| | | |
| | Potječe iz stare patricijske, porijeklom talijanske, obitelji. Otac Nikola bio je službenik i seoski učitelj, a majka mu je bila pučanka Marija r. Vuletin. | |
| | Ivo je osnovnu Školu završio u rodnom mjestu, a franjevačku gimnaziju u Sinju. Poslije sukoba s redovnicima odlazi pješice u Bosnu. Boravio je u nekoliko manjih mjesta, ali nije mogao zaraditi za život pa se počeo baviti pisanjem. | |
| | Svoje prve pjesme Utjeha i i Na Božić objavljuje u "Glasu Hercegovca" (1885. ) | |
| | Dobivši državnu stipendiju završio je Kraljevsko gospodarsko i Šumarsko učilište u Križevcima (1887.-1890. ), pa je postavljen za nadlugara u Nerezišću na otoku Bracu. Službovao je u Kotoru i na Hvaru do 1905., a zatim u Drnišu, Kninu i Vrlici (1906.-1909. ), a potom je premješten za kotarskog Šumara u Srbiju, ali tada se odvaja od Šumarske struke. Prelazi u Sarajevo za novinara. Od 1912. boravio je s I. Meštrovićem u Rimu. | |
| | U vrijeme balkanskih ratova novinski je izvjestitelj s bojišta. | |
| | Prvi svjetski rat zatekao ga je kao novinskog izvjestitelja u Carigradu. Zatim, iz Niša, piše za talijanske listove. | |
| | Dobio je srpsko državljanstvo pa je postavljen za okružnog Šumara u Bitolju. Zbog toga je u Austro-Ugarskoj proglašen veleizdajnikom. | |
| | Potkraj 1915. odlazi u Solun, Atenu, Krf i s Vojnovićem i Supilom odlazi u Rim, pa se opet kao novinar, a i političar vraća preko Korzike i Marseilla na Krf i opet u Solun. U to vrijeme sprijateljio se s Aleksandrom Karađorđevićem, pa 1918. dolazi u Beograd za inspektora u Ministarstvu Suma i rudnika. | |
| | Ali od takva života obolio je od dijabetesa, a 1922. g. javlja se i rak želuca. Dva puta je odlazio u Beč, ali kad je shvatio da mu nema pomoći, povukao se u svoju vilu u Kaštel-Novom, gdje je među svojima preminuo. | |
| | Pred smrt uništio je sve svoje intimne zapise, pisma i neobjavljene dijelove dnevnika. | |
| | Ivo Ćipiko je nakon Josipa Kozarca najveći nas književnik -Šumar. | |
| | On nije bio Šumar birokrata - stoji u nekrologu u S. L.-Mrzio je pisarnu, a volio Sumu, radi nje same, radi njene veličanstvene ljepote. Volio je slobodnu prirodu i divno more, volio je dalmatinski krš. | |
| | Ta velika ljubav prema Sumi i prirodi nadahnjivala ga je u stvaranju književnih djela, koja u | |
| | književnosti zauzimaju istaknuto mjesto. Najviše je opisivao svoj rodni kraj za kojim je toliko čeznuo da je onamo posao kad je osjetio blizinu posljednjih dana. | |
| | Gotovo da nije bilo novina ni časopisa u kojima nije Ćipiko objavljivao svoje pjesme i pripovijetke. Mnoga djela prevođena su na strane jezike - od albanskoga, mađarskoga, slovačkoga, rumunjskoga, esperanta do talijanskoga. | |
| | Spomenimo samo neke naslove: Primorske duše, Zagreb, 1899.; Sa jadranskih obala, Mostar 1900.; Za kruhom, Novi Sad 1904.; Pauci (roman) u vise izdanja, Kraj mora, Dubrovnik 1911. i mnoga druga djela. | |
LITERATURA |
| | *** Enciklopedija L. Z., 2, Zagreb, 1956., s. 201. | |
| | ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 1, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG |
| |
| | 
Potječe iz patricijske kaštelanske obitelji. Školuje se u Sinju pa u Splitu, a potom odaje lutanjima po Bosni i prvim književnim pokušajima.
Dobivši državnu stipendiju završava šumarstvo u Križevcima 1890., radi u šumarijama po Dalmaciji do 1909. i tada se ostavlja struke.
Kao novinar izvještava iz Balkanskih ratova. Ostaje u Srbiji, prijateljuje sa Meštrovićem i Karađorđevićima, čak 1918. djeluje u Ministarstvu šumami ruda.
Cijelo to vrijeme književno je djelovao i iza sebe ostavio značajan opus pa ga se više izvora smatra drugim najvećim šumarom - književnikom.
Obolio je, vratio se u svoja Kaštela i umro 1923.
IMENIK
HBL |
|
