| Sin Mate i Pauline r. Vinaj. Hrvat, rimokatolik. Potječe iz obrtničke obitelji. Otac mu je bio strojobravar, a majka domaćica. Osnovnu je školu završio u Dalju 1940. g., a Realnu gimnaziju u Vukovaru 1948. | |
| Studirao je šumarstvo na Poljoprivredno - Šumarskom fakultetu tu u Zagrebu. Apsolvirao je 1952.-53. škol. g., a diplomirao 12.5.1955. g. | |
| Nakon diplomiranja prvo mu je radno mjesto bilo Taksacija u Vinkovcima, gdje je rukovodio grupom na uređivanju šuma za područje Šumarije Đakovo (1. V.-25.10.1955.). Uslijedilo je radno mjesto rukovodioca centralnog rasadnika Š. G. Vinkovci u Šumariji Vrbanja (do 11.10.1957.). | |
| U Šumariji Vrbanja bio je također referent za uzgajanje šuma i pomoćnik upravitelja Šumarije (do 1.8.1958.). Nakratko prelazi na radno mjesto vršioca dužnosti upravitelja Šumarije Lipovac (1.8.1958.-1.2.1959.), a nakon toga za upravitelja Šumarije Gunja (do 1.7.1963.). Tada je premješten u Š. G. "Hrast" Vinkovci na mjesto glavnog inženjera za proizvodnju kao rukovodilac radova na iskorišćivanju šuma (do 1.7.1969.). Nakon toga uslijedilo je unapređenje na radno mjesto tehničkog direktora u Š. G. "Hrast" Vinkovci na kojem je mjestu do 15.2.1970. g. | |
| Punih dvadeset godina obnašao je funkciju direktora službe za unapređenje proizvodnje u Složenoj organizaciji "Slavonska šuma" Vinkovci (15.2.1970.-1.8.1990.). Tada odlazi u mirovinu. | |
| Bavio se problemima uređivanja šuma, iskorišćivanja šuma, organizacije proizvodnje primjenom metode studije rada, te problematikom kadrova u šumarstvu. Jedan je od organizatora natjecanja proizvodnih radnika u šumarstvu. Dugogodišnji je član HŠD. Od značajnih funkcija van radnog mjesta | |
| spomenimo da je bio član Odbora za šumarstvo SIZ-a šumarstva SRH, predsjednik SIZ-a usmjerenog obrazovanja SRH i predsjednik Komisije za koordinaciju znanstvenog rada u šumarstvu SRH. | |
LITERATURA |
| ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 1, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
|
| -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' |
|
| VRATARIĆ, Pavle: Dragutin Bedžula, (1931–2011), ŠL 3-4/2011, s.207 PDF
|