HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA



ID11851
ime TURK, Zdravko
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva, redovni sveuč. profesor
     

                                                                IZBOR      (knjiga5/11851)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

rođen19. 11. 1904.Novi Kot /Slovenija/
apsolvirao1929.
diplomirao1930.
umro15. 3. 1991.Ljubljana
dodatne listeautori u bazama HŠD

 Maturirao je 1924. godine na realki u Ljubljani.
 Studirao je na Gospodarskošum. fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je škol.g. 1928.-29., a diplomirao 1930. na Šum. odjelu. Državni stručni ispit položio je u Beogradu 1935. U svemu je bio odlikaš, unatoč tomu što se morao brinuti i za gostionicu, jer mu je u međuvremenu umro otac.
 U šumskoj operativi počeo je raditi 1932.g. na veleposjedu u Lividragi u Gorskom kotaru. Od 1932. do 1942. bio je rukovoditelj šumske uprave u Čabru, gdje se bavio poslovima uređivanja šuma. Godine 1942. otišao je u partizane, ali je bio odveden u internaciju (1942.-44.). Pobjegavši iz internacije, do kraja rata bio je minerski instruktor.
 U prvim poratnim godinama bio je upravitelj u Gorici i Črničama u Trnovskom gozdu. Od 1947. do 1948. bio je načelnik odsjeka pri Upravi šum. gospodarstva u Ljubljani, zatim pomoćnik direktora i direktor u GG Novo Mesto i Ljubljana (1948.-49.). Zatim je obavljao nekoliko odgovornih dužnosti u tadašnjem Ministarstvu odnosno Generalnoj direkciji za šumarstvo i drvnu industriju (1950.-52.).
 Kao priznati stručnjak za iskorišćivanje šuma, godine 1952. došao je u Inštitut za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani u kojem je kasnije bio i predstojnik Odsjeka za iskorišćavanje šuma.
 Na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani postao je 1953. docent, 1958. izvanredni, a 1963. redovni profesor za iskorišćivanje šuma. Bio je dekan na Šumarskom odjelu (1963.-65.), prodekan (1965.-67.) i predsjednik fakultetskoga savjeta (1972.-73.). Dvaput je bio na stručnom usavršavanju u Austriji, aktivno je sudjelovao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima i sam ih organizirao. Zaslužan je za suradnju između slovenskog i austrijskoga šumarstva.
 U mirovinu je otišao 1975., ali je i dalje bio aktivan u rješavanju problema slovenskoga šumarstva.
 Umro je u Ljubljani 1991. god.
 Prof. Zdravko Turk uspješno je djelovao na više područja. Predavao je na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju te osposobljavao šumarske stručnjake i istraživače. Rezultati njegovog istraživačkog rada korišteni su u operativi. Rezultate istraživanja objavljivao je u brojnim publikacijama. Najviše je objavljivao u "Gozdarskom vestniku" i "Lesu". Napisao je i objavio više od 150 članaka, prikaza i recenzija i referata te pedesetak koji
 nisu objavljeni. Bio je aktivan u Društvu inženjera i tehničara i izabran je za njegovog počasnog člana. Prvi je organizirao tradicionalne sastanke Sekcije za iskorišćivanje šuma Zajednice sveučilišta bivše Jugoslavije.
 Za svoj uspješan rad primio je više priznanja i odlikovanja, od njih spominjemo Orden zasluga za narod 3. reda (1949.), Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem (1965.) i Jesenkovo priznanje (BF-1975.).

1Turk Z., 1960: Pratični stručni ispit šumarskih inženjera i tehničara. Š.L. 3-4, s.116 PDF
 -- sve u časopisu ŠUMARSKI LIST

 Borošić, J.: ŠIS, s. 7, 151.
 *** ŠL 1940., s. 464; 1958., s. 108.
 *** ŠN, s. 356 (stoji: iz Novikota!).
 *** PŠH 1846-1976., s. 310, 420.
 *** ŠE 3, 1987., s. 537.
 Lipoglavšek, M.: Profesor Zdravko Turk (1904-1991), Zbornik gozdarstva in lesarstva 37, Ljubljana 1991., s. 5-19 (s bibliografijom radova).
 *** SŠN 2, ŠF Zagreb, 1998., s. 683.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 5, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM