ***: Hrvatski leksikon drvnih tehnologa, Šumarski fakultet Zagreb i TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 2002. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM