HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID11935
ime VELIKOPOLJSKI, Ivan
zvanje
zanimanje     		 dipl. ing. šumarstva
     

                                                                IZBOR      (knjiga5/11935)   IZMJENE         ISPIS


     DOGAĐAJI  


lokacija
rođen4. 1. 1905.Voronež /Rusija/
srednje obr.1925.Bileća /BiH/Donski kadetski korpus
apsolvirao1930.
diplomirao22. 6. 1931.ŠF Zagreb
karijera1931.Drvar /BiH/
1957.Požega
djelovao Drvar, Knin, Nova Gradiška, Nova Kapela, Pleternica, Požega
umirovljen1973.
umro1996.Kaunas /Litva/
dodatne listeruski studenti


     ŽIVOTOPIS


 Rođen je 4. 1. 1905. u Voronežu (Rusija) u obitelji srednjeplemićkog staleža. Sin je Ivana, visokog časnika ruske vojske i Anne. Zajedno s ocem pobjegao je u ruskom postrevolucionarnom razdoblju, kao šesnaestgodišnjak, 1921. g. u Kraljevinu SHS. Rusku srednju školu (Donski kadetski korpus) završio je u Bileći 1925. g. Iste godine upisao je Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1931. g. Još kao student doživljava obiteljsku tragediju. Slučajno doznaje da mu je otac umoren iz koristoljublja u Đakovici, gdje je služio kao vojni časnik.
 Zapošljava se 1931. g. u Drvaru, gdje godinama radi na projektiranju i izgradnji šumskih željezničkih pruga. Početkom rata upoznaje se s tamošnjim aktivistom i narodnim herojem, te se po njegovoj preporuci zapošljava u Šumariji Knin. God. 1942. zapošljava se kao šumarski viši pristav kod Ravnateljstva šuma u Novoj Gradiški. Poslije rata radio je jedno vrijeme kao upravitelj Šumarije u Novoj Kapeli, a od 1951–1957. g. kao upravitelj Šumarije Pleternica. Od 1957–1962. g. rukovodi šumskom proizvodnjom pri Šum. gospodarstvu Požega, a po osnivanju Odjela za uređivanje šuma 1962. g. imenovan je njegovim rukovoditeljem i radi na tim poslovima do umirovljenja 1973. g.
 Za doprinos na unaprjeđenju šumarstva dodijeljena mu je 1976. g. povelja Saveza ITŠDI Hrvatske (danas HŠD). Kao umirovljenik, od 1973–1992. g. živi u Požegi.
 U braku sa suprugom Marijom nije imao vlastite djece, osim pokćerke Antonije. Na požeškom pravoslavnom groblju pokopani su mu supruga Marija i pokćerka Antonija, a on kao osamdesetšestogodišnjak vraća se u Litvu, k nećaku koji živi u Kaunasu, gdje umire 1996. godine.

     LITERATURA

 Borošić, J.: ŠIS, s. 7, 152.
 *** ŠL 1942., s. 269; 1952., s. 73; 1977., s. 99.
 *** ŠN, s. 356; SŠN 2, s. 683.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 5, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG
 -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST'
 SKOKO, Mladen: Studenti rodom iz Rusije i Ukrajine koji su šumarske znanosti apsolvirali u Zagrebu, ŠL 5-6/2006, s.277 pdf

thanks to:
HŠ&HŠD&BM