| | Potječe iz obitelji hrvatskih Srba. U dobi od 4 godine doživio je tešku obiteljsku tragediju kada su mu umrli otac i majka od epidemije gripe (1918. ). O njemu se brinula rodbina. Potom ga starija sestra prima u svoju obitelj nakon udaje za Đuru Crljenicu, službenika Šumarije Dvor. Osnovnu školu završio je u Dvoru, a gimnaziju polazio u Bihaću, Prijedoru i Banja Luci (BiH). | |
| | Šumarstvo je studirao na Poljo-privr.-šum. fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je 1938.-39., a diplomirao krajem 1939. godine. | |
| | U vrijeme studija bio je pristaša hrvatsko-srpske koalicije Pribičevića i Radića. Početak II. svj. rata zatekao ga je u vojsci u Beogradu. U Soko Banji (Srbija) zarobili su ga Nijemci početkom rata i odveli u zarobljeništvo u Njemačku, odakle se vraća nakon 4 godine prisilnog rada - 1945. Po povratku u rodnu Banovinu oženio se Hrvaticom, prosvjetnom djelatnicom, te je u skladnom mješovitom braku doživio 86 godina. | |
| | Započeo je raditi kod šumarija i manipulacija u Petrinji, Glini i Kostajnici na poslovima uzgajanja i iskorišćivanja šuma. Kao već iskusan šumar postavljen je za upravitelja Šumarije Dvor. Slijedi službovanje u pogonima šumarske i drvne struke na prostranom i šumama bogatom području Šamarice - Zrinske gore, koje je otvarano šumskim prugama i cestama u razdoblju nakon II. svj. rata. Kasnije (1958. ) doživio je nesreću na šumskom radilištu, ozlijedivši glavu, što je imalo trajne posljedice. | |
| | Iz Dvora premješten je u ŠG Glina, gdje je bio šef Odjela za uređivanje šuma, a zatim šef Odjela za iskorišćivanje šuma u ŠG Kostajnica. | |
| | Godine 1955. prešao je u DIP Kostajnički Majur, gdje je radio duže vrijeme. Obavio je rekonstrukciju poduzeća i proširio poslovanje izgradnjom novih proizvodnih hala s pilanom, radeći istodobno i u režijskim sječinama obližnjih šumarija. | |
| | Zbog školovanja djece, s obitelji preselio se u Sisak, gdje je u ŠG radio na poslovima iskorišćivanja šuma, ali i šum. građevinarstva (šum. vlake, mostovi). Sudjelovao je i u sadnji bugarskog pitomog oraha na području sisačkoga gospodarstva u sklopu stručne suradnje Bugarske i SFRJ (1960.-1970. ). Posjetio je ŠG Ruse na Dunavu, na sjeveru Bugarske, radi izmjene iskustava sa bugarskim stručnjacima, koji su na području ŠG Sisak u rasadniku Volinja obavili cijepljenje oraha, kome nisu pogodovali ovdašnji klimatski ekstremi. | |
| | Dipl. ing. Milan Crljenica umirovljen je 1972., a zatim se preselio u Zagreb radi boljih životnih uvjeta. | |
| | Shrvan teškom bolešću umire naglo u ožujku 2000. god. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. | |
| | Bio je član HŠD, Ogranak Sisak, u kojem je 1965. bio jedan od autora rada "Stanje i razvoj šum. fonda i šumarstva na području Banije, dijelom srednje Posavine i Moslavine". | |
LITERATURA |
| | *** ŠN, s. 360; SŠN 2, 1998., s. 685. | |
| | Oštrić, L: Susret generacije apsolven. šumara 1939. ŠL 1990., s. 199-201. | |
| | *** HŠD 1846-1996., Zagreb, s. 427. | |
| | Matota, L: Milan Crljenica, dipl. inž. šum. (1914-2000). In memoriam. ŠL 2000. (u tisku). | |
| | ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 5, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
|
| | -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' |
|
| | MATOTA, Ivo: Milan Crljenica, dipl. ing. šum. (1914 – 2000), ŠL 3-4/2000, s.258 PDF
|
