HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA



ID9513
ime JAKOVLJEV, Ivan
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva
     

                                                                IZBOR      (knjiga2/9513)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

rođen23. 3. 1903.Nižne Čirsk /Rusija/
apsolvirao1932.
diplomirao1939.
umro27. 9. 1997.Taškent /Uzbekistan/
dodatne listeruski studenti

 Sin Grigorija, radnika i Pelagije r. Solodko. G. 1919. bio je učenik tadašnjeg petog razreda gimnazije kada su ga bjelogardijci uhapsili i 30.12. izveli na strijeljanje, ali je ostao živ. Bježi na Krim, a zatim u Tursku i preko Grčke i Afrike početkom 1920. dolazi u Jugoslaviju. Rusku vojnu gimnaziju (35. generacija Donskog kadetskog korpusa) završava u Bileći i 1924. dolazi u Zagreb. Stanuje u Ruskom domu na Kunišćaku i dvije godine studira na Visokoj tehničkoj školi, a 1926. prelazi na šumarstvo na Gospodarsko-šumarski fakultet gdje 1932. apsolvira. Diplomirao je 9.10.1939.
 Između ostalog za vijeme studija poslužio je kao model kiparu Ivanu Meštroviću za njegove Indijance, koji su 1928. postavljeni u Grand Parku u Chicagu (USA).
 Kao apsolvent 1933. dobiva mjesto u Šumskoj upravi u Olovu (Bosna), a 1933. prelazi u ŠIPAD, Direkcija šumskih radova Oštrelj. Od 1939. do 1945. radi u Crikvenici, na Rabu i Sušaku. Za vrijeme rata, iza 1940., Jakovljev je radio u taksaciji Ministarstva šumarstva NDH, u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, gdje su također bili savjetnici šumarski inženjeri Markić, Vajda i Klepac (koji je upravo diplomirao 1939.) i honorarno S. Bertović (kao student šumarstva). Poslije II. svjetskog rata radi u Brinju, Gospiću i Garešnici. Nakon raskida Jugoslavije s Informbiroom 1948. I. Jakovljev 1950. napušta Garešnicu i odlazi u SSSR. Vlasti Sovjetskog saveza uputile su ga u Mađarsku na rad u Ministarstvo saobraćaja. G. 1956. odlazi u SSSR gdje je upućen u Taškent (Uzbekistan), gdje radi kao glavni inženjer projektant na projektiranju prometnica, irigacija, pošumljavanju stepa i ozelenjavanju gradova. Sa 60 godina, tj. 1963. odlazi u mirovinu, ostaje u Taškentu, baveći se planinarenjem i sportskim ribolovom.
 U Hrvatskoj bio je član više pjevačkih zborova.
 Iz pisama koje je razmjenjivao s O. Piškorićem, dipl. ing. iz Zagreba, doznajemo da je Zagreb i "Horvatiju" smatrao svojom drugom "dragom domovinom".
 Jakovljev Ivan, (Nižne Čirsk, na Donu, Rusija, 1903 – Taškent, Uzbekistan, 1997.).
Sin Grigorija i Pelagije rođ. Solodko. Apsolvirao je 1932., a diplomirao 1939. Kao apsolvent radio je u BiH (Olovo, Oštrelj), a od 1939–1950. u Hrvatskoj (Crikvenica, Rab, Sušak, Ministarstvo šumarstva u Zagrebu, Gospić, Garešnica).
God 1950. napušta Garešnicu. Najprije radi u Mađarskoj (projektiranje prometnica), a od 1956. u Taškentu, Uzbekistan, kao glavni inženjer projektant (prometnice, irigacija, pošumljavanje). Opširan prikaz života i rada objavljen je u Šum. listu br. 7–8/2004. g. Tada smo tvrdili da je bio model I. Meštroviću za njegove “Indijance”. Tvrdnja je u međuvremenu dokazana o čemu pripremamo prilog za Šum. list.

 Borošić, J.: ŠIS, s. 8,143.
 *** Šum. nastava, s. 357.
 Piškorić, O.: Ivan Jakovljev (uz 88. godišnjicu života). Šum. list 6-9, 1991., s. 398-399.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 2, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG
 -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST'
 PIŠKORIĆ, Oskar: IVAN JAKOVLJEV (uz 88. godišnjicu života), ŠL 6-9/1991, s.398 PDF
 SKOKO, Mladen: Ivan Grigorijevič Jakovljev (1903 – 1997), ŠL 7-8/2004, s.459 PDF
 SKOKO, Mladen: Studenti rodom iz Rusije i Ukrajine koji su šumarske znanosti apsolvirali u Zagrebu, ŠL 5-6/2006, s.277 pdf

thanks to:
HŠ&HŠD&BM